Vizije su mi kastrirane!
Takav je moj mir,
U isčekivanju plodnosti.
Minute mi se mrve.
Ubačen u naručje sjena,
Svoju nesposobnost šibam,
Kovitlajući se ovijen bakrom,
Da ne nasljedim pamet.
Vizije su mi sumanute!
I više ličim na vezira,
Nego na aristokrata,
Sladunjava osmjeha.
Posisah sojino mlijeko,
Dok rastrošno dijete bijah.
Apokaliptički zaigrano,
Sanjajući odiseju....
Ja sam uličar,
Vizionar bijele kože.
I pitam se samo,
Gdje li je sada Bog?!
Futuristički sam rastrojen,
Očajan i blijed, nesuglasan,
Shrvale me prazne odluke,
I poslijepodnevno sanjarenje.
Post je objavljen 28.08.2010. u 23:12 sati.