Sewen

Ne želim više živjeti između znakova koje mi šalješ,
Jer ti, kao da me više ne poznaješ.
Tvoje oko je kao jastreb s neba vrebalo,
I ja sam uvijek bio tu kad ti je trebalo.
A gdje si sad ti, kad otapaju se glečeri,
A gdje si sad ti kad vatra prijeti da se ugasi,
Gdje si sad ti?

I ne mogu više živjeti u neprestalnom buđenju svijeta.
Moj život se gasi, a tebi sve od reda cvjeta.
Svoje mrakove i svjetlo sam ti bezrezervno dao
I nisam ni vidio, nevidljivo sam propadao.
A gdje si sad ti, kad nestaju stari svjetovi,
A gdje si sad ti, kad sjeta me na pjesme nagoni,
Gdje si sad ti?

U jedan čas,
I pišem i skladam i pjevam za nas.
Namočen solju, produbljujem jaz,
A tuga ne treba putokaz...