Sewen

Kišna noć u predgrađu,
Vlakovi s perona, nestaju.
Beskućnici navlače kartone,
Neki ljudi, nude mi bombone.

Tako je lakše izaći iz noći,
Oteti se gladnoj samoći!

Da barem kiša stane,
Da barem brže svane.
Lakše bih do centra,
Ovako, ni centimetra....

Samoća mi tiho prijeti,
Kako nitko ne primjeti
Da jedan samac skita?!
Kako nitko ne pita?

Da mi je lakše izaći iz noći,
Oteti se gladnoj samoći!