Sewen

Oj divojko, zlaćana ti kosa,
Oj divojko, zašto hodaš bosa?

Jutros rano sa najprvim mrazom,
Mladi momak prolazio stazom.
Pa mi veli što u travi ležim,
A ja njemu da od starca bježim.

A što će mi zlatnici i svila,
Kada sa njim sretna nebi bila,
Meni treba poslije svake ure,
Komad mesa, a ne samo pure.

Oj divojko, zlaćana ti kosa,
Ma ne reče, zašto hodaš bosa?

Ma slušaj me, ono momče mlado,
Ponudi se, pomoć će mi rado.
Sve do zore pa do mrklog mraka,
Ne dade mi da dođem do zraka.

Oj divojko, zlaćana ti kosa,
Ne razumin zašto hodaš bosa?

Aj reć ću ti, kad si takva luda,
U tog momka puna šaka muda.
Vrištala sam ka vještica Grička,
Ne gladuje više moja pička.

Kad je momče počelo da jebe,
Nisan cili dan znala za sebe.
Jebao me i sprida i straga,
Zazivala sam i Boga i Vraga.

Oj divojko, zlaćana ti kosa,
Sada znadem zašto hodaš bosa!
Cipele su letjele ka nebu,
Da tabane mekane ne grebu.

Ja bih tebi isto pomoć htio,
Draga djevo samo kad bi smio.
Ja te čekam putniče, sve vridi,
Za početak pored mene sidi...