Sewen

A šta ako se probudiš i vidiš,
Da si život fula,
Jer došlo je do rasula.
Molitva nan bila važna,
Ma je cila vira lažna!?

A šta ako se probudiš i vidiš,
Sve ti je za ludu,
Ne nadaš se više čudu.
Zakoni su izmišljeni bili,
Da bi istinu sakrili!?

A šta ako se probudiš i vidiš,
Sve ono učenje,
Bila je farsa za mučenje.
S križa niko saći neće,
Falše je raspeće!?

A šta ako se probudiš i vidiš,
Sidiš i - sidiš....

Ja bi bija rocker,
Ka i stari Cocker.
Hitove bi niza,
I svugdi bi stiza.

Gitaru bi svira,
Nebi joj da mira,
Svakog božjeg dana,
Plaka bi Santana.

Al' je šok,
Šta uz rock,
Pijen sok!

Rock me naprid goni,
Ja san ka Gibonni.
Dite eMeMeFa
Kralj san UNICEF-a.

Ja san dite rocka,
Pisma mi žestoka,
Meni kliču, care,
Bolji san od Bare.

Al' je šok,
Šta uz rock,
Pijen sok!

Lud san za rockom,
Ne mišaj me s Neredom i Stokom.
Al' zalomi bokom,
I natoči prst cole sa Stockom.

Nek' me pinku pukne sada,
Kažu da se bolje sklada.
Uz mišano piće,
Još hitova bit će.

Volim se maziti po kiši,
Al' i na kuhinjskoj niši.
Volim se ljubiti na podu,
Al' i u zahodu.
Ne smeta mi ljuta zima,
Kad smo u kaputima,
Al' najvolim u proljeću
Raznositi odjeću.
I mada blesavo zvuči,
Volim kad vjetar huči.
Stiska se između tijela,
Nosim ga poput odijela.
Volim te gledati samo,
Volim kad se predamo.
Pa neka mašta vrišti,
Volim te jer smo isti.

Tu sam da kršim zakon.
Nisam ni svetac ni đakon.
Onima što stvore mi zaklon,
Moj svepristutni naklon....

Bespravno gradim sreću,
Al' tuđu neću.
Na crno su moje želje,
Al' čine mi veselje.
I svaki moj udisaj je jak!
I ne može mi ništa mrak!

Jak sam k'o Ilijin grom.
Jer svoj sam na svom.
Ponosan na osobnost svoju,
A nisu mi sve na broju....

Gojili smo golubice bile,
Evo danas obe poletile.
Poletile svoje gnijezdo sviti,
Uvik bilo i uvik će biti.

Ćeri drage, nek' vas srića budi
I budite o poštenja ljudi.
Čuvalo vas sunce di god sjalo,
Zvizdano vas nebo milovalo.

Vrime leti i dani se nižu,
Ljudi kleknu pa se opet dižu.
Ne bojte se, život tako oće,
Poslin suza puno smija doće.

Kada više ne bude nas bilo,
Bogu kada dođemo u krilo,
Znan da ćemo u miru snivati,
Ja, vaš stari i stara vam mati.

Evo jos malo sunce sja,
Zima ce biti preduga.
Pjevaju ptice zadnji poj,
Za mene stari nespokoj.

Godine i ne brojim više,
Al' znam kad dodju hladne kiše,
To vrijeme meni neda spat,
I neda ništa zauzvrat.

Sluga sam bez gospodara svoga,
Robujem, a nemam radi koga.
Da umrem sad, nebi mi bilo žao,
Grlim zrak, a previse sam dao.
Sluga sam i što mi život vrijedi,
Robujem dok dusa krhka sijedi,
Da umrem sad, da se srce spasi,
Ti budi sretna, gdje si - da si...

Mi smo dušo siromasi, al' imamo srca,
Živo srce iz svakog se jada iskoprca.

Mi smo dušo siromasi, al' imamo časti,
Nema straja da će nama iko šta ukrasti.

Mi smo dušo siromasi, mi smo suve smokve,
U gredi smo zabijeni, ka dvi stare brokve.

Mi smo dušo siromasi, al' smo na svom mistu,
Mi imamo našu ljubav, iskrenu i čistu.

Ovdje bijaše umjetnička duša,
Da mahove vjetra sluša.
Ovdje bijaše sloboda uma,
Dah ovih gustih šuma.

Ovdje bivaše čovijek od pera,
Da neukost tvrdu istjera.
Ovdje bivaše, istinom sjaše,
Djed moj, dijete bijaše.

"Je sinko,
Dobar nam bi Dinko.
Učija nas svemu,
Fala mu na temu...."

Ovdje još sjećanja vriju,
Ovdje se ne kriju.
Dobrotom protiv svih zala,
Zato mu veliko - hvala!

Oblačim poderane najlonke,
Ali skupe.
Najposebnija sam osobnost,
Svoje župe.

I gledaju me s nevjericom,
Nečastiva braća.
Mrklo gleda, polučasna sestra,
I povraća.

U koloni, sljedbenici gmižu,
Puki puk!
Tišina se sa sjekirom kida,
Muki muk!

Meni je sve ravno, smijem se
I ne dam.
Žao što još potpetica nemam,
Četrdeset sedam!

Ja nisam običnjak iz susjestva,
Nisam kugla!
Ja svijet promatram šareno,
Iz drugog ugla.

Ja nosim safari šešir
I svileni šal.
Ja nosim gejšin kimono,
I idem na bal.

Istodobno držim i vijak
I maticu.
Ne čuvam novac više,
Imam karticu!

Zagrli me samo malo,
Pa da dodirnem vječnosti minutu,
Što duša je u grču stišće.
Zagrli me samo malo,
U tom iznošenom kaputu,
Dok raznosiš suho lišće.

Ne pretvaraj se dušo,
Da si ubojica nježnog lica,
Da si od svijeta sama.
Ne pretvaraj se dušo,
Ti samo si čistačica,
Al' za mene najskuplja dama.

Zagrli me samo malo,
Možemo letjeti, ako ti se leti,
Možemo učiniti baš sve.
Zagrli me samo malo,
Jednu minutu mi posveti,
Samo malo, zagrli me....

Omalovažavam jazz u sitne sate,
Jer svaka nota podsjeća na te'.
U svojoj skromnosti nadvisujem nervozu,
Spreman prihvatiti zadovoljniju pozu.

I ti, čujem, mijenjaš svoj opus "pod muss",
I više ne mješaš votku i juice.
Sve što si voljela, postaju poroci,
A ja počinjem vjerovati da to su uroci.

Jer suviše smo sličili na dobar par.
Danas je tehnički, najsigurniji - kvar.
Da, i ljubavi se svode na obične programe,
I nitko se ne sjeća gospodina i dame.

Po zemlji hodam, da se borim perom,
Da zasluge vratim istom mjerom.
Bio sjetan u mraku,
Ili sretan na zraku....

Po zemlji hodam, da o djelima pojim,
Dok dišem u vjeri da se ne bojim.
Nudim utjehu u boli,
Zrno šećera u soli!

Toliko vas volim, da bih vas kleo,
Što sam vas ikada sreo....
Al' kažem, miran budi,
Toliko vas volim, o ljudi....