Sewen

Oblačim poderane najlonke,
Ali skupe.
Najposebnija sam osobnost,
Svoje župe.

I gledaju me s nevjericom,
Nečastiva braća.
Mrklo gleda, polučasna sestra,
I povraća.

U koloni, sljedbenici gmižu,
Puki puk!
Tišina se sa sjekirom kida,
Muki muk!

Meni je sve ravno, smijem se
I ne dam.
Žao što još potpetica nemam,
Četrdeset sedam!

Ja nisam običnjak iz susjestva,
Nisam kugla!
Ja svijet promatram šareno,
Iz drugog ugla.

Ja nosim safari šešir
I svileni šal.
Ja nosim gejšin kimono,
I idem na bal.

Istodobno držim i vijak
I maticu.
Ne čuvam novac više,
Imam karticu!