Sewen

Otkad sam glasno položio zavjet,
Ništa mi više ne pada na pamet.
Tu i tamo podignem ruku,
Tek da smirim zahuktalu buku.
Ispravak netočnog navoda nije,
Mogla bi replika biti najprije.
Pogled je neloš, svi k'o na dlanu,
Čuvam i desnu i lijevu stranu.
Fotelju ne dam da mi ukradu,
S osmjehom uvijek dočekam Vladu.
Pa gledam tada što oni rade,
Kunu se kod njih, nitko ne krade.
Odjela Bossa, Armanija i Prade,
Kako se samo zadovoljno glade.
Odslušam tako nekol'ko fraza,
Kantina je onda, moja oaza.
Uvijek je puna nas sretnih ljudi,
I žeđ nam i glad, uvijek probudi.
Sam Sveti Otac, za mene se stara,
Samo da više nema žohara!