Sewen

Čak i ne znam, volim li te još!?
Da li sam ikada istinski bio tu,
Da li sam zasljepljen bio!?
Udovoljavam standardima života...
Ili sam u pokori priznao sve!

Čak i ne znam da li sam imao snove,
U kojima sva moja tragedija šuti?!
Da li sam čuvao bijes za danas,
A on se nagomilao godinama,
Možda stoljećima prije nas?

Kakva je varka ovo stanje prazno!
Ja zarobljen u stupicu kao vuk,
A nikada janjeta okusio nisam.
Ja ulovljen u mrežu kao riba,
Da drugi mojim škrgama diše!

Zameo me vjetar u sumraku jednom,
Al' bacio mi dim u vilenjačke oči,
Sasušio sve izvore s kojih pijem
I nema traga da živjeti sam htio!
Ne ovako, nikako ne ovako....