KONAČAN KRAJ
Jesi, ti si jedna od njih,
Zato te i ostavih. Skitam, ne marim i lažem se, A zapravo, sve boli me. Jesi, staneš u svaki moj stih, Zato te i ostavih. Smijem se, plačem i tješim, Da ovu zagonetku riješim. Gospodin u meni neda grubost, To je čista ludost. Gospodin u meni neda kleti, To je van pameti. Nek' ovo bude konačan kraj, Tihi oproštaj. I neću prestati, neću odustati, Neću se smiriti sad. I neću moliti, ne smijem izgoriti, Jer to bio bi konačan pad. |
| < | rujan, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||