Sewen

Moja je kletva tvrđa od stine,
A od stine se gine.

Moji su sutoni mrzli i blidi,
Srce kroz njih ne vidi.

Osušija san se,
Ni pola nema me.
Izgorija san ka suvi list,
A prid sudom san čist.

Ti, ti si me živote potira,
Ko ti sad pisme svira,
Ko ti sad note slaže,
Ko ti je najdraže?!

Moje je more ostalo bez soli
I puno me boli.