Sewen

Čak niste ni šaka zemlje crne,
Jer zemlja nam zlatom rodi.
Od vašeg poljupca, obraz mi trne,
A izdajice su danas u modi.

Čak niste ni podsmijeha vrijedni,
Jer smijeh je za ljude čistije krvi.
Oduvijek ste mrlja, prljavi i bijedni,
A ja nisam ni posljednji, a ni prvi....

Onaj tko se u životu strvinama hrani,
Ne može pjevati u vjernome zboru.
Onaj kome su susjedi žalosno strani,
Može se kupati u mrtvome moru.

I dok god me bude, dok disati znam,
Borit ću se, jer znam gdje pripadam.