Sewen

Na prozoru, još uvijek mi znače,
Te suhe kore naranče.
Rekla si da tada miriše kuća,
A moja je putujuća...

Ne mogu svoj mir da spasim
I da se skrasim.
Rekla si, čekat ćeš me tu,
U zavičaju.

Nema te, nema kog da me pita kako sam,
Nema te, nemam kom reći, dobro sam.
I oko tebe hladnoća se skriva,
Moje zlato tiho sniva...

Nema te, nema kog da mi i zagrljaj da,
Nema te, a ovo tijelo drugom ne pripada.
I oko tebe hladnoća strepi,
Za mene se lijepi...

Pozovi i mene u vječan san,
Šapni mi da sam odabran.
Nosim ti i zemlju i more,
I narančine kore.