Sewen

Zasljepilo me je sunce zlatno,
Pa sve zlatno postalo je blatno.
Mira mi nema, do srca sječe,
I bješe zora, dan, sad je veče'.

Pogano sam govorio svima,
Plakao sam pred krivim ljudima,
Ni milosti ni oprosta neću,
Sad uspravljam tu staklenu sreću.

Vlakovi, jedan za drugim voze,
Bez savjesti, brige, bez nervoze,
Jednim ću krenuti, jedan će stati,
Da me odveze i više ne vrati.