Sewen

Krevet od cvjetova, od davnih uzdaha,
I sjetnog mirisa njenih pletenica.
Dal' još je uhvati, nježnost u proljeće,
Više je ne vidim, a svijet se okreće...

Prolaze godine, još mnoge proći će,
Čuvam tog oka sjaj i grlim treptaj taj,
Sreća je samo tren i bijah ispunjen,
Al' vjetar brži je i sve se izbriše.

Da joj bar mogu pisati,
Da je ne mogu izbrisati,
Još je puno ima u meni,
Posvuda samo njeni tragovi.
Al' cestom kojom smo krenuli,
Tugu smo svijeta odjenuli,
I sve se rasulo u čas,
A to je najbolje za nas...