PONOĆNI RAZGOVORI
Ti plešeš valzer, a ja tango,
Ne možemo uskladiti korake, Nije nam suđeno dijamanti biti I nismo vidjeli znake, Neke smjernice koje život hvata... Neki nas ponos drži, A opet bi brat na brata, Kod nas Hrvata. Ti pričaš o svemu, A ja samo šutim,nema tu sloge, Jer život nas je navikao na zloću, Poput neke droge. Sve više nas steže I što nas to još veže Osim tog prokletog ponosa junaka... Ne dišem,nema zraka! A još te volim srcem svim I vjerujem da nemam s kim; Ja vezah se zauvijek da patim... Da te barem pjesmom vratim... |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |