Sewen

K'o da su nam svađe slađe
I viđam te sve rijeđe,
A to je umijeće.
Lakše je, što je teže,
Samo nas tišina veže
Psovke zle
Iz usta se pobjegle.

Misli se skupile k'o kristali,
I živote smo predali
A ne znamo kome.
Nije po mome, nije po tvome,
Samo nam se smiju u lice
Ptice rugalice,
Ptice ubojice.

Ne vrijedi jaukati,
Ne vrijedi kukati,
Ne vrijedi tajiti
Ni nade gajiti,
Već se pritajiti...
Oprostiti se neću,
A umrijet ću.