Sewen

Obuo sam zlatne potkove,
Dok engleskom travom čistokrvno hodam;
I trudim se neukrotiv biti,
Al' potkove su potkove...

I namazah pločnike marmeladom,
Da mi slađi budu padovi.
Život je moj kao kilogram kruha,
Razrezan na tanke kriške.

Al' isto sam zvijezda i sjajim,
Samo od svjetlosti dnevne ne blistam.
I nedam svoje suze pakostima dugim,
I čuvam svoj smijeh za prkose kobne...