Sewen

Promatram te, kopniš
Nestaješ iz dana u dan.
Kao posljednji snijeg,
Kao posljednji list,
Bespovratno toneš,
Gubiš se...
Tek povremeno, racionalno
Misliš o svijetu
I pričaš sa nama
I smiješ se, tužno...

I nitko ti pomoći ne zna,
I nitko ti pomoći ne može.
Sve ima svoj put,
Sve ima svoj tok.
Vrijeme ne staje,
Jer vrijeme je lutrija,
A ja ti jedino obećati mogu
Da ću jednom kao i ti
Kopniti, nestati...
Tiho, bez pristanka...