Sewen

Pod smaragdnim nebom, pljesan u saci.
Mramorna ceznja i mi - manijaci.
Promrzlih snova i proslosti mrske,
U mutnoj bari ko secerne trske.

Savijam se, uspravljam se,
Ginem pa se brinem.
Padam sve nize,
Pa me pjesma dize.
I bacam casu sa stola,
Jer volim te do bola.

Pod smaragdnim nebom, cista proza,
A nama nedostatna i premalena doza.
Zapaljive su rijeci i fascinantna poza,
U krvi nasoj, prana je mimoza.

Skupa samnom casu baci,
Dok sviraju narodnjaci...