Sewen

I vlakovi idu daleko,
Ne vidi se trag,
Samo zvuk u daljini,
Jos jedan prazan prag.
I vlakovi odlaze u noc,
Na peronu led,
Svi smo u koloni,
Svi cekamo red.

Prozori su crni u noci,
Kad mjesec sunce skine,
Ja cujem njezne strune,
Male violine...
I kao da zivot snujem,
Na kapi jutarnje rose,
U mom srcu raspletena,
Krvava se sjecanja nose.

Obrisat cu suze pred kraj,
Da jedna drugoj ne slice,
Zbogom i vjeruj mi sve,
Moj nepoznati strice...