Sewen

Svaki put kad odes, poneses i mene dio,
A sto si ostavio?
Ti si vrag i drag.
Ja rado slusam tvoje mise,
I prihvacam sve kompromise,
Samo drugi ne prihvaca moj lik.
Ovo je svojevrsni krik ranjenog tijela,
Na hladnome vjetru bez odjela.

Zaboravljam se smijati, opijati,
Sve sto sam radio,
K'o da si sjeme boli u mene usadio,
A sjeme klija,
I neizbjezna je ova depresija.

Svaki put kad odes, poneses i mene dio,
A sto si ostavio?
Ni vjernik, ni grijesnik,
Ja sam k'o apostol pao,
I jednog covjeka izdao, da pati,
A vrijeme ne mogu da vratim i znam,
Svako se bori za sebe sam, sa dna,
Penje se preko zivih leseva.

Jos volim oprastati i dati,
Jos nisam za odustati.
Jos patim da me se na kraju shvati,
Volim darivati,
Vjerujem sve cu izdrzati...

Svaki put kad odes, poneses i mene dio,
A sto si ostavio?
Ko vrag pred prag,
Smijes se s vatrom u rukama,
Dok plovis beskrajnim lukama.
U jednoj cekam te ja, dal' znas,
Da meni dusom pripadas, bas ti,
Ja cu te uvijek cekati.

I nek' zaboravim odrasti, bez casti,
I nek' zaboravim sve,
Za nista vise nije briga me.
Ostat cu mlad,
Ovo je vjecnost, ovdje i sad.