Sewen

Progutao sam bol, nisam je isplakao,
Tako se godinama slazu naslage na srcu,
I znam da dobro nije.

Uvijek na kraju pobijedi onaj sto ceka,
Ja zamjenio sam uloge i cekao u sjeni,
Samo nisam bio prvi.

Naucih se boriti s rukama u dzepovima,
I u mislima ispraviti tudje greske,
Ja kao da ih i nemam.

Kao u snu, bez sna o drugom snu,
Kao u jami bez dna, obasjan tminom,
Istjecem sa zivotom.

Zapisao sam u sjecanju taj obris praznine,
Koji spaja zivot od tuge do tuge,
I zaspah bez uzglavlja.