Sewen

Zaspao sam nekim tvrdim snom,
I pokrio se prašinom,
Sjećanjima za koja sam nekad znao,
Zbog kojih sam i otišao.

Ne volim se sjećati ni dobra ni zla,
Nisam u svijetu iluzija.
Ja krenuo sam kao i ti,
I tu su se putevi razišli.

Sad kad te vidim nakon sunca i kiše,
A mislio sam, neću te vidjeti više,
Vidim sjedu kosu i rastrgane snove,
Tvojim morem mornari ne plove...

Za koga čuvaš taj sjaj od sjena,
A mogla si biti uspješna žena?!
Zbog čega si pustila da te zgazi,
To vrijeme u punoj snazi?!

Samo pobjednike voli ovaj svijet,
Jedan korak, bio bi tvoj zaokret,
Samo se opusti i kreni bez straha,
Jer i kuće nastaju od praha...

A ja, ja ću biti na istoj cesti smrti,
Kada te zovem možda ćeš me čuti,
Jer imam i ja dana kad gorim,
Al' još se borim...