Sewen

Osmjehuje se proljece, uz prvi plac,
A ja sam ikona...
Onako smrznutog pogleda, k'o mac,
S krvavim tragom na celu,
U viteskom odijelu.

Osmjehuje se proljece, pred ljeto,
Bistra sam voda...
Krhkog sam hoda, al' sve to
Nece se probuditi u skorom snu,
A bit cu tu.

Moj zid je s mahovinom srastao,
Ja sam se pred njim oprastao,
Ja sam se pod njim budio,
I tu sam se zivjeti usudio.

Moj zid je tresnjama cvjetao,
Pod njim sam sretan setao,
Da li sam i danas sretan?
Kome to danas smetam?

I zid sam ja, svih ovih godina,
Svih ovih sjecanja, molitvi i vjetrova,
I imam snage, za dane drage,
Za dane nove jos imam snage.