samo tako...

...ovo kotrljanje prema dnu ????
Može li već jednom ta linija dobroga potrajati malo duže od par dana. Da nam da da se malo odmorimo i odahnemo. Satrlo nas sa svih strana non-stop kotrljanje prema dole.

Preselili smo se , pomalo uređujemo. Postala sam " mačeha". Jako ružna riječ . S razgovorom i dogovorom trudimo se toj riječi dati novi smisao. Snalazimo se , privikavamo. Stvaramo neke nove , bolje navike. I krenulo nam dobro.

Moje muško je svu svoju snagu , znanje i volju usmjerio prema meni. Trudio se da budem sretna , da mi ugodi. Zahvaljivao na svemu što činim. Milijon puta dnevno govorio koliko me voli. I moje bube su napokon nestale. Sve je poprimalo sunčev sjaj. Ali.....
Prokleti , jebeni Ali !!!!
Nije mu dobro. Dan,dva, dva tjedna. Hitna. Mora ostati.
Ljudi su divni na Rebru. Doktorica opsežno sve govori , ljubazna. On se dobro osjeća. Upao je u ruke najboljem neurologu ( svi to govore). Božja ruka je nad njim i malo sam mirnija.

Zahvaljujem Bogu što nije bilo gore , što je sve bez posljedica , što smo složni i čuvamo se ALI....mi bi željeli živjeti u miru , bez stresa i bolesti i bolnica.

Bog ti daje križ onoliko velik i težak koliko možeš izdržati.
Pa ja sad javno kažem da smo malo umorni i da nemremo više i da bi bilo čist ok da nas pusti da se odmorimo i uživamo u proširenom izanju naše obitelji.
Ni previše , kaj ne !?

U ovom trenutku trebala bih biti sretna. Nisam. Puno je buba u glavi , košmara , nemira. Ovog trenutka sam mirna. Mirna jer znam da ću biti sretna.



Ovo je jutrašnji pogled iz mog novog doma. Dok polako pijem kavu i mače prede pored mene , zadovoljno i sito , dok djeca spavaju snom pravednika....

Volim te , volim te toliko da me sve boli ....radim sve da budeš sretna...reče i ode.
I bit ću. Samo mi treba još nekoliko ovakvih buđenja, ispijenih kava. Još malo pospremanja u glavi. Još koja šetnja kvartom....

Buđenje....miriše na sreću.

....obilježava se danas.
S obzirom da sam rodila tri predivne djevojčice od kojih je jedna već prešla tridesetu red je da im posvetim post.
Svaka od njih je došla u nezgodnom i neplaniranom trenutku. U stvari , po meni djeca se i ne bi trebala "planirati". Uglavnom...došle. Izabrale mene , kojoj nije draga roza boja da obojim svoj svijet u ružičasto. I jesam....i zadržala ružičaste naočale da kroz njih, uz svoje princeze gledam svijet. Svijet koji je s njima dobio neku novu dimenziju i dao mi nemjerljivu snagu. Nadam se da sam im usadila prave vrijednosti , da znaju koliko vrijede i da znaju šta ne smiju dozvoliti da im se dogodi. I ako se dogodi kako reagirati. Da znaju da im je samo nebo granica i da su same sebi na prvom mjestu a onda dolazi sve ostalo.
Voljene su , mažene i pažene...baš kao prave princeze. Snažne i odvažne kao prave ratnice. Ja kao majka mogu samo , sa smiješkom stajati po strani i nenametljivo šaptati savjete. Ali raširene ruke i topli zagrljaj je uvijek tu.


Najstarija....primjer sestrama kako su godine samo broj


Dvije mlađe
I nek je vaš svaki dan !!!!

....pišem :))))

Dobro je to , primjetilo se da me nema. Evo sada nosom oblake param , sva sam si važna
Selili smo se...odselili. Ne dao Bog nikome .
Uglavnom....stresno i naporno. S obzirom na moje stanje dobro je sve prošlo. Ali nakon vamo - tamo više nisam bila sposobna otiči na kontrolu koja mi je bila bitna. Sad čekam novi termin ( ak ga bude).

Trenutno smo u farbanju,bušenju,renoviranju,kupnji namještaja. Trenutno sam na rubu živčanog sloma...doživim dnevno dva -tri lagana ali onaj glavni odgađam

Maleni mi je umoran. Radi non-stop, brine se o svemu , trudi se izvan svih očekivanja da nam bude dobro. Od jutra do kasno u noć je u muvingu i već se pomalo brinem za njega. S druge strane me oduševljava to novootkriveno kod njega. Ono...ponovo sam se zaljubila u njega

S obzirom da je sada u kući troje djece i tri mačke a najavili su opet školu od doma bacila sam se na intezivno traženja posla. Po mogučnosti 12 sati



Ovak nekak to sad zgleda. Moje malo čudo ima veliko društvo a ja puno usta za nahraniti....:)))