29

četvrtak

listopad

2020

Može li stati...

...ovo kotrljanje prema dnu ????
Može li već jednom ta linija dobroga potrajati malo duže od par dana. Da nam da da se malo odmorimo i odahnemo. Satrlo nas sa svih strana non-stop kotrljanje prema dole.

Preselili smo se , pomalo uređujemo. Postala sam " mačeha". Jako ružna riječ . S razgovorom i dogovorom trudimo se toj riječi dati novi smisao. Snalazimo se , privikavamo. Stvaramo neke nove , bolje navike. I krenulo nam dobro.

Moje muško je svu svoju snagu , znanje i volju usmjerio prema meni. Trudio se da budem sretna , da mi ugodi. Zahvaljivao na svemu što činim. Milijon puta dnevno govorio koliko me voli. I moje bube su napokon nestale. Sve je poprimalo sunčev sjaj. Ali.....
Prokleti , jebeni Ali !!!!
Nije mu dobro. Dan,dva, dva tjedna. Hitna. Mora ostati.
Ljudi su divni na Rebru. Doktorica opsežno sve govori , ljubazna. On se dobro osjeća. Upao je u ruke najboljem neurologu ( svi to govore). Božja ruka je nad njim i malo sam mirnija.

Zahvaljujem Bogu što nije bilo gore , što je sve bez posljedica , što smo složni i čuvamo se ALI....mi bi željeli živjeti u miru , bez stresa i bolesti i bolnica.

Bog ti daje križ onoliko velik i težak koliko možeš izdržati.
Pa ja sad javno kažem da smo malo umorni i da nemremo više i da bi bilo čist ok da nas pusti da se odmorimo i uživamo u proširenom izanju naše obitelji.
Ni previše , kaj ne !?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.