...ovo kotrljanje prema dnu ????
Može li već jednom ta linija dobroga potrajati malo duže od par dana. Da nam da da se malo odmorimo i odahnemo. Satrlo nas sa svih strana non-stop kotrljanje prema dole.
Preselili smo se , pomalo uređujemo. Postala sam " mačeha". Jako ružna riječ . S razgovorom i dogovorom trudimo se toj riječi dati novi smisao. Snalazimo se , privikavamo. Stvaramo neke nove , bolje navike. I krenulo nam dobro.
Moje muško je svu svoju snagu , znanje i volju usmjerio prema meni. Trudio se da budem sretna , da mi ugodi. Zahvaljivao na svemu što činim. Milijon puta dnevno govorio koliko me voli. I moje bube su napokon nestale. Sve je poprimalo sunčev sjaj. Ali.....
Prokleti , jebeni Ali !!!!
Nije mu dobro. Dan,dva, dva tjedna. Hitna. Mora ostati.
Ljudi su divni na Rebru. Doktorica opsežno sve govori , ljubazna. On se dobro osjeća. Upao je u ruke najboljem neurologu ( svi to govore). Božja ruka je nad njim i malo sam mirnija.
Zahvaljujem Bogu što nije bilo gore , što je sve bez posljedica , što smo složni i čuvamo se ALI....mi bi željeli živjeti u miru , bez stresa i bolesti i bolnica.
Bog ti daje križ onoliko velik i težak koliko možeš izdržati.
Pa ja sad javno kažem da smo malo umorni i da nemremo više i da bi bilo čist ok da nas pusti da se odmorimo i uživamo u proširenom izanju naše obitelji.
Ni previše , kaj ne !?
Post je objavljen 29.10.2020. u 08:45 sati.