samo tako...

.....letjet nije znala

Pa je tako mala na moju plafonjeru stala.

Sinoć On i ja sami..... Sjedimo u kuhinji, na stolu pol frižidera..... Gledam ga i preplavi me osjećaj kao prije puno godina kada sam ga vidjela
Osjećaj koji se ne može opisati. I ona blaženost da smo tu, zajedno, jedno. Podigla sam glavu i u sebi se zahvalila Bogu što je napokon sve posloženo.
Tada sam ugledala nju... Božju ovčicu :)))
Da, znam.... Nekome čudno, meni znak da smo na dobrom putu. Da su moje molitve uslišene.
Istina, Maleni je skakal po stolcu da ju slika, okrečući očima i vjerovatno malim mozgom radi mojih želja ali...
Tu je, tu smo....

.....da zaigrate sa mnom gumi - gumi na mom oblaku.
Svi ste dobrodošli :))

.... je trenutno zamračen. Tek pokoja mjesečeva zraka obasja put. No, to ne znači da uskoro neće sjati sunce.

.....nalazi se nebu pod oblacima :)))

Ponekad trebaš pasti na dno da bi dignuvši glavu ugledao svjetlost koja te obasjava i čuva

I tako.... Krečemo u nove pobjede, nova poznanstva, nove spoznaje. Krečem na put o kojem sam sanjala. Napokon sam skupila hrabrost :)))

....počinje kraj!!!!
Ljubavlju protiv svega, strpljenjem do ljubavi. Dok bol razara utrobu, šutnja probija srce, grlo se steže od tuge. Naoko mirna, tijelom bura vlada. Toliko ljubavi željna i željna ljubav dati.
Strpljenja samo govori Bog. Svi putevi će ti biti pokazani. Strpljenja mila moja. Ja ti pružam zagrljaj kojeg si željna, milujem ti kosu i cjelov spuštam na naborano čelo.
Tvoja bol i tvoj trud će biti nagrađeni. Obečajem ti da ćeš se buditi i snivati sretna i nasmijana.
Uskoro!
Strpljenja još malo tražim od tebe. Nabaci svoj najljepši osmijeh, obgrli svojom ljubavlju cijeli svijet i sve će biti kako biti mora.

Na prostranoj livadi odmori svoje umorno tijelo.

....nisi svoj.
Svi su negdje, odmaraju, kupaju ili rade negdje daleko. Ja uživam u samoči i tišini, radim stvari koje ne radim dok je kuća puna.

Jedna od njih je i dizanje nogu..... Samo na stol, dalje nemrem i da hoću
Od kada sam se razboljela, ova moja jutra na balkonu postala su ritual gdje, razgovarajuči s Bogom nalazim svoj duševni mir, snagu za dalje. I ono što je najbolje desilo mi se puno lijepih i novih stvari i moj život je krenuo jednim puno ljepšim putem. Ali o tome u drugom postu.
Malo mi za sriću tribaaaaaaa.....

...ne zastajkuje, zemlju ne dodiruje i uporno se trudi....

.... da preživi još jedan dan!