samo tako...

Da..... Moje prvorođeno je proslavilo trideseti rođendan. Toliko godina a ja se sjećam svake sekunde tog dana, svake suze, osmjeha i njezinog malenog tjelešca koje sam primila toga dana.
Imala sam nepunih sedamnaest, pojma šta me čeka ali čvrstu želju i volju da nas dvije uspijemo i da im pokažemo da možemo sve. S njom sam završila srednju školu. Doslovno..... Vodila sam je na nastavu ako je nisam imala kome ostaviti, išla na bolovanje radi nje. Tako je moj razrednik pravdao moje izostanke. I na tome mu neizmjerno hvala. Bio mi je velika podrška, vjetar u leđa. Jedina osoba uz mog oca koja je vjerovala da mogu sve. I moj divan razred kome je bila kao lutkica pa su je razmazili. Ili vikendom došli po nju, odveli je u Maksimir da se ja odmorim ili stignem učiti za maturu.
Da... Možda nekome izgleda strsšno ali odradile smo to vrhunski svi skupa. I HVALA im na tome.
A Kraljevna je sada odrasla mlada žena koja gordo korača kroz život i koja je svom bratu i sestrama najveći uzor jer ju jednostavno preobožavaju.
Tada nisam bila svjesna svojih mogučnosti i hrsbrosti. Bila je to za sve dječja ludost. Danas znam da su čuda moguća, da se može sve i da se ne odustaje.
Jer.... Kad se male ruke slože sve se može!!!!!!

Da..... Moje prvorođeno je proslavilo trideseti rođendan. Toliko godina a ja se sjećam svake sekunde tog dana, svake suze, osmjeha i njezinog malenog tjelešca koje sam primila toga dana.
Imala sam nepunih sedamnaest, pojma šta me čeka ali čvrstu želju i volju da nas dvije uspijemo i da im pokažemo da možemo sve. S njom sam završila srednju školu. Doslovno..... Vodila sam je na nastavu ako je nisam imala kome ostaviti, išla na bolovanje radi nje. Tako je moj razrednik pravdao moje izostanke. I na tome mu neizmjerno hvala. Bio mi je velika podrška, vjetar u leđa. Jedina osoba uz mog oca koja je vjerovala da mogu sve. I moj divan razred kome je bila kao lutkica pa su je razmazili. Ili vikendom došli po nju, odveli je u Maksimir da se ja odmorim ili stignem učiti za maturu.
Da... Možda nekome izgleda strsšno ali odradile smo to vrhunski svi skupa. I HVALA im na tome.
A Kraljevna je sada odrasla mlada žena koja gordo korača kroz život i koja je svom bratu i sestrama najveći uzor jer ju jednostavno preobožavaju.
Tada nisam bila svjesna svojih mogučnosti i hrsbrosti. Bila je to za sve dječja ludost. Danas znam da su čuda moguća, da se može sve i da se ne odustaje.
Jer.... Kad se male ruke slože sve se može!!!!!!

I tako... 365 dana. Samo naših!!!
Bilo je tu suza i smijeha, boli i radosti. Bilo je božića, uskrsa, rođendana, krstitki, krizmi, pričesti. Hm....jedino nam svadba fali.
Bilo je svega u tako malo dana kao da smo cijeli život zajedno. U jednom trenu smo u ringu iz kojeg izlazimo polomljeni a u drugom plutamo na svom oblaku presretni i zaljubljeni.
Izdržal je Maleni ko veliki sve oluje koje sam mu priredila. Prilagodila sam se ja ko velika njegovim bubama.
Obečao mi je da će bit uz mene dok god budem željela a ja njemu da mu oluja neće nedostajati. Ali te oluje naprave mjesta da sunce može jače sjati.
Postali smo velika obitelj sa malim stolom za ručavanje. Obitelj koja se podržava u svoj svojoj različitosti, koja se međusobno upotpunjava i jedni druge činimo boljima.
Mili moji.... Uspjeli smo!!!!
Prva je iza nas, led je probijen....