samo tako...

Poslanica Blogonarodu!

Poštovani blogonarode!

Prije nekog vremena jednoj od nas jer je u nekim svojim fazama dala u potragu za nekim imaginarnim likom, ovdje na ovim stranicama prijetilo da će biti prijavljena svom poslodavcu, nitko od vas izgleda nije shvatio tu prijetnju ozbiljno jer nitko nije osim mene reagirao na isto.

Da budem iskrena ni ja nisam to shvatila naročito ozbiljnim jer sam mišljenja da osoba od koje su dolazile prijetnje laprda bez veze.

Međutim sada se događa da jedna od nas ima probleme zbog pisanja na blogu, i to ne bezazlene probleme, zato vas sve skupa molim da bez obzira na naše podjele damo svi zajedno bezrezervnu podršku našoj dragoj Durici, ovo je nešto što se tiče svih nas i svakoga pojedinačno, jer svako od nas mora dignuti svoj glas protiv suspendiranja prava na slobodu govora.

Obzirom da mene čita ipak ograničen broj blogera budite slobodni na vašim blogovima prenijeti informaciju o ovome.

Pokažimo Durici i svima nama da ni ona niti bilo tko kome se nešto tako dogodi neće ostati sam.

Ostala sam,opet,iznenađena ljudskom zlobom. Nadam se da ovaj gore vidi sve i da će za blagdane dotični guranosači dobiti dvoje!!!!!

.....samo treba srce širom otvoriti.

Dakle, ponekad nas najobičniji razgovor potakne da sagledamo život iz nekog drugog kuta.Voditi razgovore sa djecom i slušati ih iskustvo je koje vam niti jedan psiholog ne može pružiti.
Moja četrnaestogodišnja djevojčica se zaljubila. U paketu sa njezinim dečkom došla su i njegova dva prijatelja s kojima se druži kada je on zauzet sa svojim obavezama. Mladi,slatki klinci koji me nasmijavaju i kojima sam ja "kraljica majka". Dvojca od tih dječaka žive samo sa majkama. Valjda se zato i tako dobro razumiju i slažu. Iste životne okolnosti. Jedna od njih živi sa dečkom,druga ima povremenog dečka-idiota pa sin ispašta.
I tako......priča meni moja princeza jučer za ručkom kako i što s dešava u tim odnosima. Vrtim glavom,psujem u sebi,želudac me zaboli od muke. Drago mi je da shvaća kako neke stvari nisu u redu i da me stavlja kao primjer majke kakva treba biti. Na to se moje malo dijete oglasi i kaže kako mi dopušta da imam dečka jer sam normalna
Slatko sam se nasmijala i rekla da sam sada u fazi kada sam najsretnija i najmirnija. Da mi uz njih ne treba nitko. I da punim plućima dišem.
Otišle su kod oca. Ušuškala sam s pod pokrivač i razmišljala. U protekla dva tjedna dala sam otkaz,razboljela se,razboljele se i one. Pregurale smo to nekako , zajedno.
Sada.....dolaze blagdani,posla nema. Dolazi i sve ostalo što ide uz podstanarski stan...a ja mirna kao da sam dobila na lotu.
Zašto????
Zato što znam da sve što sam činila u životu ima smisla. Ako moja djeca mene stave kao primjer dobrog roditelja i ponose se mnome,treba li mi veće priznanje? Ako im kažem da će ovaj Božić biti drugačiji nego do sada a one odgovore "nema veze,imamo tebe" ,ima li veće sreće????Sretna sam što se mogu pogledati u ogledalo čista obraza. Tvrdoglava sam,svojeglava,tuljava prestrašno ali iskrena i poštena. I što na umu to na drumu! Il se druži il produži!!!
Danas je paljenje lampica na Zrinjevcu. Obećala sam im da idemo. Dobila sam karte i za Vidikovac na Nebodru. Idemo i tam.
Imam 20 kn u novčaniku ali idemo.

Kada navečer budemo stisnute jedna uz drugu,gledale sva ta upaljena svijetla sa Vidikovca ponovit ću im ,po tko zna koji puta , da su najljepše stvari besplatne. Samo treba srce širom otvoriti!!!!!
A one.....već znam odgovor.....šapnut ću vam ga u idućem postu

Eto....i to sam doživjela u svojoj četrdst i nekoj g. Upravo tim riječima mi se obratio moj poslovođa. Ok......skinula sam uniformu jutros oko 10.00h i otišla kući.
Prvo sam se dobro isplakala, ipak sam to ja, a onda se skulirala. Svakakve misli osvetničke su mi prolazile kroz glavu . Dobro,dobro....diši duboko....govorim sama sebi. Bilo je i gorih situacija. Smiri se i izbaci negativu. Osveta možda je slatka ali ostavlja gorak okus u ustima. Takav okus imam od gastritisa već dugo ne trebam još pojačivać
No,krenimo redom. Promijenila sam posao prije tri mjeseca,našla stan preko puta. Djeca sretna,ja još više. Ok....nije baš posao koji volim ali zvali su me da dođem tamo raditi,obećali čak neka dobra primanja sa mogućnosti rasta. Prihvatim vjerujući....ipak sam ja najveći ovoplantni naivac!!!!
Već prvom prilikom , moj mlađahni poslovođa misleći da je Bogomdan , dao mi je naslutiti kakav bi naš odnos trebao biti. Okrenem ja to sve na šalu, ipak se znamo, Hmmmm.....nakon nekog vremena shvatih ja (plavuša) da se on ne šali. Da njegovo- naguzi se- znači upravo to. Da moja povišica znači da mu moram pop....ti!!!!Da je njemu normalno,dok ja držim teške stvari, doći s leđa i primiti me za......a bilo kaj već!
Jednom je dobio kružni odgovor šakom. Nije ga to omelo. Malo se smirio ali je primijenio druga sredstva omalovažavanja.
I kaj sad....posao trebam pa se pokušavam prilagoditi. Sva sreća nismo često zajedno u smijeni.
Petak 13.....ja u komoru,on za mnom. Već mu ručice krenule a ja u pms-u. Odmah sam ga poslala u rodno mjesto a on meni skroz cool kaže " U subotu sam slobodan,idemo nekam na še.." ?????
Nije mu to bilo dosta pa je došao u subotu na zatvaranje i kada je opet dobio košaricu a i od prijatelja jezikovu juhu ,danas se poslužio najpodlijim sredstvom podvaljivanja.
Moje ja,od 148cm,ima dostojanstvo veliko ko 148000.....cm čovjeka. I neš me gaziti pa da sam samohrana majka desetoro djece....NEĆEŠ!!!!!
Zapalila sam si jednu danas,popila koju više (šalicu kave),pogledala se u ogledalo i rekla "Bravo mala". Još jedan novi problem,još jedno breme više. Ali da ga ne možeš nositi ne bi ti ga ovaj gore dao. Svojoj djeci ću uvijek moći ,čista obraza pogledati u oči.
Ali da mi je netko pričao da još takvog primitivizma ima u 21st.
rekla bih "nemoguče" !
I sad...sjedim za kompom,prićam sama sa sobom (jelen me napustio ),mašem glavom i čekam da se probudim u nekom ljepšem i poštenijem vremenu

Uuuuuuf......sad bio kao trebalo napisati nešto "jaaaaaako pametno" . Samo ljudovi......čuda su moguća ali ne i u mom slučaju.
Dakle,škicnula sam,vidjela,probala i svidjelo mi se. Bilo je tu svega,lijepih i ružnih tekstova.I isto takvih komentara.
S obzirom da tako guram kroz život,tako sam i na blogu ružno zaboravila a lijepom se i dalje veselim.
Kroz čitanje i pisanje upoznala sam divne ljude,divne duše. Da li ste takvi u vanjskom svijetu ne brigam,ovdje ste mi super. Barem oni koje čitam i koji čitaju mene.
Hvala vam na svim komentarima i na potrošenom vremenu. Iskreno,neki vaši komentari su me dignuli iz pepela i kada sam mislila da sam niškoristi dali mi vjetar u leđa. Hvala vam na tome.....VI DIVNI LJUDI!!!!!
Upoznala sam i neke zanimljive "face blogovske" , bila na promociji blogoknjige i dobila ju na poklon. HVALA osobi koja j to učinila!
Našeg vrlog urednika pratim i na fbu pa mu se tam dobro nasmijem. Ovim putem mu se zahvaljujem jer mi je na samom početku pisanja izdvojio komentar kao izjavu dana pa sam si bila taaaaaako važna i pametna(a to se baš ne događa često)
Godina je proletjela,veselim se novoj. Veselim se druženju i čitanju.Veselim se svakom novom osmijehu kojeg ćete mi izmamiti. I pokojoj ispijenoj kavici. Ili odhodanih 5km (zna se koga to ide)
Od Srca Vam šaljem jedan veliki zagrljaj i poljubac!!!

...kada znam da sam ih naučila da se sreća sastoji od malih i besplatnih stvari. I gledajući ih ovako male a velike sigurna sam da je svijet u dobrim rukama. I da će moje princeze znati uživati u svakoj sekundi sa osmijehom na licu. I biti sretne......iskonski sretne!

...se naviknuti na to. Na ljudsku nepravdu,na tugu,sate samoće,na čekanja i razočaranja,na zvuk tišine. Sve je to život!
Previše sam sve uzimala k srcu.Davala sam se više nego sam smjela i izgorjela. Počela sam gubiti ono najljepše u sebi,počela sam nestajati.
Došao je trenutak da obrišem suze,spremim ih za vrijeme koji zaslužuje da ih pokažem da sam ostala čovjek. Uzdahnula sam duboko,nabacila najljepši osmijeh i zaboravila....jer,sretan je onaj koji ne pita puno,koji ne traži razloge i koji ne očekuje više nego što treba.
Jer i mrvica sreće je unijela dašak topline u odaje života moga.
Odabrala sam biti sretna ma koliko puta umirala od bola i tuge.
IPAK...Sretni smo ili tužni
onoliko koliko dozvolimo
sebi da budemo!!!!!

Hm.....kad malo bolje razmislim to mi bila jedna od dražih serija. A bila sam i ludo zaljubljena u Tihoga
Hmmmm......kad još malo bolje razmislim, furt sam u nekoga bila zaljubljena
No, kako god,vratih se na mjesto zločina. Tako da pripremite opet papirnate maramice,role papirnatih ručnika. A oni slabijih živaca nek ne režu vene. Samo stisnite Delete,manje je bolno!