Bilo planova ili ne, uvijek u vikend uđem relativno optimistično. Čovjek uvijek očekuje čuda.

Pa onda ako ostane doma i dobro se naspava, odmori, popere kuću od krova do tavana - nekako mu gorko u ustima što nije lumpao...

Kad pak lumpa - otpada ono gore. I u ponedjeljak se jedva izvuče iz kreveta i sav polomljen krene na posao. S podočnjacima. I mrzovoljan. Moj posao u ovo doba godine započinje još za mraka! Bljak.

Ovaj vikend, osim turbulencija, suza, tuge, ljutnje i svih negativnih emocija kojih se možete sjetiti, nije prošao tako (pre)strašno.

U subotu sam povadila sve knjige, očistila drvo, vratila knjige, poslagala neke nove predbožićne drangulije (ne volim prerano pretjerati, ali da se vidi da je Božić blizu), skinula prljave zavjese, promjenila posteljinu, oprala hrpu veša..

Navečer smo se čak i podružili s frendovima, šunkom starom 4 godine (bolja od nekih pršuta!), kuhanim vinom i domaćim sirom i prgicama i kolačem zvanim "Brzi Gonzales" (Rudarka ispekla kao poklon domaćinu koji obožava slatko)...

Danas smo se i odmarali, spavali, durili...

I sada odosmo u kazalište. Teatar Exit.

Pa kad si bolje razmislim - nije da živim učmalim životom.

Ha?

Pitam se....

Kada je trenutak da digneš ruke od daljnjeg odgoja i pustiš da voda nosi sve...?

Da li je 16-godišnjak, tvrdoglav, pun jedinica kao šipak koštica, na sve kazne imun (malo mu ukinemo sve uključujući obični televizor, malo popustimo....) dovoljno star da ga se pusti.... u p.m.????

Da padne razred?

Da prođe s nekim jadnim ispravcima ocjena?

Da se ova grozna situacija nastavi?

Naime, Guzda i ja smo se posvađali kao pas i mačka, jer sam ja ratovala cijelo jutro sa "mališanom" koji je umjesto učenja

a) bojao kocku za bacanje bojama za avio-modele
b) slušao muziku ležeći na stolu za učenje - pa sam mu otela mob
c) slagao legaće

U tom sam ga trenutku poslala frendovima na ispomoć.

I onda je zvonio njego alarm na mobitelu. Pa je ispalo da si je "mališan" stavio alarm za rukometnu tekmu. Pa ga je Guzda vratio od frendova. Pa smo se Guzda i ja posvađali. Pa sam ja plakala. Pa je Guzda pizdio.

A "mališan" je mrtav hladan gledao televiziju....

I onda je (kao) učio - jedno 15-ak minuta....

Ja sam na rubu živaca. Nisam sigurna da je najbolja opcija da mu pustim sve jer je ipak premalen (ili nije?) i mislim da - učio, neučio - nek trpi kazne (da se razumijemo - to je zabrana na internet i izlasci i dio treninga - već koliko se dokaže tj. kada je prošli tjedan, nakon jednodnevnog učenja dobio pet i povijesti pustili ga dalje). Ako ga to ne urazumi - nek ide za NK šljakera....

I ne tješite me da će to proći....

Jer ću vama opaliti šljagu...

Update: Mogu samo dodati nekoliko sitnica da slika bude bistrija (sada kad sam se malo ohladila): Mali je pametan. Mali je bistar. (što vele i njegovi profesori koji su isto razočarani i uvrijeđeni jer "šnjofaju" dobar materijal koji se ne da..). Trenira s veseljem. Svaki dan. Ne puši. Ne bježi od kuće i posluša sve zabrane. (doduše, duri se. no, svi bi se mi isto tako ponašali) Ako ga natjeramo nešto raditi (osim učenja) - odradi bez pogovora... Jebiga, trudimo se sve mu priuštiti. Trudimo se s njim razgovarati. Trudimo se.... Zato smo i tužni ako profućka svoju budućnost.... Ne velim da je sreća u novcima, ali s faxom, taman kad uđemo u EU - bilo bi mu puuno lakše u životu!!!

Nakon žestokog verbalnog kućnog okršaja Guzde koji misli kako je ostatak obitelji rasipan i njegove zakonite oliti Rudarke, odlučila sam baciti na papir sve stavke budućeg "stezanja remena" u našoj obitelji:

- slatkiši - smanjiti količine keksa i čokolade koje tamani Nasljednik (nauštrb kuhane hrane) - ukinuti?
- LGG, voćni jogurti, i sl. skupi gotovi proizvodi na bazi mlijeka - djelomično smanjeno - da li treba ukinuti?, Doduše, skupo k'o vrag..
- izbor vrste mesa? (svinjetina kao zdrastveno najlošija opcija je najjeftinija, dok je junetina, pileće bijelo - najskuplje) - dalo bi se uštedjeti, no onda šećeri pobijesne...
- izbor jeftinijih šampona, prašaka, proizvoda za higijenu tela i kuće(kupujem već dulje vrijeme dm proizvode, sada prelazim isključivo na njih) - ušteda UDUPLO od pune cijene brendova!
- izbor "no name" ili manje poznatih marki tjestenine, riže i ostalog špeceraja - upitna kvaliteta (neke stvari probala i nevaljaju. neke se stvari kupuju zbog zdravlja Male (bez šećera, bez jaja), ali svi jedemo - npr. Barilla - može li netko predložiti nešto slično i jeftinije?)
- svakodnevna kupovina friškog kruha (s bacanjem ostataka od proteklih dana) - pokušati smanjiti da ne velim ukinuti (bacanje)!
- bacanje "stare" hrane? Jako teško izvedivo. najgore kad ostane od svačega po malo - da ne velim skoro pa ništa pošteno + upitno zbog starosti, bez obzira na frižider
- kupovina majica, šalova, donjeg veša i svih ostalih "sitnica" od po stotinjak kuna - UKINUTA (imamo pune ormare svega. kad dođemo do zadnjih gaća - valjda će proći i recesija!)
- kupovina novih traperica, tenesica, cipela, jakni - samo u krajnjoj nuždi (za ovu sezonu smo opskrbljeni)
- kupovina dnevnih novina, časopisa, DVD tipa stare serije i svega sitnog na lokalnom kiosku - djelomično ukinuta (ne odričem se malo žute štampe, jebiga)
- nenamjeski odlazak frizeru (osim šišanja, bojenja kose) "za gušt" - UKINUT
- odlazak u wellness (jojjj, tako mi treba malo masažice) - UKINUT
- odlazak u kino, kafić (na "kavicu") i slične sitne radosti - smanjiti
- kupovina kućnih "sitnica" (nova vaza, stolnjak, ukrasna žlica...) - UKINUTA

Ma dalo bi se tu svašta nabrojiti. S jedne strane smo stvarno rasipni i to obično na tim sitnicama koje se poslije tako i tako povlače po kući, dijele okolo ili bace u smeće, a kad bi se stavile na papir - cifra bi bila suluda...

S druge strane - ne pušimo, ne pijemo (previše, he he), u zadnje vrijeme baš i ne izlazimo (potogovo izlasci u metropolu + večere), pa mislim da bi se u nekim kontroliranim uvjetima trebalo malo i proveseliti.

Hmmm....

Vidjet ćemo kako će to ići. Veći dio gore spomenutog upražnjavam već neko vrijeme, pa to nisu samo pusta obećanja (sebi ili drugima). Trudit ću se smiriti strasti kod kupovanja božićnih poklona (imam "obavezu" prema malom ograničenom broju najbliže diječje populacije u familiji + sitnice za par frendova), a s klopom i kolačima nismo ni prijašnjih godina pretjerivali. Ništa novog...

A zapravo me na sve to skupa ponukala loša situacija na tekućem i volja da se riješim onih "sitnih" kredita tipa revolving kartica koje su "same od sebe" narasle na neke nezgodne cifre!!!!

Bome, jučer na sastanku kod direktora nije bilo voća na stolu. Ni grickalica. Zabrinut ću se kada više ne bude ni kave...

Lijepo nam je objasnio da je to naš (njegov?) skroman doprinos štednji o kojoj je pričao Sanader. Pa poslije rekao da to on nije rekao. Ono famozno o remenu...

No, nažalost došlo je i do težeg dijela sastanka. Gdje smo morali raspravljati koliko "vanjskih" ljudi moramo otpustiti. Tj. malim firmama preko kojih su radili za nas privremeno otkazati, što automatski znači da će dotični radnici otići na cestu...

U takvom trenutku osjetiš da je ta famozna "recesija" stigla i na naša vrata. U jednom tako groznom trenutku. Jer o tvojoj procjeni (a nažalost, ne možeš reći - svi mi hitno i bezuvjetno trebaju) ovisi veseli ili tužan ovogodišnji Božić nekoj obitelji. I nekoj dječici...

Zapravo će mala poduzeća, sitni obrtnici nastradati. I mali ljudi. Oni koji rade. I koji dobivaju minimalce u dotičnim malim poduzećima. Dok gazde voze malo veće aute. Pa i nisam sigurna da li da žalim svojeg susjeda - gazdu jednog takvog poduzeća jer je zgrnuo hrpu para koja je vidljiva u skupom voznom parku, jahti, da ne spominjem vikendice, stanove po Zg i šire...

Tako da sam u tim trenucima totalno zaboravila ljutnju nekih što nema janjetina - tamburaši - gemišt fešti. Izričito zabranjene.

Ali zato naš sindikat i dalje fešta, putuje, sportski se uzdiže i (malo) sastanči. Hmmm....

Jojjjj....

Kako je teško u ovo doba godine ustati iz toplog kreveta i spremati se na posao (skoro sam napisala školu - he he - vraćam se u mladost)...

Nekako izdržim taj dio godine s pomisli na vesele blagdane, a u doba samih blagdana na okićene kuće pune lampica koje i ujutro svijetle. I na to da nakon prvog dana zime (ubi me sad - kako se ono kaže stručno??) kada je najkraći dan - počinje priroda kretati u drugom smijeru - prema duljem danu i kraćoj noći....

No, pošto sam sklona narodnim i općim histerijama, kao i većina vas koji to ne priznajete - tako sam ove godine zabrinuta za sve nas.

Da li bi se trebalo brinuti?

Niti sam imala niti popušila hrpu para na dionicama, niti imam nekih prevelikih nekretnina kojima bi sad mogla pasti vrijednost (ne mogu samu sebe iseliti iz kuće vlastite, baš da vrijedi suho zlato), a plaća nam baš i nije išla gore (jer radim u industriji), a ne kao onaj birokratski aparat državnih službi koji traži enormna povećanja za svoj nekvalitetan i neučinkovit rad....

No, anyway, nekako ćemo i mi naći malih radosti. Djeca, pošto neće dobiti baš sve Gadget-e koje su si zamislili, možda slijedeći put budu sretnija s poklonima...

I da - tko je od vas i kada sa svojim Vlastitim uživao (ne, ne, ništa od sexa) u toploj vrućoj kadi punoj vode?? Ja jučer...

Eto nam malih radosti...

Jučer smo završili na zakašnjeloj Svetomartinskoj fešti u Sanoboru. Doduše, gazda nije Martin, no, to nam nije smetalo da ga nalijemo, preciznije rečeno naše muške polovice...

Jadan. Šta se špila sa profićima... He he...

Anyway, na tulumu se našli i kumovi domaćina. I susjedi, šogori, štoliveć... Ovi drugi su se s djetetom (ne znam zašto su desetogodišnjeg malca vukli sa sobom) povukli relativno rado, dok je ostatak ekipe ružio do sitnih sati.

Ne bi tu bilo ništa zanimljivog, osim tuljenja "Oj Mirjano.." i ostalih prigodnih pjesama i potjebavanja dobrano zalivenog domaćina da nije bilo kuma!

E sad, kum je cijelo večer bio u dilemi - tko je čija žena. Mi smo stigli s lokalnim frendovima iz našeg sela malog + frendica, koju je kum brzo elimirao iz "igre pogađanja".

Tako pita kum Guzdu "A koja je tvoja?", a ovaj odgovara "Pa najstarija..."

Pa nas kum sve tri gleda poprijeko....

U jednom je trenutku bio straašno blizu (nosila sam privjesak - zmiju oko vrata) "jel ona sa zmijom", na što ga je Guzda ponovno zbunio "Da, da, zmija je ona..."

I tako cijelu večer.

U trenutku kad je već bio siguran da sam ja prava osoba, posjedali smo u auto - ja naprijed sa vozačem, a Guzda sa dvije frendice.

To mu je bilo too much... He he...

Ne da bih se hvalila, već da vas potaknem da pročitate i sudjelujete u raspravi o nasilju među našom djecom prilažem link na najnoviji post:

PROTIV NASILJA

napisan rukom vaše najdraže blogerice!

Znam, znam, danas sam već pisala post...

No, ne mogu, a da ne zinem nešto o - sada navodno potvrđenoj informaciji da se Slavica E-something (nikako da zapamtim prezime malog Talijana) rastaje.

Kao prvo - ako je izdržala svih tih pustih 25 godina braka - što joj bi sada da ga ostavi?

Kao drugo - stari ima skoro 80, neće od još dugo, pogotovo ritmom koji živi i radi - pa opet pitanje - što nije čekala da otegne papke?

I sad za istač - ako se neko "zaljubi" u predragog malenog i neuglednog, no, basoslovno bogatog čovječuljka - zašto ne stisne zube i odradi svoju "prisegu" dok ih smrt ne rastavi??

Ili slinavog djedicu??

Još se nitko nije zaljubio u siromašnog slinavog djedicu. Samo u ove jaako bogate...

Ehhhh.....

Pere me blues...

Na svu ovu političku i gospodarsku situaciju. Na situaciju na mom tekućem (i šire) koji ne obećava lagodnu budućnost...

I našu firmu zapuhnuo val Sanaderovih zabrana. Ili dobar izgovor poslodavca da se zabrani jednim dekretom sve što narod veseli. I šire. Sve što su mislili da je trošenje novaca bezveze, ali zbog inih razloga nisu mogli baš tako prekinuti neke tradicije....

Nije da se nismo ponašali (sad govorim i za vlastitio domaćinstvo) malo previše oholo. Može se tu štošta ušparati. Doduše, još uvijek sam mišljenja da nije voda stigla do grla, a mi svi se ne možemo preko noći pretvoriti u one Oprah-ine multimilijardere koji su novce ušparali na kućnom buđetu, brojeći svakom članu domaćinstva zrna riže...

O da, imamo mi šparne žarulje, pazimo na struju, vodu, plin, gorivo. Kupujemo Hrvatsko (gdje je to god moguće, dok mi pod Hrvatsko ne uvale kineski grah i talijanske rajčice), kupujemo manje brandiranu robu i robu velikih robnih marki...

Pazim već sad što ću i kome kupiti za Božić. Ove godine sitnice. Nema razbacivanja. Ne očekujem nikakav poklon...

Već više godina pazimo na količinu hrane i kolača za blagdane. Ne vidim zašto se treba nakuhati i napeći sila toga, koja se poslije baci. Tako da tu nema promjene. Da sam to prošli godina zvala "razumom", a sada će biti neka "surova stvarnost" - pa će zvučati jadno - to mene brine.

No, na sve to - ovo je inače bio moj najljepši dio godine. Polako se u trgovinama čuje Jinglebell i razmišlja o radosti božićnih blagdana.

Ove godine mi je sve to bljak...

NIje da mi nešto pada na pamet, no, volim ove ranojutarnje postove...

Doobbbrrrooo juuutttrrroooo....!!!!

I da, gdje je otišao Vicko Budilica? Nema ga više ujutro na radiju.
Barem ne onom koji ja slušam. Hmmm...

Zato mi brblja Barbara. Bez da udahne zraka. Koja mi ide na živce. Jaako. No čovjek prije ili kasnije ogugla, pa se na svašta navikne.

Bar ju ne vidim. U onim groznim haljinama i groznim frizurama. Kaj je teta frizerka sa HaTeVe-a neka Žužina šulkolegica po godinama?

Ma, neee.... Žuži ne bi dozvolila takvu frizuru. A bome ni haljinu...

I nema smisla da me tješite da su pet - šest jedinica tj. ukupno negativnih ocjena iz glavnih predmeta u drugom srednje - nešto što će samo od sebe proći....

Nasljednik je u kazni. Kopa podrum. Kojeg nemamo. Da ga tamo zaključamo, bacimo u lance, bacimo glavom u knjige .

Znam, znam, danas je dan sjećanja na pad Vukovara....

I onih nekoliko slika za pamćenje - kolone jadnih ljudi kako uplakani odlaze sa zavežljajem ili bez njega...

Masakrirana tijela staraca i djece u Škabrnji...

Sprovoda nekih dragih prijatelja, ratnika....

I svega ostalog....

Osobno, spot koji je posljednje snimio (uključujući i onaj trenutak kada pada kamera) pokojni novinar i snimatelj Lederer, uz Dire Straits muziku, slike Pounja i okolice, ono što mi još uvijek baca suze na oči.

I sav onaj strah da se Guzda neće vratiti...

I sav onaj strah s malom štrucom i manje od 100 DM u unajmljenom stanu...

I svu onu tugu za jadnim ljudima što su morali otići od svojih ognjišta...

A političari su i onda dobro živjeli...

I dijelili poklone...

Nemam volje kopati po Facebooku (čujem da su mi djeca unutra, ništa čudno), makar me stalno netko zove, no, recite mi što da učinim da se pridružim prosvjedima protiv zabrane svega u vezi Božića - kako nam to lijepo zabranjuje premijer.

I dalje me ljute neke stvari - i nakon što je pojeftinilo gorivo nekoliko puta, svi se prave mutavi i ne pojeftinju ama baš ništa drugo!!

A sve je poskupljivalo nadebelo zajedno sa benzom, dizelom i ložom!

Drugo - ako se veli recesija, ne kupuje se, onda bi i cijene (klasična priča ponude i potražnje) morala padati. Još niš' ne pada. A svi mašu s otkazima!

Treće - prslatki nam premijer sigurno u planu za reprezentaciju ili kako god se ta stavka zvala ima para za božićni domijenak (inače ne bi bilo ništa od krkanja ako na vrijeme ne osiguraš pare), pa me sad zanima - na šta će potrošiti tih nekoliko desetaka tisuća kuna ili koliko bi to već moglo koštati.

I ostala ministarstva.

Drugo bi bilo da je rekao - "oprostite, nema domjenka, neka tih - recimo 50.000 kuna ide u tu i tu svrhu". Ili su već "zapili i zajeli" domjenak nasamo...

Pa će sad biti svaka lokalna fešta - izdaja naroda i domovine...

I dalje sam za besplatne knjige! Naše školstvo je daleko od besplatnog. No, plaćanja izleta, posjeta muzejima, svih onih testova, zadaćnica i poneke dodatne radne bilježnice mi se čini kao manja svota novaca nego napad na kućni budžet krajem kolovoza spiskom od po tri knjige, dvije zbirke i dodatnih atlasa i ostalog po predmetu..

A da bi parkiralište sabornici mogli i sami plaćati - bi. Oni koje ne vozi posebni vozač. Tima pretpostavljam ne treba grijana garaža....

Hvala, hvala - post broj 900!!

Ja ko' Bandić... he he..

Hvala svima na čestitkama. Bez obzira što imam osjećaj da su djeca mojih prijatelja super, sve petice, ne piju, ne puše, ne......

Izgleda da si ljudi malo mažu oči i da je naš Nasljednik - sportaš (ima treninge svaki dan!), pristojno dijete, doduše s nešto lošijih par ocjena (ima on i petica - npr. vjeronauk, engleski, tjelesni... ), nepušač (što je puno za 16 godina!), oličenje čistoće i sad da više ne nabrajam njegove vrline....

Zapravo vam hoću ispričati jednu drugu seosku đusi pričicu!

Naime, mojoj svekrvi stigla susjeda na kavu.

Svekrva lijepo skuhala, donijela kavu u sobu za stol, otišla po mlijeku u kuhinju - i čula - TUP!

Kad ono - u sobi na podu leži susjeda - mrtva!

I onda - hitna, policija, rodbina, mrtvozornik.....

A kavu probala nije...

I sad moja svekrva sva u komi. Danima....

Dok nije dobila savjet nekog "vrača" - da joj odnese kavu (koju popila nije) na grob i lijepo zalije po grobu da se duša smiri.

I smirila se. Svekrvina duša. Ili od pokojnice. Anyway, Sveki mirno spava, baba na groblju, family - a valjda tužna....

Zato pazite kad vam dođu gosti na kavu! Brzo nek srknu! Pa onda, ako umru.....

Prije ravno 16 godina na svijet je došla jedna malecna štruca...

Guzda kakav je čudan, otkačen i definitivno nesvakidašnji tip - kao pravi otac - doznao je posljednji da je dobio sina! A, šta se može...

Kako mi je tada rekla šogorica - Mali je škorpija. Biti će pravi šminker. Ne onaj jefitini kićasti, već onaj pravi!

I fakat. Štruca ima 170-5.. Voli (pre)fine stvari. Voli se lijepo obući. Prava Faca.

Na silu je dozvolio da mu se objesim oko vrata i izljubim..

Ps. I da, nije se jučer napio!! A po slikama se vidi da je bio odgovoran domaćin!

I ja bih se htjela uključuti u premijerove izjave o štednji, božićnicama i domjencima!

I u našem preduzeću se krajem godine "seoskom" proslavom obilježava "prebačaj plana proizvodnje".

To je naše tradicionalno okupljanje, na koje pozovemo seosko političko vodstvo općine, policiju (ipak se moramo nekako prišmajhlati), ravnatelj(ic)a osnovne škole, poslovne partnere, kolege iz centrale i naravno - Velečasnog.

I klopa je klasična - neka gusta juhica, malo janjetine, odojka, grah salate i vino iz rinfuze (lokalnog vinara - amatera). I malo muzike - domaći muzikaši s tamburom, bajsom i harmonikom.

Tu smo feštu održavali i onih teških vremena rata, kada je to bio naš doprinos prkosa i nade u bolju budućnost (bili smo u zoni konstantne uzbune, nadomak prve linije fronte!)!

I ne vidim kako jedna recesija - a to je zapravo igra seratora - menađera i brokera koji su napuhali vrijednosti nepostojećih nekretnina i dobara, uzeli ogromnu pinku, "uhljebili" svoje (ne)znanje dobrim menađerskim ugovorima - pa kad je sve puklo kao balon od sapunice - njima ostala lova, a sad nek narod grca u dugovima, steže remen i odriče se korice kruha!

E moj premijeru!!!

Nit' smo mi na feštama jeli jastoge i Beluga kavijare, nit' smo mi dijelili "poklončiće" od nekoliko tisuća kuna!!

A vi ste sad dali dobar izgovor svim našim partnerima - privatnicima da nikome ne poklone ni pišljivi plastični fajrcag, kemijsku i mali stolni kalendarčić za par kuna s njihovim logom!

Pa će im ostati više u džepu!

Da ne spominjemo kako je gorivu pala cijena skoro upola, ali zato nisu pale cijene hrane, pića, prijevoza niti domaće mrkve od Kumice na placu.

A skočile su kad je cijena goriva rasla!!

To ne bi utjerali??

Recimo - pred Božić??

Da i sitna riba može malo predahnuti uz (siromašan) blagdanski stol??

E, baš vam hvala!

Ps. Božićnica je bila ukalkulirana u plan rashoda za ovu godinu, pa ne vidim razloga zbog čega - iznenadne štednje premijera?- ne bi narod mogao dobiti tih nekoliko kuna. Tako i tako je taj neoporezivi dio bio minijaturan, pa se ne može reći da smo previše dobili....

Gledam danas slike u jednom ženskom časopisu - Nicole Kidman rodila prije par mjeseci. Na dodjeli nekih nagrada (famozni crveni tepih) izgleda kao isklesana od kamena.

Druga slika - Angelina Jolie rodila dece zwei prije - koliko ono? - tri mjeseca i izgleda kao bomba. U minjaku.

Jebiga, ja rodila prije deset godina (šta deset i više!) i još uvijek vućem šlauf oko struka i celulit od guze do koljena...

U čemu je problem? Jel' to neki čudan zrak koji udišu pa se tako iznenada pretvore iz buhtli u sirene???

I da - ima i slika male Suri. Čudo od djeteta u preskupoj odjeći s hrpetinom igračaka. Ona gola i bosa, a oko nje djeca, ljudi i sama Katie zabundani. Pa jesu li oni normalni???

Da ne spominjem kako sve te "zvijezde" navlače bebače od par dana po rukama u aute, iz auta, u dućane, iz dućana...

A onda ta djeca i porastu, pa ih ovi i dalje navlače po rukama. Zar se dijete od pet godina nosi okolo???

Po mogućnosti bez cipelica, a ponekad i bez čarapica. To što vani pada snijeg po ostalim ljudima - nema veze. Ili kad im usred ljeta navuku one čizme s krznom?...

E lude kuće....

Imamo kolegu na poslu.

Jadan je sav bolestan, s problemima crijevnog trakta, godine na leđima, bla bla bla...

Ne možeš mu dati da radi na komp jer se njime zna služiti u onom obliku preslagivanja Solitera i eventualno čitanju sexi forwarduša što tu i tamo kolaju po službenim mailovima...

Obično mu se "samo izbrisalo". Pa kad dobije neki posao, potroši se duplo više vremena na korigiranje, provjeravanje i ispravljanje podataka...

Svojedobno radio u drugom odjelu, putovao po Lijepoj našoj. Pa molio i kumio da će - ako ga primimo kod nas - raditi baš sve.
Samo da ne ide dalje na teren...

A sada "jadan" - mi ga maltretiramo...

Ali zato nije bolestan kad treba iza gableca zgiljati u vinograd i klet i cijeli dan kopati i/ili piti...

Ali zato nije bolestan kada treba cijelu noć natezati harmoniku i zabavljati (za novce) druge "vesele" ljude...

Više dana zaredom...

Ali zato nije bolestan ako treba mijenjati poslovođu, dobiti novce za dežurstvo, podijeliti...

Čak dapače, traži svoja prava više, bolje i jače nego drugi koji stalno rade...

Pošto je danas Sv.Martin, mnogi će se oblijati po vikendicama, kletima, kućama, pub-ovima, a onda se obično "desi" i neko dijete... He he...

Do nedavno je bila tabu tema - sex u BB kući. Ove godine ima sexa na pretek (doduše, nije da sam vidjela već samo čula o tome), što u "slobodno" vrijeme, što "uživo"... No, da...

Anyway, ajd' da i ja malo pričam o sexu!

Ima frendicu - višegodišnju razvedenicu koja bi to rado radila. Svi joj govore - ajde, konačno se poševi...

No, da li je to baš tako lagano u maloj sredini, gdje se skoro svi poznaju, gdje znaš da je netko suprug i otac, pa ti se baš i ne "muti" s takvima?

Naravno da nije!

Iskrica i ostala čuda moderne tehnologije??

Moš' mislit. Sve neki "zgodni, visoki, plavi i bogati", a zapravo neki bubuljičavi klinci, frajeri što bi malo "sa strane" dok žena ne gleda ili neki čudni tipovi koji se još nisu makli od mamine kuhinje...

No da....

A mi ostali???

Kategorija posta: Zdravlje!!

E pa mislim da sam se u ovih 24 sata kulturno uzdigla - skoro pa na nivo drage nam premijerove supruge!! He he...

Jučer smo iz prvog reda gledali S ljubavlju Janis u Kazalištu Komedija!!

Guzda je fan Janis Joplin, a i ja ju volim slušati. Čim je čuo da su na daske stavili išta vezano uz Joplinku - odmah sam dobila zadatak pronaći datume, nabaviti karte. Ošli sa frendovima iz sela. Doduše, frendica se pokušala malo previše srediti za kazalište, no malo smo ju odgovorili od "svadba" obleke, pa je samo nabacila sportski sako i lošije cipele na crne hlače i dolčevitu (što je bila dobra odluka jer je jučer kiša padala kao blesava po Zagrebu).

Kako je to lijepo rekla dotična frendica - "stari babac Zdenka" (Kovačiček) je super izvela hrpu njezinih pjesama. I Marija Borić kao mlada Janis je bila dobra - što u ulozi, što u onih par pjesama, no Zdenki nije nitko ni do koljena!!

Mrak, mrak, mrak.

S prvom pjesmom smo se počeli mrdati, cupkati i kako to već ide s dobrom mjuzom, s time da sam malo bacila oko iza sebe na publiku koja je djelovala dosta mrtvački, kao da se radi o karminama, a ne usred luudog koncerta...

Očito kazališna publika koja baš i ne sluša Janis u slobodno vrijeme!

I onda danas nastavak kulture - Njemački ekspresionisti u Klovičevim dvorima.

Uspjela sam nagovoriti Malu (i njezinu prijateljicu) da i one idu s nama. Doduše, obećah im i posjet Avenue Mall-u, ali što se može... Dobar kompromis je zlata vrijedan.

Njihova ideja je bila samo Avenue, dok sam ja inzistirala na "zarađivanju" obilaska dućana oliti windows shopping-a...

Frendica i ja pustile curke da same obilaze muzej, a isto tako i u miru pile kavu u šoping centru dok su ove bauljale okolo. He he...

Tako da se na mom frižideru nalazi još jedan novi magnet!!

I još samo mala sitnica - mislim da ulaznica - prvi red za kazališnu predstavu + koncert od 120 kuna nije puno, dok karte za jednu odraslu osobu + dvoje djece - ukupno 100 kuna je puno, pa makar i za ekspresioniste. Jebiga i kultura!!

Ne znam što mi bi da krivo napišem Janis-ino ime! Sorry, dragi...

Već dugo niste čuli ništa o Nasljedniku.

E pa, gospodin je mladi u međuvremenu skupio nekoliko jedinica, napio se prvi puta u životu "kao svinja" prilikom izlaska u lokalni disko, votkom (taj vikend je bila "akcija" - votka 2 kn - za upucat gazdu) - "mama, nikad više" - živi bili pa vidjeli, a imali smo i jednu "Situaciju".

Opis "Situacije" slijedi:

Prije par vikenda spremali smo se na druženje s noćenjem u Sloveniju, uz mali izlet u Graz. Lijepo sam s Nasljednikom raspravljala o njegovom ponašanju kad nas nema doma, čak dapače niti u Domovini. Jer se mislilo kako nam je dijete starije dovoljno ozbiljno da može samo preživjeti jednu noć u vlastitom domu. Je brus.

Pošto je još uvijek mlađi maloljetnik (nepunih 16) ne bi se smio skitariti iza 23 sata po gradu - famozni "Obiteljski zakon", koji se čak u našem selu dosta često provodi od strane naše seoske policije. Pa svako malo pokupe malce s nepunih 16 oko lokalnog "zdravljaka" gdje gladna djeca meze sendviče prije odlaska doma. Tako smo dogovarali da obavezno bude u našoj kući kako ne bi završio na policiji.

Jel' bi onda tamo i noćio. Osim ako bi ga dali ujaku, kad bi dotični dojahao iz Metropole u selo naše malo.

I što se desilo?

Skupilo se u našoj kući nekolicina, od čega se jedan i nalijao tako da je bilo bljuvanja (nisam željela čuti detalje, samo da je sve dobro očišćeno), pa je dotični odbauljao doma, pa je gnjevni otac zvao na naš fiksi telefon, pa je zvao neke druge roditelje koji su stigli na naša vrata i provjeravali situaciju (koja je doduše u tom trenutku već bila ok. jer ostala trojica nisu konzumirala alkohol ili je taj famozni četvrti već otišao sa flašama dalje ), pa je Nasljednik zvao majku (oliti mene) na mob usred noći, usred Slovenije (na moj račun) da mi prije ostalih objasni svoj dio priče.....

Sve u svemu kino!

Uglavnom, nije on baš shvatio priču o odgovornosti njega ("nisam ja pio") kao domaćina i njegove (ne)sposobnosti kontrole svojih (polu)pijanih pajdaša od 15-ak godina!

Sad ide najbolji dio: Nasljednik bi sa svoja dva pajdaša slavio 16 rođendan u unajmljenom vatrogasnom ili takvom nekakvom domu na rubu sela. Oni bi sve sami. Njih trojica, ostalih who knows how many i hrpetina alkohola ...

Naravno, u ozračju gornje priče - i Guzda i ja smo se energično suprodstavili toj suludoj ideji.

Sad se mali duri.

Cijeli tjedan!

Alkotest: prijetila sam ja već s alkotestom. Što je najbolje, ja ga u svakom trenutku mogu "posuditi" s posla - tako da Nasljednik zna da je to stvarno i ozbiljno. Nooo... Tu nastaje dilema (uostalom kao i na poslu) - a šta ako pokaže ono što ne smije??

Mi smo pak roditelji koji ga pokušavaju naučiti - ne da ne pije nimalo, pa da se u nekom trenutku nalije kao svinja - već, ako se i pije, da to radi s mjerom (malo pive neće nikom škoditi - puuno votke ili nedajbože miješanja svega i svačega može dovesti do kome ili u ovo doba čak i smrti smrzavanjem).

Teško mi je reći kako će pobjeda Obame utjecati na moj seoski život.

Vjerojatno nimalo.

I zašto se onda svi tako uzbuđujemo oko te faking Amerike i toga što crnci plaču?? Uključujući i (prebogatu) Ophru.

Kaj misle da će sve biti super? Kao kad smo mi izabrali Račana, nakon one Tuđmanovske strahovlade, te su svi oni čudni ljude nepripremljeno ušli u Sabor. Jer ih nitko nije očekivao u takvom broju...

Čak je i jedan moj (tadašnji) kolega postao Sabornik. J*beš Sabornika koji nije vidio svijeta, ne govori ni jedan strani jezik, a komp mu je čudo tehnike...

No da...

Zato je u firmi odmah dobio počasnu sobu - jednokrevetnu (tj. jednostolnu)!

I nakon saborskog mandata oš'o u pemziju. Saborsku. Kao i Dudek! (pardon, gospon glumac M. Sagner)

Valjda je to u Americi malo bolje...

Idem prat' suđe. To mi je pametnije...

Haj di haj!!

(tko se sjeća tog pozdrava??)

Doduše, nije da se osjećam nešto luudo jer sam u toku dva dana doznala za da su otišle (u nebo, u vječna lovišta, na ahiret...- jel ovo zadnje dobro napisano?) dvije osobe - jedan meni drag kolega i otac mog kuma.

Sprovodi?

Naravno, isti dan. Nekako ću ih ugurati u raspored...

Tako da smo svi jučer na poslu bili pokisli. Navečer smo jurili u Zg. u posjetu kumu. Ajd, bar smo se naigrali s preslatkim kumčetom - čovjek priča li priča. A kumu malo odagnali crne misli...

Zaključak mog kolege je bio da - s obzirom na ovakav život - nikad ne znaš kad ćeš se srušiti - pa treba uživati - a ne kao mi žene - kvocati (i odbijati frajere).

Vidim da baš nema odjeka na prošli post!

Ajmo narode! Još jedanput!!!

Čitaj dolje!!!!

Znam da su danas Svi sveti, da svi pišu o grobljima, krizantemama, pokojnicima i bla bla....

Ja imam nešto sasvim drugo: željela bih pomoći jednoj mojoj prijateljici. Živoj živcatoj, ali u nevolji.

Zato svi oni što živite u Puli i okolici - pozor: možda ste baš vi osoba koja zna drugu osobu kojoj je potrebna:

- jednu mlada (još joj nisu izračunali penziju) penzionerka za rad od 4 - 5 sati
- ne traži puno novaca
- mogla bi raditi posao dostavljača, kuharice kave, čistačice, pisati dopise (kompjutorski pismena žena!)....

Ma ovo je sve ozbiljno. Jedna moja frendica je otišla s poticajnim mjerama prije godinu dana u (pred)penziju i pošto joj se sin jedinac još davno odselio u Pulu, prodala je stan u našem kraju, kupila apartmančić u blizini Pule i odselila se u novi kraj.

Sad je u bedu iz više razloga: osim što je otišla od svog života i svih svojih prijatelja, poznanika, (doduše dalje) rodbine i kolega iz naših krajeva, ostala je na nekim mizernim novcima, a upucala se u apartman u okolici grada - traktori, poljoprivrednici i ostalo domaće življe je nešto što nije očekivala od svog penzionerskog života. Zašto nije našla nešto u urbanom dijelu grada i zašto to još uvijek ne učini - nećemo komentirati.

No, mislim da bi se takav jedan profil radnika - a žena je totalno moderno nastrojena i "opičena" - onako pozitivno, služi se kompjutorom, zna komunicirati s ljudima (cijeli život je radila uredski posao), a sada joj nedostaje društvo, razlog za ustati iz kreveta i nešto novaca, pa bi bilo jaako lijepo kad bi pronašli nešto "pametno" da ju izvučemo iz te situacije!!

Zato, razmislite dragi ljudi, nazovite svog susjeda - privatnika, tetu u Puli ili ste sami voljni upustiti se u ovu avanturu!!

Please!!!!