Bome, jučer na sastanku kod direktora nije bilo voća na stolu. Ni grickalica. Zabrinut ću se kada više ne bude ni kave...
Lijepo nam je objasnio da je to naš (njegov?) skroman doprinos štednji o kojoj je pričao Sanader. Pa poslije rekao da to on nije rekao. Ono famozno o remenu...
No, nažalost došlo je i do težeg dijela sastanka. Gdje smo morali raspravljati koliko "vanjskih" ljudi moramo otpustiti. Tj. malim firmama preko kojih su radili za nas privremeno otkazati, što automatski znači da će dotični radnici otići na cestu...
U takvom trenutku osjetiš da je ta famozna "recesija" stigla i na naša vrata. U jednom tako groznom trenutku. Jer o tvojoj procjeni (a nažalost, ne možeš reći - svi mi hitno i bezuvjetno trebaju) ovisi veseli ili tužan ovogodišnji Božić nekoj obitelji. I nekoj dječici...
Zapravo će mala poduzeća, sitni obrtnici nastradati. I mali ljudi. Oni koji rade. I koji dobivaju minimalce u dotičnim malim poduzećima. Dok gazde voze malo veće aute. Pa i nisam sigurna da li da žalim svojeg susjeda - gazdu jednog takvog poduzeća jer je zgrnuo hrpu para koja je vidljiva u skupom voznom parku, jahti, da ne spominjem vikendice, stanove po Zg i šire...
Tako da sam u tim trenucima totalno zaboravila ljutnju nekih što nema janjetina - tamburaši - gemišt fešti. Izričito zabranjene.
Ali zato naš sindikat i dalje fešta, putuje, sportski se uzdiže i (malo) sastanči. Hmmm....
Post je objavljen 27.11.2008. u 06:51 sati.