srijeda, 09.09.2020.

Maske naše svagdašnje....

Probudim se, otvorim društvene mreže i - op. Zaskoče me slike zaprljanih dječjih maski i grozomornih objava o tome kako zdravo (?) dijete, nakon određenog broja sati u školi s obaveznom maskom ispljune u istu nešto grozno, polu-krvavo i sivkasto... ili je mali samo popio kakao, pa nije obrisao usta? zujo

Sve u svemu me ljuti što su ljudi neozbiljni i neinformirani. No, takav je naš svijet. Većina što susrećem po dućanima (pogotovo penzići) hodaju sa nosom izvan maske ili još gore, skoro pa samo bradu pokriju istom. headbang

Ne možemo pobjeći od istine da je pandemija. I da je cijeli svijet u većem ili manjem lockdown-u. Ako je jedan od načina da se smanji rizik od unošenja određenog broja virusa u tijelo koji na kraju rezultiraju samom bolešću nošenje čistih jednokratnih maski - pa hajdemo se držati propisanih naputaka.

Osobno sam protiv onih krpa što sad svi nose. Nisam sigurna da tanka tkanina može išta zaustaviti. S druge strane, jednokratne maske su svakim danom sve jeftinije. Treba samo paziti da se ista, nakon nekoliko sati nošenja zamijeni za novu.

Žao mi je što se kroz medije ne provlači informacija o pravilnom nošenju maski. Znači: lijepo se maska primi za one gumice (čistim rukama), stavi preko nosa i ostaih dijelova lica, eventualno stisne onaj metalni dio (koji bi morao sjesti na korjen nosa - mislim da se to tako zove) - i voila - do skidanja iste, nema diranja!

Doduše, gledajući ove naše političare, a dio njih su i liječničke struke - ne pazi kako ih nosi. O Bandiću i njegovim eskapadama sa raznoraznim maskama nećemo.... nut

Moram s vama podijeliti jednu zgodnu crticu o nošenju maski.

U ovo vrijeme pandemije ne zalazim u crkve niti na bilo kakva veća okupljanja. No, kako smo se za Veliku Gospu zatekli u Skradinu, otišla sam do mjesne crkvice. Kako je bilo stvarno malo ljudi, stavila sam masku i provukla se u crkvu gdje oko mene nije bilo na nekoliko metara nikoga. Dođe vrijeme za pričest, a svećenik - prvo stavi masku na lice, dezinficira ruke (malo je mahao da se osuše) i krene dijeliti hostije. thumbup

Silly me, mislila da je takvo ponašanje uobičajeno (nisam bila u crkvi od Božića prošle godine) i u ostalim vjerskim okupljalištima. Kad ono - mauna. Tek nekidan netko od biskupa preporuča određene higijenske minimume tokom obreda u crkvama.

Možda sam malo friknula od ove ne-normalne situacije, rada od kuće i nesigurne budućnosti, pa mi je svaki izlazak među ljude postao trauma. Možda previše čitam i pratim situaciju u svijetu (ipak bih željela otputovati i vidjeti nove zemlje, nove ljude, nove običaje). Možda je samo..... lud

Ahoj od Rudarke

| 09:44 | Komentari (4) | Isprintaj | #

petak, 17.07.2020.

Rudarka na Lastovu

Moram priznati da bez obzira što sam dosta putovala po Lijepoj našoj, mnogi od Jadranskih otoka ostali su mi na "to do" odnosno "to see" listi. Igrom slučaja, Guzda je morao poslovno skočiti do našeg najudaljenijeg nastanjenog otoka. O ne, nije to Vis. Začudili bi se. To je Lastovo. thumbup



Kako bi uopće stigli do Lastova potrebno je uloviti trajekt u Splitu i nakon skoro šest sati vožnje (sa zaustavljanjem u Veloj Luci) eto vas na otoku. Ubli se zove mjesto gdje pristaje trajekt. Kad si zbrojiš da te avion od Zagreba za isto vrijeme doveze do Dohe, hm... nut

Otok je svojedobno bio zatvoren za turiste odnosno strance zbog vojnih objekata (koji još u nekoj manjoj mjeri postoje na otoku), tako da ne postoje veliki hotelski smještaji, a bome niti tzv. apartmanizacija kao što je to primjer na obali kao i na nekim drugim otocima. Doduše, ostaci baraka za smještaj JNA vojske je i dalje vidljiv na pojedinim dijelovima otoka. I grozne ružne kuće za smještaj oficirskih obitelji. Noo.. idemo dalje.

Zamislite si kako ste smješteni u simpatičan apartman gdje se odmah ispred njega bacate u prekrasno čisto more. Ni žive duše oko vas. Ne znam kako je u punoj sezoni, no brijem da ni tada nema previše gužve. Ipak je otok daleko na pućini.



More oko otoka Lastova je jedno od najčišćih na Jadranu, pa je tako i vidljivost u dubinu skoro do 35-40 metara. Raj za ronioce.

S druge strane, udaljenost od kopna donosi i neke probleme. Guzda se našao na Lastovu prije par mjeseci, u jeku zabrane kretanja zbog Covid-19. Od onih nekoliko bankomata većina nije bila u funkciji, a plaćanje, osim na benzinskoj stanici, nisi mogao bez keša. Uključujući i kartu za trajekt. rolleyes

Ni sada nije bitno drugačije, tako da ako mislite doputovati, podignite dovoljnu količinu para u Splitu ili na Pelješcu. naughty

Sjetih se i crtice sa konobarom u lokalnom kafiću. Nekome je prepričavao kako si je htio naručiti neke tenesice preko web-a, no otkantali su ga s napomenom da ne šalju poštu na otok. To su problemi mještana. Teško da će doći do određenih stvari potrebnih za život. No, zato se trajektom šalju - kao na kopnu autobusima - madrac za krevet, jestivo ulje u rinfuzi, neke druge zamotane pošiljke. Lijepo se sve ostavi u trajektu, a poslije drugi preuzmu na otoku. Ljudi se snalaze kako umiju i mogu. smijeh

Kad već opisujem otok moram dodati još nekoliko crtica. Mjesto Lastovo se nalazi na suprotnom kraju od mjesta Ubli, doduše tek nekih 10 km udaljenosti, no smješteno je u zaleđini tj. gleda na unutrašnjost otoka - zelenu obradivu udolinu.



Nažalost, većina starih kuća je nenastanjena, u tužnom ruševnom stanju. Kako je to Guzda usput komentirao kad smo šetali po pitoresknim kamenim uličicama - "onaj neki mali u Peru-u ili Argentini niti ne zna da je vlasnik neke od tih nekretnina". A tako bi se lijepo dalo posložiti visokokategorizirane smještajne objekte u preuređenim stoljetnim kućama.



I za kraj - kako mi je lijepo objasnito deda u suvenirnici kad sam pokušala doći do dnevnih novina - a što će ti to ovdje - za pobjeći od svih nedaća, od ružne stvaranosti, od loših vijesti - preporučam ovaj raj na zemlji.

Aloha od Rudarke

| 10:45 | Komentari (6) | Isprintaj | #

četvrtak, 25.06.2020.

Zadar, izolacija i još ponešto...

Ispada da Rudarka piše samo o Covidu-19 ili nešto oko nje, no ne mogu, a da ne komentiram ovu priču oko korone u Zadru.

Kao prvo uvod - nekidan sam nakratko otputovala do Italije. Nažalost (ili ne), netko od obitelji je trebao to odraditi. Kako sam smatrala da ću ja najozbiljnije shvatiti taj zadatak - odlučila sam da kocka padne na Rudarku. Naime, tokom putovanja - zaustavila sam se nakratko u Sloveniji (nitko nije imao masku na licu), a i cijelim putem u Italiji - konstantno sam nosila masku na licu, često prala i dezifincirala ruke. sretan

Doduše, Italija (govorimo o Venettu) je i dalje pod strogim pravilima pa ne možete ući u zatvorene prostore (npr. wc u restoranu) bez maske na licu. Većina ljudi nosi i rukavice. Hoću reći - vjerojatno je manja šansa da tamo poberete virus nego kod nas. nut

Da se vratimo na Zadar. Neću sad o tome da li su igrači trebali prije na testiranja - kao što nam stručnjaci objašnjavaju - danas možeš biti negativan, a sutra pozitivan na testu - to je definitivno propust organizatora. Doduše, kako je i organizator trenutno bolestan - nisam sigurna da ga to može utješiti. rolleyes

I sad dolazimo do predsjednika Vlade. Definitivno je skliski teren u definiranju "bliskog kontakta" - jasno mi je da gospodin Plenković želi biti aktivan sudionik predizbornih aktivnosti. I još bih "popušila" priču o tome da se njegovo druženje sa Đokovićem i ekipom može smatrati dovoljno kratkim da se ne propisuje samoizolacija. No - da je mogao biti frajer i u svim ostalim kontaktima staviti masku na lice - ne bi ga ništa ubilo. Svi bi znali da se radi o njemu. zujo

Naime, bez ikakve prisile (putovanja u EU se ne smatraju opasnima, pa mi nije propisana mjera samoizolacije), ja se odgovorno ponašam i trenutno radim od kuće. Onih nekoliko izlazaka u dućan i lokalnu tržnicu (bez obzira što je na otvorenom) sam odradila sa maskom na licu. Malo me moje selo malo čudno gleda, no smatram da je to moja građanska dužnost.

Ne prema sebi - ja sam sve odradila (u Sloveniji i Italiji) kako je preporučeno, nego prema svojim bližnjima, prijateljima i lokalnoj zajednici. U slučaju da ipak obolim - doduše već je prošlo prvih par kritičnih dana, tako da čisto sumnjam - no ako se to i desi ja ću mirne duše moći izjaviti da je popis mojih bliskih kontakata sveden na prste jedne ruke. A to je u ovom slučaju najbitnije.

Ne sviđa mi se bahatost ljudi na vlasti - tu se računa i predsjednik Lijepe naše koji se sad sjetio putovati u jednu od visokorizičnih država našeg okruženja - da sad ne ispadne da pljujem samo po predsjedniku Vlade. hrvatska

Još sitnica za kraj - bez obzira na pritiske na Krizni stožer - i dalje smatram da odlično rade svoj posao. Prepustimo struku stručnjacima.

Pozdrav od Rudarke

| 15:08 | Komentari (3) | Isprintaj | #

utorak, 16.06.2020.

Stockholmski sindrom by Rudarka

Pretpostavljam da ste svi čuli za Stockholmski sindrom. E pa sad - priznali ili ne, neke od nas puca točno to.

Uglavnom, prije tjedan dana zvali me iz ureda s upitom da li ću još nekoliko tjedana nastaviti rad od kuće (s povremenim "izletima" kad je potrebno printanje/preslagivanje dokumentacije koju je najbolje da sama odradim) ili full time u uredu. Totalno sam friknula. headbang

Kako ću sada, kad sam se tako dobro organizirala doma? Radim u miru, usput skuham ručak, ne putujem više od dva sata do posla.... ima se tu svašta za dopisati. S druge strane, naravno da mi fale sastanci uživo, jutarnja kava sa kolegama, onaj osjećaj da pripadaš određenoj (radnoj) skupini... rolleyes

Analizirajući svoje osjećaje, došla sam do gore spomenutog sindroma. Ova izolacija zbog Covid-19 nas je u početku totalno bacila u nešto nepoznato. I grozno u prvi tren. Barem meni koja sam cijeli život u pokretu, radeći više - manje terenski posao, a i ovih posljednjih par godina ureda se miješa sa sastancima diljem Hrvatske, Europe, pa ponekad i malo šire. Da ne spominjemo privatni život s prekrasnim putovanjima - što automobilom "tu u blizini" ili egzotičnim destinacijama. Onda malo prosufraš i pronađeš informacije o stanju u tvojim dragim destinacijama. Npr. Tajland je još uvijek zatvoren. Kuba također. Zgodna pričica o Kubi - neki naši prijatelji su otišli baš u trenutku proširivanja žarišta Corone u svijet. Odnosno taman prije toga. Kubanska država je u roku od tri dana sprašila iz zemlje sve turiste. To se zove dobra organizacija. smokin

No da, ajmo opet o meni. smijeh

Uglavnom, organizirala sam si život unutar "četiri zida" odnosno kuće sa terasom koja je postala moj centar svijeta. Od jutarnjih kavica do popodnevnih čitanja knjiga. Dani su se izmiješali, pa sam prepoznavala vikende samo po tome što sam manje radila ili se trudila ne uključiti službeni komp. No kako smo bili odlično povezani sa raznoraznim OPG-ovima, tako nam nije falilo fine hrane. Što je ruku na srce - u tom trenutku jedino u fokusu.

Moram priznati da mi je godila prazna kuća - Guzda je radio punom parom po cijeloj Lijepoj našoj. A ponekad s njim i Nasljednik. Pa nije da smo bili skučeni u par kvadrata. Naravno, tu i tamo sam rezala žile (figurativno) što ne mogu na more, što ne mogu do Zagreba, što ...... no

I sad biranje - da li nastaviti ili se vratiti na staro? Mislim, ne možemo se vratiti na staro. Toga više nema. Trenutno nam prije ulaska u urede mjere temperaturu, nosimo maske čak i u wc-u, ne smijemo se grupirati.... nije definitivno isto.

Ostati zatvoren u vlastita četiri zida isto nije zdravo.

Zato istražujem nove destinacije. Točno znam kuda ću otputovati čim se stvari smire dovoljno da bude prihvatljivo sjesti u avion. Treba imati nove ciljeve. fino

Ahoj od Rudarke

Ps. I poruka dragoj prijateljici/kolegici koju sam udavila dugim telefonskim razgovorima. Ona mi je bila skoro pa jedini izlaz u svijet koji povezuje moj privatni i poslovni život. Sori draga, nisam htjela biti tako naporna. No tako je ispalo. namcor

Update: Ako netko ima višak para - preporučam se: Putovanje renoviranim Orijent expresom od Venecije do Londona. Ili obrnuto. Čak dapače, ako mogu birati rađe od Londona do Venecije. Koja perverzija. Za jedno 8-9.000 orja. Sitnica. cerek

| 11:11 | Komentari (7) | Isprintaj | #

četvrtak, 16.04.2020.

Šoping by Rudarka

Nakon punih mjesec dana (samo)izolacije, mogu reći da su neke stvari ušle u rutinu - jutarnja kava i službeni mail-ovi, dnevni zadaci vezani uz posao, kuhanje ručka, popodnevna druženja sa(mo) sa dvije osobe izvan obitelji.... smokin

Čak mislim da bih ovako mogla još neko dulje vrijeme. Doduše, nije to sve išlo glatko. Ovu situaciju uspoređujem sa Big Bruder reality-em. headbang

Prvih tjedan dana izolacije imala sam strahove vezane uz nabavu hrane i nekih osnovnih higijenskih potrepština. O ne, ne radi se o famoznom wc papiru, već o šamponima i pastama za zube. Prva dva velika događaja su bila odlazak u lokalni DM. Neš ti šopinga, no tako sam bila sretna što konačno imam sve što mi treba. O tome da ta druga (rezervna) pasta još uvijek nije došla na red za otvaranje, to nećemo... rolleyes

Što se tiče hrane, Guzda nas je u startu opskrbio kupnjom u Zagrebačkom Metro-u (gdje uopće nije bilo gužve), a u međuvremenu sam otkrila lokalne OPG-ove što nam do krućnog praga dostavljaju doslovno sve - od svježe salata, jaja i krumpira do rolane šunke i janjetine/odojka za uskršnje blagdane. Ma ne moraš se mrdnuti, osim tu i tamo po kruh i mlijeko. No, možda i to netko prodaje.... njami

Čak su se i naši lokalni ugostitelji organizirali, pa uz kuhani ručak možeš naručiti i pravu ekspreso kavu. fino

Doduše, kuću treba i održavati. Kao što znate, Rudarka se još davno organizirala tako da nam u kuću dolazi gospođa koja čisti i pegla, pa je sama više - manje živjela kao u hotelu ili kao Šuputica zujo

E sad, kako je gospođa u rizičnoj skupini, a i kakti stalno sam doma, tako Rudarka skoro svaki dan usisava, mete, briše podove, pločiće... mad

Dopizdilo Rudarki stalno brisanje, tako da je - nakon punih mjesec dana naručila robot usisavač. I jednu malo bolju kremu za lice. nut

I sad si ja razmišljam - o kej, fali mi frizerka, fali mi masažica, fali mi druženje, pa makar i ono prisilno (na poslu). Zapravo mi fali puno toga, a opet mi i ne fali.

A onda, nakon punih mjesec dana kupim faking usisavač. I tu famoznu kremu od koje ću se pomladiti sto godina. smijeh

Što bi sad rekao jedan dobar psiholog? Ili nam već možda trebaju psihijatri? Eh, ni korona ne može slomiti rudare....

To be continued.

Voli vas Rudarka

| 12:27 | Komentari (6) | Isprintaj | #

utorak, 31.03.2020.

Horoskop by Rudarka

Horoskop, pogotovo po tjednim i mjesečnim ženskim časopisima mi je jedna od najdražih razbibriga. Kad je onako - malo gori - jelte neki retrogradni mjesec ili slični nagovještaj smaka svijeta, onda si mislim - ma nije to za mene. To je za one druge nesretnice što čitaju. Kad je pak odličan - pet zvjezdica, ljubavi, para i napredovanja (odaberite slijed kako vam je najmiliji), onda si mislim - ma to sigurno piše samo meni i samo za mene. naughty

Uglavnom, mislim si ja - kako je sad, u ovo vrijeme izolacije, nekretanja i ne odlazaka u radnu sredinu (više od 65% preljuba se odvija sa kolegama na radnom mjestu zujo) teško napisati suvisli horoskop.

Na primjer (citiram iz jednog nam omiljenog tjednika):

"Stari znanac ili kolega priznat će da gaji veliku simpatiju prema vama" - pa molim vas - kako će me kolega i/ili znanac pronaći ovako zabarikadiranu u četiri kućna zida.pjeva

Pa onda ima još:

"Nakon vikenda blisat ćete entuzijazmom i pokazati se kao suradnik na kojeg se može računati u delikatnim situacijama" - no da, moram priznati da ovaj virus, u kombinaciji sa potresom, zagrebačkim gradonačelnikom i još par sitnih retrogradnih neugodnosti možemo smatrati delikatnim situacijama. rolleyes

Sva sreća da mi posao ide super:

"Šefovi će pohvaliti vaš doprinos, no u ovom razdoblju teško možete izboriti bolje radne uvjete" - e ovdje moram pohvaliti sastavljača horoskopa. Ne može biti bolje objašnjeno sveukupno stanje pućanstva. Doduše moram biti malo zajedljiva i spomenuti da mi se baš nešto šefovi ne javljaju u posljednje vrijeme. Tješim se da i oni imaju posla preko glave.

Sve u svemu, pitanje je što će slijedeće objaviti. Pretpostavljam da se ekipa dovoljno izvještila da piše lijepe riječi s kojima se svatko može poistovjetiti. Bez obzira da li mu je kuća izgorila ili krava puši (kao u onom jednom prastarom vicu).

Toliko za danas. Uz rudarski sretno, voli vas vaša Rudarka fino

Ps. Stavila sam oznaku Zdravlje. Malo sam se dvoumila sa onim Sex/ljubav ili Humor. Hm.

| 15:29 | Komentari (1) | Isprintaj | #

petak, 27.03.2020.

Šest naputaka by Rudarka - review....

Eto opet Rudarke - izolacija i rad od kuće - 12. dan.

Da se prisjetimo prošlog posta:

Odluke vezane uz nametnutu samoizolaciju i rad od kuće:

1. Budilicu staviti na 8:00 i redovito se ustati.

2. Izaći iz tzv. pidžame - obući grudnjak i "finu" majicu. Tajice ostaju. zubo

3. Nakon kave i slušanja Ubi et Orbi
od strane kriznog stožera (9:00h) primiti se posla. Napomena: unaprijed si zadati projekte/zadatke za taj dan. Pročitati mailove. Odgovoriti na mailove. Treba zaraditi plaću. cerek

4. Obroci se jedu prema rasporedu: doručak, ručak, voće, večera i eventualno - kasna večera blabla.
Nema klope kao za normalni vikend - jedeš skoro pa stalno, piješ skoro pa od jutra, spavaš u bilo koje doba i onda sve ispočetka. yes

5. Alkohol se pije ne prije 17h. U radno vrijeme - čaj. party

6. Vježbanje (nabavila bućice od kilu) ili duža šetnja obavezni. thumbup


Azo dakle:

1. Budilica i dalje zvoni u 8:00. Postavila i drugi alarm u 8:45 (da stignem na točku br. 3) rolleyes

2. No da, tu i tamo obučem i grudnjak. Majice su sve ne - "fine". nut

3. Hmmm. Radim ja radim, nooo... ponekad kao i na poslu - zastranim. Trudim se biti efikasna, no kako su rokovi s ovom ludnicom postali rastezljiv pojam, tako je i moj radni elan. Tješim se da ću, ako netko konačno zada rokove - sve odraditi, pa makar i šljakala danonoćno. S druge strane, ima dana kad radim i više nego što treba, čisto zato što me veseli, zabavlja i u krajnjoj liniji - krati vrijeme. zubo

4. Vezano uz 5. - previše čaja mi ubilo apetit. Zapravo mi se u nekom trenutku počne vrtiti, pa se sjetim da bi trebalo jesti.... jesam li bolesna? lud

5. Hm. Vrijeme vezano uz alkohol ponekad sklizne i u lijevo. Svijet se raspada, neću valjda umrijeti od malo pive u podne party Čaj pijem ko mutava, pa i pišam svako malo. Nisam sigurna da je to dobro. Umrijet ću na pišanju... naughty

6. Taman krenula u šetnje, čak i potrčala, kad nam preporučaju strogu zabranu kretanja. Hebiga - jel oćemo vitamin D ili ne?? Bučicama od kilu vježbala prvi dan. Slijedeća tri umirala od bolova u leđima/rukama. Vježbam vez bućica. Otprilike 5 min na dan. Dovoljno? nut

Eto tako. Tko preživi pričat će....

Ps. Dio vremena i Guzda bio doma. Skoro pa dobila novi dnevni boravak. Damn i dućani. Nisu radili pravi. burninmad

Aloha od Rudarke

| 14:47 | Komentari (4) | Isprintaj | #

petak, 20.03.2020.

Kako preživjeti samoizolaciju - šest naputaka by Rudarka

Vrijeme je da se i Rudarka javi. Zar ne?

Odluke vezane uz nametnutu samoizolaciju i rad od kuće:

1. Budilicu staviti na 8:00 i redovito se ustati.

2. Izaći iz tzv. pidžame - obući grudnjak i "finu" majicu. Tajice ostaju. zubo

3. Nakon kave i slušanja Ubi et Orbi od strane kriznog stožera (9:00h) primiti se posla. Napomena: unaprijed si zadati projekte/zadatke za taj dan. Pročitati mailove. Odgovoriti na mailove. Treba zaraditi plaću. cerek

4. Obroci se jedu prema rasporedu: doručak, ručak, voće, večera i eventualno - kasna večera blabla.
Nema klope kao za normalni vikend - jedeš skoro pa stalno, piješ skoro pa od jutra, spavaš u bilo koje doba i onda sve ispočetka. yes

5. Alkohol se pije ne prije 17h. U radno vrijeme - čaj. party

6. Vježbanje (nabavila bućice od kilu) ili duža šetnja obavezni. thumbup

Da se razumijemo - ne mogu reći da se baš strikno pridržavam svih gore navedenih naputaka. Ipak ovo nije kuća njemačke kancelarke.

No, moram priznati da sam još prije dva tjedna uvela obavezno skidanje obuće kod ulaska u kuću (gosti naučeni na ulazak u cipelama) i pranje ruku. Pa radilo se o gostima ili domaćima. mouthwash

No, da sam kao i mnogi drugi blogeri - do sada oprala sav veš, očistila ormar s tzv. dokumentacijom (čitaj: drangulijama koje nikome ne služe), spremam se napraviti veliko pospremanje u ormaru sa cipelama (čitaj: netko će dobiti hrpu mojih lijepih, no neugodnih za nošenje cipela, a ja ću otkriti da posjedujem i neke na koje sam potpuno zaboravila kao jedne sandale koje nisu vidjele Vijetnama nut).

I da - što sam si obećala u ovo vrijeme dodatnog slobodnog vremena:

- završiti stručni rad (nešto na čemu sam radila godinu dana, pa stavila na stranu) tj. knjigu,

- naučiti Taj Chi (nikako da mladi susjed koji se time bavi u mjestu gdje studira bude doma dovoljno dugo da mi pokaže barem osnove)

- pojačati muskulaturu i ne udebljati se (nisam baš tako naivna da mogu razmišljati o skidanju kila)

- pročitati još koju knjigu (oni Skandinavci i dalje čekaju neko moje ludo raspoloženje da krenem i vidim da li mi se uopće sviđaju)...

Eto. Ima tu planova. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Kao što vidite nisam spomenula učenje talijanskog (kao Maja Šuput), no ne bi bilo naodmet ponoviti lekcije, uljučujući sve zadaće iz talijanskog što nisam napisala, kao ni kukičanje oliti helkanje po domaći. A koliko vidim po portalima, celebrity smišljaju svakakve gluposti. rolleyes

Stay tuned.

Voli vas Rudarka kiss

Ps. Ne znam zašto, no nitko ne spominje korizmu i odricanja. Halo?? naughty

| 15:58 | Komentari (3) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 06.01.2020.

Rudarka u Vijetnamu

Kao što se desilo nekoliko godina za redom, ljetni godišnji stigao početkom prosinca.

Guzda radio više - manje cijelo ljeto (a i ostatak godine), Rudarka se mogla izvući s tjedan do tjedan i pol slobodno, ali glupo mi bez Guzde, a i moram priznati - ležanje na jadranskoj plaži i skupi kokteli/pivo nisu baš moj đir. Osim onih nekoliko dana što se uselim familiji. No kako ostaju svake godine bez po jednog djeteta što s gnušanjem odbije ljetovanje sa roditeljima, ja ću im još biti najdraža. naughty

Anyway, ove godine, moram priznati dosta kasno, odlučili da će destinacija biti Vijetnam. Zapravo je još prošle (odnosno prije dvije) godine Guzda navijao za Vijetnam, pa se desila Kuba. Tako sam i ja ove navijala za jednu lokaciju u Africi, no avaj, ovaj moj se baš i nije dao. burninmad

Bacili se u još luđe planiranje - kupili povratnu avionsku kartu Zagreb - Doha - Saigon (oliti Ho Chi Minh) i rezervirali par noći na početku i kraju puta. I on-line vizu za ulaz - multi, bilo je još nekih planova, no u međuvremenu zbog lošeg vremena propali. Za Rudarku koja voli kontrolirali - ravno avanturi u prašumi. Doslovno. eek

Bez obzira što se čovjek pripremi da će ga dočekati visoka temperatura i vlaga, nitko te ne pripremi za ludnicu na ulici - u ovom slučaju Ho Chi Minh-a - promet ovog 8+ milijunskog grada uglavnom se obavlja na skuterima. I ne bi vjerovali, ali se sve da transportirati na skuteru - od cjelokupne familije (pride baba/deda), frižidera, dijelova kuće, male djece.... nut





I tu ne bi bio problem. Da ne zaželiš preći ulicu. Tu nastane frka. Pošto se isti, uključujući i automobile voze bez obzira na oznaku crveno/zeleno. Trik je da stisneš zube (i guzu rolleyes) i polako kreneš. Vjerujte mi - proći ćeš ulicu neozlijeđen. Doduše, malo uznevjeren, nooo - sve su to čari Viet Nama. thumbup

No problem nastane kad se opustiš na nogostupu. Odjednom ti netko iza tebe trubi - jer dotični na skuteru "skraćuje" put jednosmjernom ulicom (naravno, u kontra smjeru).... ludo i nezaboravno. Doduše, od jet-lega i par piva odrveniš i asimiliraš se u gomilu kao da si rođen na ulicama Vjetnama. smokin

Drugo - hrana. Meni se sviđa jer je manje začinjena tj. ljuta od tajlanske. Hrana se bazira na riži, ali i svježim namirnicama - raznim salatama, limunskom travom, đumbirom, egzotičnom voću i tko zna sve čime...



Isto tako, kako se radi o komunističkoj zemlji - ima i svinjetine, piletine, ribe, žaba, a i ostalih čuda slatke, slane vode i ostalih medija....

Domaći jedu doslovno na cesti. Radi se o pokretnim restoranima koji se nalaze na određenim dijelovima grada u vrijeme doručka/ručka/večere...





Uglavnom sam birala vijetnamsku hranu i jela kao lokalci - štapićima. Čak i juhu. Zapravo štapićima vadiš iz juhice sve što je kruto, a u lijevoj ruci držiš žlicu s kojom si u usta dodaješ tekući dio. Predobro. fino



Da sad ovaj post ne bude predugačak, skratiti ćemo priču. Bilo je tu obilazaka starih drevnih carskih palača, "mirišljavih" lokalnih tržnica gdje domaćice obavljaju kupnju sa skutera, engleskog pub quiz-a (nešto neponovljivo, no bila bolja od starog Indijca zujo), vožnje avionom u VIP (stvarno nismo znali što smo platitli smijeh).



Uglavnom, ludo i nezaboravno. Preporučam. Vijetnam je komunistička zemlja i bez obzira na dio stanovništva što si može priuštiti skupe automobile - Guzda veli da nije vidio više Maibacha na cestama nego u Ho Chi Minhu, ne vidiš na cesti sirotinju koja gladuje. Isto tako je za strance iznimno sigurno i bez obzira što ti se ne klanjanju i smješkaju kao na Tajlandu - nekako je ok. wave

I za kraj - stvarno ne može bez pive. Lokalne. My favorite - Tiger i/ili Tiger Cristal party



| 12:58 | Komentari (3) | Isprintaj | #

petak, 01.11.2019.

Rudarka u Egiptu...

Eto mene opet. Nije prošlo ni pola godine. Lažem. Malo više od pola.... cerek

Baš čitam posljednji post o svojim rođendanskim željama. thumbup
Pa eto - naputovala se više nego što sam mislila, znaju oni što me prate na nekim drugim platformama. smijeh
Bila na godišnjem - nope. blabla
Planiram još putovanja? O yeah. smokin

Da se vratim na početak - ovo je difinitivno godina obilaska starih mjesta - turističkih lokacija što obiđoh još prošlog stoljeća. Kako sam lijepo objasnila mladom kolegi, kad smo odlučivali tko će u Milansku katedralu, a tko u obilazak dućana - bila, vidjela, zaboravila kako izgleda... što ću ponovno u katedralu? zubo

Uglavnom, eto posta o Egiptu tj. Kairu.

Usred toplinskog vala u Europi nominirali me za poslovni zadatak u Egiptu. Ne, nisam bila oduševljena. Čak dapače ljuta što usred ljeta moram u Afriku. Na kraju je ispalo odlično. Naravno, potrudila se ogranizirati život da to i uspije. naughty

Započinjemo letom do Istambula. Pošto većina europskih aviokompanija ne leti u Egipat zbog (ne)sigurnosnih razloga.



Sjedim u avionu pokraj mladog simpatičnog tipa, koji na kraju ispada da je velika faca u filmskoj industriji, te dobitnik glavne nagrade na Berlinskom filmskom festivalu (pronašla naknadno podatke o istom). A mi se čudimo kad netko ne prepozna neku našu Severinu? eek

Prvi dan - odmah u glavu. Da vidimo da li su piramide još uvijek na istom mjestu?



Kako smo imali slobodan prvi dan jer smo se uvalili u hotelsko perje kao da se vraćamo iz svatova (oko pola pet ujutro), htjeli smo - dio ekipe - obići piramide.

Naši domaćini - ekipa iz branch office-a nije dozvolila iz sigurnosnih razloga da idemo taksijem, tako smo se utrpali u službeni auto naše kompanije s vozačem - oriđiđi Egipćaninom. Eee... sad se stvar komplicira.

On nas - kakti iz sigurnosnih razloga - uvaljuje svojem Rođi koji je ujedno službeni vodič kroz prostore oko piramida.

Rođo no. 1.



Pa nas Rođo no 1. prebaci nekom svom Rođi no 2... da skratim - završili mi na devama i u dvokolicama - kakti sve đaba - ali jok. Nakon kratkog cjenjkanja, uspjeli smo obići piramide bez hodanja na vrućini.... no



Jaše moj kolega, sav u brigama - koliko će to koštati, a bome siroti stisnuo međunožje jer jahanje deve i nije neka velika sreća....

Još malo piramida.



Osim što smo obilazili piramide - tri su glavne: Kefrenova, Mikerinosova i najveća - Keopsova, uvalili nas u jednu - od nečijih posljednjih prebivališta - žena/ljubavnica.

Znam da je obilazak unutrašnjosti piramida, nakon što pređeš 20 i nešto godina stresan zbog pomanjkanja zraka, pentranja po izlizanim privremeno postavljenim lojtrama oliti ljestvama u kosinama unutar piramida... a opet se dah ugurati unutra. Prestrašno. lud

I sve na ravno nekih 40 i sitno stupnjeva Celzijusa, usred bijela dana, bez vode u torbi, skoro kao reklama najdražim nam turistima - Česima. cool

I svinga je još uvijek na svom mjestu. Bez nosa koji nije nastradao od Napoleonovih vojnika već kombinacije vremena, vjetra i pješćanih oluja.



Poslije je bilo i kupanja s pogledom na dotične piramide. Ovo mi je najljepši dio ovog puta.



Trenutno je Egipat zemlja visokog rizika jer su krajem 2018. podmetnuli bombu ispod jednog od turističkih autobusa, a bome je jedna grunula i dan nakon što smo mi napustili Kairo. Tako da se ne može reći da je neka prevelika gužva, za razliku od mnogih drugih turističkih meka uključujući Stradun u Dubrovniku.

No, kako su nas naši domaćini (ekipa što živi i radi godinama u Kairu) uvjerili, grad je siguran za muvanje, pa smo osim što su naši dečki prošli pješke veći dio Kaira usred noći bez da bi imali ikakvih problema i mi cure obilazile njihovu glavnu trgovačku ulicu - Sedmu ulicu tražeći suvenire za znatiželjne doma. Snimka je u nekih devet i sitno navečer.



Čak sam odradila i nekoliko stvari što turistički vodiči naglašavaju "not to do in Egypt" - pretrčavala ulicu - tipa Slavonska ul. - avenija uz rijeku Nil. nut

Ne, nisam priznala Guzdi. zubo

Kako nas je poslovni dio priče vodio u tzv. New Cairo oliti novi Kairo, tako smo svaki dan, uz ludu vožnju naših lokalnih vozača prolazili veći dio grada. Zamislite ovu gore spomenutu Slavonsku av. s više od dvije trake. U slučaju gužve - pretvara se u pet traka. I prednost ima onaj koji je za mrvicu ispred vašeg autumobila.



Ovdje moram spomenuti i kraljicu Majku. Naime, ista me pustila da s nepunih 14 godina sama obilazim piramide, Tutankamonovu grobnicu i ostale poznate lokacije unutar Egipta. Ludo. Da, preživjela sam bez nekih trauma. Možda je zato i imala povjerenja u mene.

Da rezimiramo - Egipat je i dalje divan i voljela bih opet skočiti do Kaira. Pa makar i poslovno. Pa makar i da nakratko opet obiđem piramide. sretan

Nadam se da ćete čuti i priču o Beču i kako nisam uživo upoznala jednu našu (staru) blogericu....

Sretno od Rudarke fino

| 14:13 | Komentari (6) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>