četvrtak, 06.01.2022.

Tko se cijepio nije... ne puste ga u Australiju

Budimo realni - ignorirali mi pandemiju ili ne - ona je prisutna. Od nje umiru ljudi, mnogima ostaju trajne posljedice koje nisu zanemarive i - faking - ne možete reći da ste ju "lagano prehodali". I da je zemlja ravna ploča. naughty

I da vam je to razlog za ignoriranje kad cijeli svijet grca u posljedicama istog. rolleyes

A sad malo o cijepljenju. Kako sam po zvanju i uvjerenju inženjer - tako većinu stvari i/ili pojmova pokušavam shvatiti s razumne i objektivne strane koja uključuje znanstvenu literaturu, mišljenje stručnjaka i statistiku. Tu ubrajam i procjenu rizika odnosno procjenu uvjeta da se rizik (pogotovo nečeg lošeg) smanji. wink

I sad dolazimo do cijepljenja. Neću sad uvjeravati opće pučanstvo (koje je i najbolji nogometni selektor i bolji premijer od trenutnog, da ne govorimo o roštiljanju ili .... ) što je bolje - cijepiti se ili ne. ... nut

No, kad cijeli svijet postavi određene uvjete kretanja, putovanja, sportskih natjecanja - zašto uvijek imamo nekog koji kao da je pao s Marsa? bang

Pretpostavljam da se ne bi digla takva buka da se ne radi o najboljem sportašu u svojoj kategoriji sporta. I da taj isti - na svojstveni balkanski pristup pokušava izigrati zakone i pravilnike jedne velike države. Da države - cijelog jednog kontinenta. no

Sjetila sam se još jedne zgode sa dotičnim. Koliko se sjećam - početkom pandemije, prije dvije godine, isti je šetao bez maske po španjolskoj rivijeri. U trenutku kad su tamo proglašene blaže mjere lockdowna i obaveza nošenja maski i na otvorenom prostoru. Nisam sigurna da ga je lokalni inspektor kaznio. No izašlo je u svim svijetskim novinama. I pojeo vuk magare. Isto tako je njegova supruga na jednom od natjecanja bila u publici bez maske s navodno liječnikom potvrdom da se inače guši i da joj je to dozvoljeno. Naglasak je na "navodno". No, Australija se pokazala kao tvrd orah. naughty

Što hoću naglasiti - u cijeloj priči mi ide na živce što se dotični tenisač (i njegova obitelj) provlači na bahat i bezobrazan način. I kako to već biva s ljudima s Balkana - sve se sad diglo na nacionalni nivo. Pa sad predsjednik države pokušava prisiliti ove "dolje" (ne znam zašto - no meni je Australija tamo negdje dolje) da promjene pravila. Ili što već... blabla

Koliko sam čitala, ima još tenisača koji se iz uvjerenja ne žele cijepiti. Ali su kao pravi frajeri lijepo odlučili da neće ići na Australia Open. I točka. To prihvaćam.

To su frajeri. smijeh

Ahoj od Rudarke

| 13:30 | Komentari (5) | Isprintaj | #

srijeda, 05.01.2022.

Nezaboravan doček nove.. by Rudarka

Koliko vidim na društvenim mrežama, a bome i na blogu - svi si nešto želimo super, hepi, da nam bude para, klope i igara... i tako uđesmo (da li je ovo pravilno na bilo kojem jeziku?) u novu 2022. godinu.... naughty

Ali kako... rolleyes

Uglavnom, nekoliko dana prije famoznog dočeka nove pozvali nas kumovi u goste. Dobri smo si mi s tim kumovima. Čak dapače, nekoliko puta u prošlosti dočekali novu s njima (naravno, u B&B varijanti - ipak nam se ne putuje 60+ km u gluho zimsko jutro). I bilo je odlično - uz veselo društvo, čak i međunarodne viceve, klopicu, laganu muziku... kak se već šika. party

Pa smo naravno pristali. nut

I tu nastaje zaplet. Stižemo mi naoružani francuskom salatom i kolačima (domaćica nije od nas tražila ništa, no eto... neš ti balkanskih običaja... njami). Čak je Rudarka pronašla neku šljokičastu tuniku (nažalost za punu cijenu) kako bi imali i onaj wou efekt dočeka nove. cerek

Stižu i njihovi kumovi. Poznamo ljude. Nije da sam oduševljena, noo... nova je. Bit će super smokin

I njihovi frendovi. Nama nepoznati ljudi. Žena jelte neka lokalna faca. Na prvu - sve pet. Ugodno i simpatično. Rudarka još uvijek više - manje opuštena. Uz malo vina... fino

Doduše, da se vratim skoro na početak - zovem ja kumu prije polaska i pitam ima li u kući čaša za šampanjac/pjenušac - jok. Stiže Rudarka sa svojim čašama i flašom rashlađenog pjenušca (ne onog za 9.99 rolleyes) i nagovara ukućane na otvaranje istog. Pjenušac se tako i tako pije kao aperitiv. Nitko ne pristaje, pa se Rudarka baca na traminac... smijeh

Da skratim priču, u jednom trenutku krene biranje muzike na mobitelu (koji je direktno spojen sa ogromnim zvučnikom). I sad red onih nekih srednje-bosanskih (Halid je za njih kamilica), pa žene, zagrijane nakon klopice i pića krenu u ples..A bome i moji kumovi i muški dio ekipe.. headbang

Pogledavamo se Guzda i ja i došaptavamo - bi li policajci shvatili našu želju o povratku kući uz određeni postotak (promil) alkohola u vozača? burninmad

Šta da vam velim na kraju? Ako mi tako usrana bude cijela godina, natopljena pjesmama koje nikad nisam čula u životu (majkemi) i bez omiljenog pjenušca - fak. Bolje da nije ni došla. puknucu

I sve vam svima najbolje.

Ahoj od Rudarke

| 14:08 | Komentari (8) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 20.12.2021.

Božićni pokloni by Rudarka

Nemojte mi reći kako ne volite okićeni bor, božićne pjesme i hrpu darova....

Možda sve izgleda kao američka sapunica i/ili oni sladunjavi filmovi sa izgubljenim ili sakrivenim (naravno bogatim) prinčevima, tu i tamo neka princeza.. naughty baš jučer gledala neki sa princezom. smokin no meni je ovo doba adventa super. Doduše, prijašnjih godina sam znala hodati u badiću i onoj krpi oko tijela i poslikavati se ispod ukrašenih borića po egzotičnim destinacijama, ali što se može... dobar je i ovaj naš. Ho ho ho.... party

Da se vratimo na onu sliku sa hrpom šareno umotanih velikih i malih kutija puunih ludo dobrih darova. Znam da će pokoji Grinch u vama reći - a neee - ja ne volim darove. Zar stvarno? Zar ima netko (osim Sheldona) koji ne voli poklone? rolleyes

Davno sam kućne prijatelje i obitelj naučila da ne prihvaćam darove tipa čarape, miksere i tave... ni za rođendane, a bome niti pod bor. S druge strane, odabrati dobar poklon je malo umijeće. Najbolji su mi oni koji imaju neki zgodan hobi, bio to neki sport ili nešto drugo, pa im lijepo kupiš nešto iz te palete proizvoda. Ili žene koje vole naušnice (moja šogorica je svojedobno nosila prekrasne naušnice i za svaki novi par bila sretna i zadovoljna) ili marame ili... tu se nemaš što brinuti. Uguglaš laitmotiv - i biraš... još ako se na vrijeme sjetiš, pa bez problema stignu i ove internetske narudžbe - mrak. thumbup

Veći je problem što se obično razmjenjuju darovi sa najbližima, pa ti nakon par godina ponestane tema za poklon. Ruku na srce, najlakše je ući u neki od dućana sa dekorativnom kozmetikom i udri po prigodnim paketima - od kremica, šampončića, mirisnih kupki i sličnih drangulija. Problem nastane što se ja ne volim ponavljati. Barem ne godinu za godinom. Tako da sam ove godine izbjegavala Douglas (moj omiljeni dućan) jer sam prošle tamo pokupovala različite zgodne poklone. no

Isto tako je problem i u financijama. Ne možemo se baš pohvaliti da imamo para za bacanje, pa sad nije bitno da li ću kupiti poklon za 100 ili 500 kn. Halo? Za ovu drugu svotu ni sebi ne bih kupila ništa tj. ne bih potrošila ni na sebe tu svotu... nut

U svakom slučaju, problem poklona za ovu godinu sam uspješno riješila. Moram priznati da sam više - manje zadovoljna. Ženskom dijelu populacije uvijek je lako naći poklon. Naći će se tu nekih kremica, pa odjeće, pa knjiga... cerek

Muški su zeznutiji. Ako im kupiš dezić (parfeme ionako nitko ne koristi, samo bacanje novaca blabla) - ispast će da mu poručuješ da smrdi. Ako kupiš neku majicu - neće se veseliti. Alkohol? Toga uvijek ima na pretek. Muški gudgeti su pak puno skuplji, pa je to malo nezgodno... ipak nismo bogataši. No, šta im ja mogu. zujo

A što će Rudarka dobiti? Ovaj put nisam željela olakšati muke Guzdi. Nek se znoji. Baš me zanima kako će to ispasti. pjeva

Ako ništa drugo, kupiti ću si na rasprodaji poslije Božića. Već znam što. smijeh

Uz želje za ugodne blagdane,

ahoj od Rudarke

| 10:22 | Komentari (7) | Isprintaj | #

nedjelja, 12.12.2021.

Godišnji izvještaj by Rudarka 2021

Kao što moji dugogodišnji blogoprijatelji znaju - negdje u ovo doba godine pišem izvještaj i želje za buduću godinu. naughty

Azo dakle - korone se nismo riješili - kao što smo mislili prije godinu dana. Hebiga. blabla

I dalje se nose maske, i dalje (recimo trenutno Austrija) traju lockdown-i, i dalje je sve više - manje nesigurno... barem što se tiče zdravlja. I šire. headbang

Što je meni donijela ova luda godina? Kao prvo - poklopile su se neke karte i konačno zarađujem lijepu svotu (eura) na temelju svojeg znanja. Kako je to početkom godine lijepo rekla moja prijateljica - ne gunđaj, sjediš u dnevnom boravku i zarađuješ više nego svi mi ostali zajedno. pjeva

Drugo, bez obzira što sam gunđala da usred ljeta planiramo putovanje na neki (pusti) grčki otok - ispao je to lijep provod. Doduše, dio ekipe je bio super, dio ekipe standardno naporan, no što je tu je rolleyes.... kad bolje razmislim, išla bih ponovno i slijedeće. Doduše, na neki drugi otok. Barem toga Grčka ima na pretek... thumbup

U golfu - Guzdinoj i mojoj zanimaciji - moram napomenti da nisam ni blizu mojem nadražem super sportašu (jelte Guzdi, ne onom poznatijem nut), nooo... trudim se - svakim danom ide bolje. Obišli smo nekoliko zanimljivih lokacija čim smo se dokopali Covid putovnice - osim Savudrije, Brijuni, Hence National Golf & Country Club u Mađarskoj, Mokrice u Sloviniji.... smijeh

E da, jedno od najvažnijih događaja u ovoj godini je bilo rođenje naše male, prelijepe, preslatke unučice! Reći ću samo da je djevica po horoskopu. I da su druga vremena ne bih imala toliko vremena da joj se posvetim. Zato - ne gunđajte. Svako zlo za neko dobro... kiss

Naravno, nije sve tako ružičasto. Stalno balansiramo od plusa do teškog minusa. Stalno neka drama oko/na poslu. Stalno netko nešto traži, a ne možeš odraditi.... kao i svima ostalima u ovoj lijepoj našoj. I šire. Tako su nas valjda karte označile. Sve je to život...

I sad ono ključno za ovaj post: Što si želim u slijedećoj godini?

A što ja znam. Sve je tako ludo. U trenutku kad misliš da nema izlaza, nešto se novo desi što ti se u nekim "normalnim" vremenima ne bi nikad desilo... i krene na bolje.

Isto tako, ne mogu zanemariti da je sve tako krhko. Uključujući zdravlje (ne, osim našeg kućnog antivaksera Nasljednika koji je nedavno prebolio Covid, nismo biti niti u izolaciji, a kamo bolesni). Tako da ne znam što bih mislila. No, što je tu je - tako je i većini ostatka svijeta. Pa je glupo da se sad mi bunimo da nam je loše...pjeva

U ovom smo trenutku trebali biti na jednom lijepom egzotičnom mjestu. No, karte se nisu poklopile. Što ne znači da na put nećemo za par mjeseci. Treba imati cilj! party

Ps. I dalje si želim onu Tiffany narukvicu. I avionsku kartu za .... što dalje to bolje. Samo da je toplo more. cerek

I da - karte za slijedeći novogodišnji koncert u Beču. Onaj u 2023. smijeh

Aloha od Rudarke

| 16:33 | Komentari (4) | Isprintaj | #

nedjelja, 07.11.2021.

Golf - one and the only... (sport)

Danas nešto potpuno drugo - odmak od pandemije i politike - kratki tečaj o golfu. Ne autu. Sportu. Olimpijskom. kiss

Znam što ćete reći - to je sport za penziće i/ili to je sport za bogate. zujo

Odgovor bi bio - i dan i ne. Za oba pitanja. No, objasnit ću u nastavku.

Da krenemo od početka. Uvijek sam - više u šali - govorila kako ću kad odem u zasluženu mirovinu (onu iz neke davne reklame kad zgodni penzići ulaze u BMW i odlaze u suton rolleyes) krenuti na golf. Doduše, kako sam ipak malo realnija, bila sam uvjerena da ova priča o igranju golfa ulazi u onu never happend story smijeh

Uglavnom, negdje prije godinu dana stigne Guzda doma sa golf torbom punom štapova (poklonjenih) i svečanom izjavom - od sutra krećem na tečaj. Alo? A ja? headbang

Da skratim, nakon što sam ga uvjerila u svoje nakane da taj film neće gledati bez mene, krenuli mi zajedno na prvi sat. Još jedna mala digresija, u međuvremenu otrčali do poznatog outleta u Dobavi te se obukli po pravilima. Ovdje će to zvučati snobovski (kao meni u početku), no svako od pravila ima svoju povijest i svoju svrhu - ako ne želite gledati debelog bogataša kako "šuta" lopticu dok mu dupe izviruje iz poluspuštenih gaća - onda točno znate zašto su strogo određena pravila oblačenja (a tu ima i pravila ponašanja) na golf terenima. I točka. Stojim iza svakog od njih. smijeh

Ostalo je povijest. zujo

Nakon godinu dana igre mogu reći da je sport mrak. Kao prvo - loptica nikad ne padne na isto mjesto. Pa vi gatate s kojim ćete štapom opaučiti lopticu dalje...

Da ne spominjem ushit (tuge) kad se čuje onaj famozni "buć"... ili kad se loptica skotura u bunker (pijesak).... blabla

Igra je jednostavna - s što manje udaraca doći od početne točke (tzv. tee - zelena uzvisina s koje se započinje s početnim udarcem - tu loptica smije biti na onom malom štapiću) do rube (hole) na dijelu što se zove green. Green je najbliži dio igrališta do hole - izrazito niska travica na kojoj je dozvoljeno pucanje odnosno odgurivanje loptice - tzv. path-anje. thumbup

Svaki dio igrališta ima određeni broj - tzv. PAR - prosječni broj udaraca s kojim se može doći do cilja - loptica u završnoj rupi. Jedan udarac preko se zove bogey (plus 1), a jedan ispod - birdie (-1). Ima još i eagle (-2) (naravno da je Guzda udario i to rolleyes).

Najbolje od svega je što jedan dan sve ide kao luudo, a slijedeći ne možeš utjerati lopticu ni na par centimetara od rupe. no

Još nešto - postoji nekoliko vrsta štapova - od tzv. driver - to je onaj s kojim pucate prvu lopticu (koja u rukama dobrih igrača može i preko 200 m odletjeti), wood i iron. Ovi treći - njih ima desetak i ovisno o kutu metalnog dijela loptica leti visoko i kratko (štapovi sa brojem 9,8.7 i još nekoliko) do naravno - ove s nižim brojem (3,4,5,6) s kojima pucate dalje...

Da se vratimo na početak - puno vremešnih umirovljenika igra golf. I mogu reći da su opako vitalni. Doduše, nisam sigurna da su ti isti "siroti" penzioneri (pošto je većini vozni park iznad prosjeka). Sad dolazimo do dio priče - da li je golf sport bogataša. I da i ne.

Postoje određeni paketi godišnjih pretplata na lokalnim golf terenima (po mogućnosti tamo se i učlanite) koji za manje od cijene mjesečne pretplate (x 12) u lokalnoj teretani (koju onda ne posjećujete naughty) možete igrati do mile volje, no na tom određenom tzv. gradskom i/ili natjecateljskom (malo skuplja varijanta, tu se traži i bolje znanje igranja) igralištu.

Ako pak želite malo vidjeti i neka druga igrališta - onda vas to dođe od oko 50-60 € za igru (18 rupa - što je za jedan dan igre više nego dovoljno), ako uzmete i autić da se vozikate (npr. Mokrice ne preporučam pješke nut) onda je to dodatnih 200-ak kuna za električno vozilo. I to se skupi...

No, golf je igra u kojoj, osim što se nahodate (na sviježem zraku), napreže se većina mišića u tijelu. Da bi loptica odletila... daleko... pa ste nakon igre umorni (što je super).

A tako je dobro kad ju opaučite i ona leti i leti.... i poslije ju nađete. smokin


| 17:39 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 26.10.2021.

Maska (Covid) naša svagdašnja...

Znam da je možda otrcano pisati o pandemiji, no kako je postala dio naše svakodnevice, moram.... to je jače od mene.

Uglavnom, kako smo i Guzda i ja ponosni vlasnici Covid putovnice (cijepljenjem!) tako smo u posljednjih nekoliko tjedana obišli naše uže susjedstvo. Pa da opišem svoja iskustva.

Prva na red je došla Mađarska. Na prvoj lokaciji nismo skužili (makar su nam rekli da nam maske ne trebaju) da Mađari nemaju obavezu nošenja maski. I tako upadamo mi u veliki šoping centar, naravno s maskama, kad ono - nitko oko nas nema maske. rolleyes

Moram priznati da sam se osjećala ranjivo, a opet - da sam ju ostavila na licu - svi bi me gledali kao čudovište. Doduše, u redovima na blagajni bio je lijep odmak. Za razliku od naših dućana gdje ti obavezno neki penzić dahće za vrat. nono

Poslije sam pročitala da su Mađari visoko procijepljeni, pa su iz opravdanog razloga donijeli takvu odluku.

Slijedeće - Slovenija. Tamo su nas čak tražili da pokažemo Covid pass za ulaza u dućan. I maske obavezne.

Nekidan smo bili i u nekad omiljenoj šoping meki - Graz-u. E, tu je zanimljivo. Većina ljudi po šoping centrima ne nosi maske, no oni što nose (uglavnom stariji ljudi) nose FFP2 maske obavezno. Uključujući i prodavače i konobare. S druge strane, za ulazak u špeceraj treba ti obavezno FFP2 maska. Koju Rudarka naravno da nema. rolleyes

Uglavnom, mi sa ovim našim medicinskim običnim maskama, da ne spominjemo ove s kripicama preko usta - kao najveći luzeri. Te se maske u Austriji ne prihvaćaju. I stvarno ih nitko ne nosi. Sve mi neugodno bilo s time hodati okolo. I da - tu nas Covid putovnice nisu tražili makar je pisalo na ulazu da su obavezne.

Što hoću reći - svaka zemlja, druga pravila. Priča mi kolega koji je nedavno otišao do jedne od Afričkih zemalja (s nekoliko presjedanja do krajnjeg odredišta, pa onda isto tako natrag) da je zbrka i s PCR testovima odnosno vremenom koliko vrijede. Od zemlje do zemlje, od avio kompanije do slijedeće... luda kuća. nut

No, osnovno je da si ipak - koliko toliko zaštićen cijepivom. Ne bi se usudili lutati svijetom, a niti planirati neko dalje putovanje bez cijepljenja.

Ali, pošto je broj necijepljenih (po svojim uvjerenjima, ne zbog manjka cijepiva) i dalje visok u većini zemalja, mislim da ćemo još dugo vremena morati živjeti sa pandemijom. I nositi okolo sva moguća dezifekcijska sredstva i raznorazna pomagala za usta. Ehhh.... bang

| 08:36 | Komentari (6) | Isprintaj | #

utorak, 10.08.2021.

Greta, moda i ostalo....

Danas je izašla vijest da se Greta Thunberg slikala za naslovnicu Vogue-a. Za neupućene, Vogue je časopis o modi, oko mode, ali i mnogo više. Ja bih rekla da ako ne izađeš u jednom od Vogue izdanja - ne značiš mnogo. Barem ne u svijetu filma, kulture, okrunjenih glava, no naravno i mode.... yes

Ovdje moram napraviti kratak uvod - redovno pratim britansko izdanje Vogue-a već nekoliko godina, pa znam što pričam/pišem. sretan

Da se vratimo na Greticu. Ne mogu reći da se divim liku i dijelu do nedavno malodobne osobe (ove godine napunila 18. god.) s upitnim zdrastvenim problemima, no u trenutku kad bijesne požari po velikom dijelu Grčke i ovelikom dijelu Turske, nas napada još jedan toplinski val, dok na drugom kraju svijeta poplave odnose ljudske živote, ne možemo zatvoriti oči pred naglim klimatskim promjenama. Čak dapače, puno bržim nego su me prije par godina uvjeravali neki uvaženi hrvatski klimatolozi. no

Koliko se spominje u medijima, Greta se poslikala u nekim krpicama uvjetno rečeno "održivim", no napomenula da ne podržava modu i općenito kupnju krpica. Pa sad, ako gledamo nas kao Hrvatice, nisam sigurna da se baš razbacujemo novcima i kupujemo glavom bez obzira hrpe robe. No no. rolleyes

S jedne strane je mala u pravu. Jedna od industrija koja vrti najviše love, dok s druge strane stvara jedno od najvećih onečišćenja ove naše jadne planete je definitivno modna industrija. Da sad ne spominjemo onu djecu što u Azijskim državicama šivaju te krpice za šaku riže. blabla

S druge strane, što mi u Hrvatskoj radimo? Pretpostavljam da mogu, pogotovo u ime nas "srednjedržećih" - po godinama - gospođa reći slijedeće - mi svoju robu recikliramo tako što obično - pogoto ona dječja - kruži po široj familiji. Čak i ova za odrasle - ako ništa drugo, spakiramo i propitujemo se tko ima osobe određenih godina (i veličine) kako bi našu tzv. staru robu proslijedili. Ne poznajem nikoga da je išta bacio doslovno u smeće.

Uostalom, što najbolje daje sjaj opranim prozorima - dobra krpa nastala od majice koja se lagano raspada. hrvatska

Sjećam se da je moja mama najbolje rezultate dobivala brisanjem sa rasparanim (odnosno - blago degradiranim) muškim gaćama - onim bijelima. smokin

Da se vratimo na tzv. recikliranje odnosno u našem hrvatskom slučaju poklanjanje robe dalje. Čak ne mogu reći da ni sama nisam nosila tzv. tuđe stvari. Why not? Ali i isto tako poklonila hrpu svojih cipela (one koje su u startu bile uske, ali ne da ti vrag, pa ih kupiš - i poslije skoro pa nikad obućeš jer su ti stvarno neudobne), pa torbica, pa.... smijeh

U posljednje vrijeme je zanimljivo što moje (lokalne) prijateljice nose hrpu robe što su "ubole" u second hand dućanima. Doduše, to kupovanje krpica po 10 i 20 kuna može doći kao droga ako se konzumira bjesomučno skoro svaki dan. No, to je već druga priča... zujo No, sad je kao jako moderno nositi odjeću iz takvih dućana. Je rajt.

Da završim - smatram da je grehota bacati nešto direktno u smeće što se još na neki način može iskoristiti. Doduše, ne velim da baš ja moram to do smrti nositi / koristiti, no treba naći osobu kojoj će to biti baš taman. Tako da, draga Gretica, mi Hrvatice smo davno bile osviještene...

Aloha od Rudarke mah

| 21:09 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 20.07.2021.

Rudarka u Grčkoj

Konačno smo dočekali da se otisnemo preko granice i sjednemo na avion. O ne, nije da je bila glatka priča. Prvo smo na našoj granici ostavili frendicu (nije imala važeće dokumente za prelazak granice), onda je Guzda, 13 dana nakon drugog cjepiva (traži se 14 dana) odradio brzi test na Ljubljanskom aerodromu, pa smo tek tada laga(od)no krenuli put Grčke. Tamo nas pak nitko nije pogledao. Nema ni policajca ni carinika. Uzmeš kofere i bjež.... rolleyes

Nekoliko mjeseci prije odabran je otok Karpathos - i to zbog određenih penjačkih smjeri koje su se htjele/morale isprobati. Žene, odnosno u ovom slučaju Rudarka (frendica je naknadno stigla s važećim dokumentima i s puno skupljom avionskom kartom u jednom smjeru, na opće zadovoljstvo njezinog supruga pjeva) išle su samo kao pratnja.

Da nam guze vide grčko sunce. I more. Doduše, Rudarka se bunila da se nema volje u srcu ljeta pržiti na otoku kojem je najbliža slijedeća obala Turska Antalya. Ili Cipar. Nooo... smokin



Moram priznati da sam, razmažena karipskim, andamanskim i inim toplim morima bila malo razočarana. Jelte, ovo je ipak više - manje otvoreno Sredozemlje, pa je i more temperature vrulje u Njivicama, ili burom rashlađenog mora u Karlobagu. smijeh

Što da kažem - otok Karpathos, dio jugoistočnog Egejskog mora nije neka razvikana destinacija. Ne mogu reći da sam vidjela ikoga sa original LV torbicom. Što je odlično. Niti su konobari bahati (u većini lokala radi familija, ponekad i najstariji članovi), niti su cijene grozomorne. Mogu reći da su daleko ispod cijena na Jadranu. Na fotografiji majka gazde kafića Mihe (Karpatos Cafe)



Osim penjačkih smjeri (dosta razočaravajuće po izjavama naših penjača), otok je poznat po više-manje konstantnim vjetrovima, pogotovo na zapadnoj strani otoka gdje po nekoliko mjeseci uživaju surferi.

Glavno mjesto, Pigadia (ili Karpathos town) je najbolja lokacija za smještaj. Slatke uske ulice, restorančići (nema nekih fency) sa obaveznom lokalnom hranom - uključujući makarones (tijesto preliveno prepečenim crvenim lukom), girosom, suflaki (ražnjići - različite vrste mesa).... njami

Saganaki (pečeni / pohani sir) i tzv. mezedes (od svega pomalo) - zgodno za veće društvo kao predjelo





Unajmljivanje auta je must have jer inače ne možete vidjeti najljepša mjesta otoka - plaže Achata, Kira Panagija (pijesak), Apella (istočna obala), Finiki (pijesak - zapadna obala).



Nakon antičkog vremena, narod se povukao u brda zbog navala razno raznih gusara i ostalih nametnika. Tako je jedno od najpoznatijih mjesta Olympos.

I za kraj, da ne mislite da sam zaboravila, moje omiljeno piće, uz Fix party

| 17:37 | Komentari (7) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 07.06.2021.

Zabrane i ostala diskriminacija...

Slušala sam danas na radiju tokom vožnje raspravu o nekom fency restoranu čiji je vlasnik zabranio pristup djeci (i čini mi se psima). Ne mogu reći kako je završila navedena rasprava, no mogu izreći svoje mišljenje - koliko god to nekima neće odgovarati. nut

Kao prvo - svi ovi svjetski pokreti - uključujući odnos prema ženama, LGBT, crnim ljudima, Romima i inim manjinama smatram samo mazanje očiju. Nit smo mi žene postale više vrijedne, nit se smanjio broj silovanja (neugodnih kontakata na poslu), nit ćemo napredovati (bez rodne pripadnosti i/ili ljubavničkog statusa), nit ćemo biti više cijenjene, nit će se naša riječ više slušati, niti će.... Riječ žene zamijenite sa bilo kojom od drugih navedenih zajednica. rolleyes

Tako da u startu odbacijem sve konotacije usmjerene na moju uskogrudnost ili tko zna što drugo. lud

Ne vidim ništa loše ako se neki prostori ograniče na određeni skup ljudi/građana. Uključujući navedeni restoran. Uključujući zabranu pristupa djeci. O čemu pričamo?

Postoje hoteli prilagođeni obiteljima sa djecom - i to je u redu. Svi sadržaji, uključujući razna igrališta, male bazeničiće, radionice za djecu - to je sve njima za gušt. A i roditeljima koji u tim oazama mogu mirno ostaviti svoj podmladak i u miru popiti kavicu ili ručati sami da ne jurcaju za recimo dvogodišnjakom.

Isto tako, postoje (znam za Tursku) hoteli koji su prvenstveno namijenjeni obiteljima muslimanske vjere. Pa imate razdvojene bazene - za muške, za žene i djecu. I kodeks oblačenja je rigorozan. Pretpostavljam da u tim hotelima nema niti alkohola. Nije tu ništa čudno. Čudno bi bilo da tamo zaluta netko tko bi želio nešto drugačiji provod.

Isto tako, postoje hoteli za turiste bez djece. Znam za neke resorte koji imaju dio rezerviran za sve (uključujući smještaj i mjesta za objedovanje) za obitelji s djecom i one dijelove koji su dostupni samo za one bez djece. Ovisno o smještaju i/ili usluzi, dobijete narukvicu koja vam služi kao propusnica u dijelove resorta.

Nisu tu djeca kriva. A ni oni psi na početku priče. Postoje ljudi koji znaju odgajati i oni koji smatraju da je njihov potomak svetinja i da se tu nema što nadodati. Pa onda takav viče, vrišti, drekači, sluša glasno crtić na mobitelu (i to sam doživjela u jednom restoranu), trči i ruši sve pred sobom...

S obzirom da sam odgojila, u nekim (ratnim) trenucima i potpuno sama, dvoje djece - ne može mi nitko spočitnuti da sam neka luda baba koja ne voli djecu. O da. Volim ih ja. Moji su bili odgajani na način da sve ono što ne volimo da se meni/nama desi - ne smije se raditi. Od vikanja i cike na krivom mjestu do loptanja o susjedov zid kuće. I slične dječje huncutarije. I pseće. Da spomenemo i kućne ljubimce s početka priče. I oni znaju biti fino odgojeni. I oni neodgojeni. headbang

Da se vratim na početak - nema ništa protiv zabrana. Treba ih samo definirati.

Aloha od Rudarke

| 15:49 | Komentari (4) | Isprintaj | #

srijeda, 19.05.2021.

Edukativni post #4 Zdravlje uma (psihoterapija)

Kao prvo - jedan kratki uvod - i dalje radim (uglavnom) od kuće, družim se sa jaako uskim krugom ljudi (odbila neka rođendanska/karmine druženja), nisam preboljela mrsku nam boleštinu i uspjela se izboriti - za početak - za prvu dozu cjepiva. Jedno riječju - u životu Rudarke - ništa posebno. Ili bi to već trebao biti problem? rolleyes

No, ne možemo zanemariti da je svaki veliki odmak od normalnog života - ratno stanje, požari, potresi, pandemije - nešto što nas može izbaciti iz (psihičke) ravnoteže. Tu još možemo uključiti smrt bliskog roda - i eto psihičke neuravnoteženost (kako sam to lijepo sročila). zujo

Uglavnom, ova pandemija, iako sam mislila da će trajati tek nekoliko mjeseci (što bi za neke bio dovoljan okidač) - sad već traje preko godinu dana. Isto takom nisam sigurna da će se ikad više svijet vratiti na tzv. "staro". Da, sigurna sam da će u nekom trenutku doći do opuštanja - Amerikanci već danas propagiraju skidanje maski za one što su procijepljeni, kod nas se reklamiraju koncerti (doduše uz određene uvjete procijepljenosti nazočnih). No, teško da će sve biti isto kao nekad. Never. no

Sad je pitanje - gdje je granica kad bi trebali potražiti pomoć psihologa (za one "zdravog" uma) i/ili čak psihijatra (za one "druge")?

Tokom svog života prošla sam neke stvarno psihički teške trenutke (stari blogeri znaju o čemu pričam), no kako sam - po mojoj familiji - skoro pa "bez srca" (ja bih rekla da sam dovoljno realna i razumna da mogu prepoznati situacije, procijeniti rizike, odraditi sama određene psihološke tretmane) - nisam bila u situaciji da razmišljam o dodatnoj pomoći stručnjaka. No, ne smatram da je to neki bauk i da ne bi trebalo tražiti pomoć. Luda su vremena. Nema se tu što reći. rolleyes

Uglavnom, gledam svoje prijatelje, kolege, susjede - svatko se na svoj način bori zadržati mrvicu zdravog razuma. No, da li je to svima dovoljno?

Nakon ovog uvoda, eto mojih (totalno laičkih) savjeta:

- Nađite nekoliko minuta (sati?) u danu i uživajte u čemu vam je već i inače najljepše - neka dobra knjiga, čaša alkohol/kava/čaj, meditacija, masaža, vježbanje, molitva, online shoping... što god vam je najdraže, što najviše volite, što vas totalno opušta (i/ili veseli) - i ne, ne smatrajte da je to sebičnost ili rasipnost - ovakve sitnice koje život znače su najbolji lijek za naše duhovno iscjeljenje, smijeh

- Družite se - ne mislim sad sa svima i svakim - no, odaberite si određeni krug ljudi s kojima ćete biti često - skoro kao nekad. Ponekad i telefonski ili još bolje video poziv nekom dragom (ja volim vizualni kontakt) puno čini za naše duhovno zdravlje. Ne zanemarujte taj društveni aspekt našeg života. Mislim da nismo ni svijesni koliko nam fali komunikacija - od onih s prodavačicama u dućanu, tetama na placu, kolegama (polu-poznatim) u redu za gablec na poslu... kiss

- Radne zadatke - od onih domaćih (peglanje, pranje, kuhanje) do onih poslovnih - treba i dalje odrađivati u zadanom obimu, roku i vremenu. To je jako bitno. Kako radim od kuće, strogo si zadam dnevne zadatke, navijem budilicu za ustajanje ujutro - i radim kao da sam u četiri uredska zida. Ovaj dio koncentracije na zadane okvire je najteže postići. No, pretpostavljam da su to neki već usvojili, a ostali otišli "u žicu" tj. realni ured sa zadanim radnim vremenom...smokin

- Potrebno je poduzeti sve zdrastvene i higijenske mjere kako nam nalažu epidemiolozi, no nakon toga - što je tu je - ne treba praviti dramu oko sumnji da li ćemo se zaraziti ili ne. Hoćemo, nema tu zbora. Truditi ćemo se da to bude u što blažem obliku (čitaj: cijepite se) i da nećemo prenijeti isto na široki krug ljudi. Zgrožena sam pričama o kolegama što "svrate na posao", pa na kraju radnog dana svima otkriju da im "baš i nije najbolje". puknucu

- Jedan je psihijatar nekidan izjavio na tv da moramo razmišljati kratkoročno - iz dana u dan. No, ja se s tim ne slažem. Smatram da trebamo razmišljati i o bliskoj budućnosti - veseliti se odlasku na more, možda nekom izlasku na (epidemiološki prihvatljiv) koncert, kazalište. Baš sam nekidan bila na književnom druženju sa poznatim nam književnikom i akademikom P. Pavličićem - na parkiralištu uz lokalnu nam gradsku knjižnicu. Svi smo uglavnom sjedili sa određenim razmakom, nosili maske - no, bio je guštu... opaki. fino

- I za kraj: ako se nakon svega osjećate izgubljeno, prestravljeno i nedajbože nešto još gore - javite se liječniku za stručnu pomoć.

Pozdrav od domaće vam babe Vange (čitaj: Rudarke) thumbup



| 14:46 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>