Draga publiko!

Eto mene opet natrag. U međuvremenu smo okitili i raskitili bor, dočekali Novu... ....

I da - vratili se iz Šri Lanke.

Šri Lanka - zemlja čaja, začina, curry-a, slonova, majmuna i ne bi vjerovali - paunova na svakom koraku. Uključujući autoceste.

Krenuli smo nadobudno na tri tjedna - jel eto - smještaj i hrana su uber jeftini, pa šteta ne provesti "ljeto" malo dulje. Ispalo je da je smještaj - onaj do stotinjak dolara grozan, a hrana - ako stvarno ne jedeš po nekakvih šupama rupama - relativno skupa odnosno nije baš bagatela.
A od kupanja odnosno plivanja u Indijskom oceanu - ništa.

Šri Lanka je veliki otok nadomak Indije okružen oceanom. Kako nije bogza što razveden, tako valovi tuku direktno po obali (doduše, ima puno pješčane obale). Na večini mjesta gdje su kakti službene plaže i/ili hotelske postoje spašavaoci i to ne bez razloga. Ćaskom te val povuče u dublje, a slijedeći poklopi. Pa ti plivaj. No zato je to raj za surfere i kite-er.

Da ovaj post ne bude samo kukanje - malo lijepih stvari. Zemlja je stvarno sigurna za putovanje. Mi smo putovali od lokacije do lokacije njihovom varijantom Ubera i niti jednom nismo imali problema. Doduše, neki od tih vozača su malo slabije govorili engleski, no snašli smo se.

No, hoteli su u puno lošijem stanju nego na slikama na Bookingu pa smo u nekom trenutku odustali od rezervacija i vozili se od hotela do hotela i provjeravali stvarno stanje uživo. Malo je tricky u dalekoj zemlji, sa dva kofera i velikom torbom za golf putovati par stotina kilometara bez rezervacije, no - ne mogu reći da nije bilo uzbudljivo.

Hrana? Osim sveprisutnog curry-a u svim oblicima, a nismo ludi za njime, nekako smo se prehranili. Kako ja obožavam morske plodove, a u Šri Lanci su škampi - ono što kod nas vidimo samo na slikama - ogromni, možete pretpostaviti moj dnevni menu.

Plantaže čaja - to vam izgleda kao lovor-višnja (doduše, malo manji listovi ) u brdovitom predjelu (unutrašnjost otoka) gdje kiša pada skoro pa stalno. A mi smo kakti bili u zimskom/suhom razdoblju godine.

E sad - kad ti u hotelu na prozoru stoji naljepnica da ne ostavljaš prozor otvoren jer mogu ući majmuni i napraviti sranje po sobi, a ti imaš sobu npr. na desetom katu - ne možeš reći da nije zanimljivo. Ili kad ti slon prolazi ulicom svako jutro. Da ne spominjem buđenje uz kričanje paunova u cik zore.

Igrali smo i golf. I to prema dobrom starom engleskom običaju da ti tzv. caddy nosi opremu, dodaje štapove, briše lopticu i daje ti savjete kako da odigraš. Malo čudno jer mi nismo navikli na taj način ophođenja. Guzdi je bilo nelagodno i zapravo su mu caddy-i išli na živce.

Nakon dva tjedna potucanja po otoku odlučili smo promijeniti karte na ranije i vratiti se u zagrljaj stare dobre Europe. Zaključak? Ima puno zemalja koje smo obišli i gdje bi se ponovno voljeli vratiti. Nažalost, Sri Lanka nije na tom popisu.

Ahoj od Rudarke