Da me čitatelji ovog bloga ne zamrze - ajmo s jednom laganijom temom - let avionom - što, kako, zašto...

Jučer se u vijestima spominjala (ne)zgoda na letu iz Londona za Singapur kada je avion naglo propao, pa su ljudi, hrana, piće, koferi... sve letjelo okolo po kabini.

Za početak - Rudarka je dosta letjela po svijetu, od leta Zagreb - Split sa desetak godina, kada su me pustili u pilotsku kabinu da vidim kako tamo izgleda , do letova na više drugih kontinenata. Znači, kratkih letova, srednjih, dugih (više od 11 h u zraku).

Uglavnom, da se vratim na početak priče sa havarijom u avionu iz Londona. U nekom se trenutku, a oznaka za vezanje pojasa nije bila upaljena ili se upalila i odmah nakon toga je došlo do propadanja aviona tako da su svi putnici i sve što nije bilo vezano odnosno spremljeno na način da je fiksno - poletilo u zrak odnosno do gornjeg dijela avionske kabine.

Možete misliti što se desilo. Kako je avion propao dobrih 2 km - došlo je do ozbiljnih ozljeda ljudi, jedan čovjek je preminuo od srčanog udara, a i avionska kabina ne izgleda baš reprezentativno.

Moram priznati da sam nešto slično i ja doživjela, no u puno laganijoj varijanti. Na letu iz Kaira za Istanbul. Kako se dijelio doručak - isto tako je bilo tacni sa hranom, kavom, pićem svugdje - odnosno sve je poletilo u zrak, pa se naglo spustilo (kad je avion prestao propadati)

I sve to ne bi bilo tako strašno - osim ovih što su sve to dobili po sebi - da jedna putnica (pričala je jednim od jezika ExYu) nije počela histerizirati kako ćemo svi poginuti, kako ona ne može disati, kako mora van - halo? Na 20.000 ft ?

Uglavnom, kako ja to radim kad letim avionom?

Kao prvo treba slušati preporuke kabinskog osoblja i kapetana - ako je rečeno da je došao trenutak kad se smiješ odvezati - obično kad završi manevar polijetanja na visinu leta - istovremeno ti preporuče da cijelim letom budeš vezan - Rudarka to radi. Cijelo vrijeme sam vezana. Možda malo opustim trake, no ipak sam vezana.

Drugo - gledati kako se ponaša kabinsko osoblje - ako je ono smireno - ne trebaš se brinuti. Oni su ipak u tom avionu svakodnevno. U onoj priči sa propadanjem aviona - stjuardesa, koja je dijelila doručak je naglo krenula nazad sa kolicima koja je "zaključala" - znači, na određeni je način (obično su to zvučni signali) dobila dojavu iz kapetanske kabine da će doći do propadanja ili jačih turbulencija aviona. I da odradi taj manevar sa kolicima i sjedne, odnosno se veže na najbliže slobodno sjedalo.

Moram spomenuti da nemam ništa protiv vožnje male djece u avionima - osim ako su stvarno negdje blizu mene jer ona u pravilu, od buke - pogotovo kod polijetanja plaču. Ponekad plaču i dulje - satima. Tako da priču Maje Šuput da je mali super u avionu ne pušim. Volim ja Maju, no to je vjerojatno neistina.

I da - kad ga je vozila kao malu bebu - smatrala sam da je to ludost. Kao prvo - ova priča sa vezanjem - mali je ležao veći dio puta u priručnoj kolijevci (naravno nevezan) koja se posloži nakon polijetanja, a spremi prije slijetanja. Drugo, što postoji problem sa izjednačavanjem tlaka u unutarnjem uhu, pa bebe znaju jako patiti jer su premale da odrade što treba - puhnu nos npr.

Što dalje - za višesatne letove avionom preporuča se ugodna ne stežuća odjeća jer satima sjediš u relativno uskom prostoru (ekonomska klasa). Ako si sreće ko Maja - svaka čast. Uživaj u prostranom sjedalu gdje imaš prostora za dići noge ili se čak ispružiti i spavati. Bravo Maja!

Na takvim letovima se dobije dovoljno hrane i pića da ti bude ugodno. Doduše, Guzda ne jede ništa (pa to izluđuje stjuardese), ali Rudarka jede i pije koliko joj daju. Uglavnom pivo. Trudim se svakih sat vremena dići i otići do wc. Ne zato što bi mi bilo sila, već da protegnem noge. U principu se ne dozvoljava stajanje po avionu, pa je taj izgovor odlaska na wc odličan.

Ima još puno stvari što bih vam mogla opisati i savjetovati. No, da ovaj post ne bude predugačak - tu je kraj.

Ahoj od Rudarke

Ps. Za par tjedana letimo za Englesku.