Da me čitatelji ovog bloga ne zamrze - ajmo s jednom laganijom temom - let avionom - što, kako, zašto...

Jučer se u vijestima spominjala (ne)zgoda na letu iz Londona za Singapur kada je avion naglo propao, pa su ljudi, hrana, piće, koferi... sve letjelo okolo po kabini.

Za početak - Rudarka je dosta letjela po svijetu, od leta Zagreb - Split sa desetak godina, kada su me pustili u pilotsku kabinu da vidim kako tamo izgleda , do letova na više drugih kontinenata. Znači, kratkih letova, srednjih, dugih (više od 11 h u zraku).

Uglavnom, da se vratim na početak priče sa havarijom u avionu iz Londona. U nekom se trenutku, a oznaka za vezanje pojasa nije bila upaljena ili se upalila i odmah nakon toga je došlo do propadanja aviona tako da su svi putnici i sve što nije bilo vezano odnosno spremljeno na način da je fiksno - poletilo u zrak odnosno do gornjeg dijela avionske kabine.

Možete misliti što se desilo. Kako je avion propao dobrih 2 km - došlo je do ozbiljnih ozljeda ljudi, jedan čovjek je preminuo od srčanog udara, a i avionska kabina ne izgleda baš reprezentativno.

Moram priznati da sam nešto slično i ja doživjela, no u puno laganijoj varijanti. Na letu iz Kaira za Istanbul. Kako se dijelio doručak - isto tako je bilo tacni sa hranom, kavom, pićem svugdje - odnosno sve je poletilo u zrak, pa se naglo spustilo (kad je avion prestao propadati)

I sve to ne bi bilo tako strašno - osim ovih što su sve to dobili po sebi - da jedna putnica (pričala je jednim od jezika ExYu) nije počela histerizirati kako ćemo svi poginuti, kako ona ne može disati, kako mora van - halo? Na 20.000 ft ?

Uglavnom, kako ja to radim kad letim avionom?

Kao prvo treba slušati preporuke kabinskog osoblja i kapetana - ako je rečeno da je došao trenutak kad se smiješ odvezati - obično kad završi manevar polijetanja na visinu leta - istovremeno ti preporuče da cijelim letom budeš vezan - Rudarka to radi. Cijelo vrijeme sam vezana. Možda malo opustim trake, no ipak sam vezana.

Drugo - gledati kako se ponaša kabinsko osoblje - ako je ono smireno - ne trebaš se brinuti. Oni su ipak u tom avionu svakodnevno. U onoj priči sa propadanjem aviona - stjuardesa, koja je dijelila doručak je naglo krenula nazad sa kolicima koja je "zaključala" - znači, na određeni je način (obično su to zvučni signali) dobila dojavu iz kapetanske kabine da će doći do propadanja ili jačih turbulencija aviona. I da odradi taj manevar sa kolicima i sjedne, odnosno se veže na najbliže slobodno sjedalo.

Moram spomenuti da nemam ništa protiv vožnje male djece u avionima - osim ako su stvarno negdje blizu mene jer ona u pravilu, od buke - pogotovo kod polijetanja plaču. Ponekad plaču i dulje - satima. Tako da priču Maje Šuput da je mali super u avionu ne pušim. Volim ja Maju, no to je vjerojatno neistina.

I da - kad ga je vozila kao malu bebu - smatrala sam da je to ludost. Kao prvo - ova priča sa vezanjem - mali je ležao veći dio puta u priručnoj kolijevci (naravno nevezan) koja se posloži nakon polijetanja, a spremi prije slijetanja. Drugo, što postoji problem sa izjednačavanjem tlaka u unutarnjem uhu, pa bebe znaju jako patiti jer su premale da odrade što treba - puhnu nos npr.

Što dalje - za višesatne letove avionom preporuča se ugodna ne stežuća odjeća jer satima sjediš u relativno uskom prostoru (ekonomska klasa). Ako si sreće ko Maja - svaka čast. Uživaj u prostranom sjedalu gdje imaš prostora za dići noge ili se čak ispružiti i spavati. Bravo Maja!

Na takvim letovima se dobije dovoljno hrane i pića da ti bude ugodno. Doduše, Guzda ne jede ništa (pa to izluđuje stjuardese), ali Rudarka jede i pije koliko joj daju. Uglavnom pivo. Trudim se svakih sat vremena dići i otići do wc. Ne zato što bi mi bilo sila, već da protegnem noge. U principu se ne dozvoljava stajanje po avionu, pa je taj izgovor odlaska na wc odličan.

Ima još puno stvari što bih vam mogla opisati i savjetovati. No, da ovaj post ne bude predugačak - tu je kraj.

Ahoj od Rudarke

Ps. Za par tjedana letimo za Englesku.

Nakon pobjede malog Švicarca na Eurosongu, mislim da je vrijeme da malo pojasnimo pojmove koji se spominju u kontektstu dečka u ženskoj haljinici. A i Rudarki da malo istraži tu problematiku, čisto da vam ne pišem gluposti.

Uglavnom, ja ću ga i dalje u postu zvati "mali" jer se radi o osobi rođenoj kao muško. Istovremeno se oblači kao curica. Doslovno. A službeno se izražava kao tzv. nebinaran. Da vidimo što to znači.

Službeno se nebinarnost smatra svi oni rodovi koji ne spadaju u službena dva roda - muško i žensko. Ne bi vjerovali, no to je onaj Q u famoznoj LGBTQ+ krartici. Nisam znala do sada.

Osim što nebinarnost ulazi u širu ideju transrodnosti - kad se netko ne osjeća dobro u svojem tijelu po rođenju. Doduše, obično se to može provjeriti odnosom testosterona (većeg od 9,9 nmol/L kod muškaraca) i estrogena kao ženskih spolnih hormona. No stvari se ovdje kompliciraju jer neki od njih žele promjenu spola, neki ne žele, neki žele samo vanjska obilježja (npr. ženska), no i dalje zadržavaju spolne organe koje su dobili rođenjem i tako se sve komplicira.

Da još spomenemo i onu zastavu kojom je mali Nemo mahao u finalu Eurosonga - zastava žutih, bijelih, ljubičastih i crnih pruga predstavlja zastavu nebinarnih. Moram priznati da sam ju prvi put vidjela. No, eto... čovjek uči dok je živ.

Kako ne bi mislili da je stvar jednostavna, pronašla sam još neke zastave - zastava rodnog kvira, zastava arodnih ljudi, zastava rodne fluidnosti, zastava birodnosti... a ima toga još.

E sad ono zbog čega sve ovo pišem. Postoje zemlje gdje su povjesno i kulturološki prihvaćene transrodne osobe - npr. Indija. No, statistički gledano sve u famoznoj kratici LGBTQ+ se nalazi u onom spektru od ispod 5% čovječanstva. Pa mi sva ova preseravanja idu na živce.

Možda sam (pre)stara, možda mislim da su današnja djeca previše razmažena, pa na svakakve gluposti pomišljaju - no sve u svemu protivim se agresiji malobrojnih nad višebrojnima. Uključujući agresiju da ja moram "njih" nazivati "oni". Ili je "on" ili je "ona" (mijenjaj brate spol koliko god želiš no pusti me na miru). Ne priznajem treći rod i točka.

Navodno su sad "in" na zapadu wc za rodno neodlučne. Ili rodno nebinarne. Ili kako god to nazvali. Halo? Za onih ispod 1% čovječanstva. Da piške i kakaju u svojem prostoru? Meni je ovo malo "too much".

Da rezimiramo - nemam ništa protiv da se netko javno predstavlja istospolno orjentiran (čak mislim da u HR određeni broj javnih osoba ne želi izaći "iz ormara", no to je sad neka druga priča) i/ili bilo što od palete transrodnosti i nebinarnosti i onog nečeg trećeg o kojem mi se sad ne da istraživati.

No, smeta mi kad se agresivno napada sve "normalno" - kojega je u ovoj priči onih više od 95%. Eto.

Ahoj od Rudarke