GENIJALNA PRIJATELJICA-ANARHIJA KAO BITKA ZA SLOBODU
1
Već sam nakon gledanja imao izlaganje u više situacija i iz više pozicija na suštinu radnje predstave. motiv kao da se konstantno provlači i sa drugim predstavama pogledanim i rezimiranim iako nepovezane po fabuli jedna druga s trećom. Doći ćemo do toga. Elem nakon postpremijernog gledanja došla je napokon večer D za reprizno gledanje 3 godine nakon. Ovdje su mi bile napete 2 stvari 1.vidjeti izvođenje s vremenskim protokom i 2. poloviti detaljnije sve pozicije i situacije unutar predstave koje su možda i promakle kod prvog gledanja. A manje ili više slučajno i kroz neke druge prethodne i sljedeće projekte se na metu problematizacije realnosti stavlja taj nazadni patrijahalni narativ pisan tako kao općevažeći zakon.
2
"
obilje je zato tu da bismo više trošili na trivijalnosti. Obilje nije zato tu da unaprijedi temeljne vrijednosti društva:zdravstvo edukaciju, brigu za starije i nemoćne osobe komunalne službe. Vrijeme je jedino zapravo što imamo ali baš je ono unaprijed rasprodano. Moramo ga "uložiti" u školovanje u zaposlenje kredite, političke programe stranaka za koje nismo glasali (ili jesmo pa se još gore osjećamo promatrajući njihovu upravljačku nesposobnost) školovanje svoje djece skrb za ostarjele roditelje pri čamu se ideja "slobodnog vremena" pretvara u komadić fikcije fusnote pregorijevanju, marginalije vikendaških opuštanja te polagano nestaje čak i s horizonta.
"To je fragment iz godina predstave koja je premijerno izvedena u ovoj sezoni. Vrijeme je ključna točka sa dvije istance generalne kao protok i onog individulanog. Sukob generacija je podloga u "genijalnoj" još više sukob palanke i progresa. O čemu je stvar? Kao što je opće poznato ne povlačim bezveze relaciju sa 2 izravno nepovezana kazališna projekta caka je u jednoj stvari prvo u vremenima. Kako sam isticao i u postu spomenutom "godine" su kombinacija političkog i društvenog stanja u različitim vremenima. Četrdesete godine-godine rata onda sve počinje preko pedesetih do modernijih vremena. Radnja "Genijalne" je fokusirana na taj post-ratni period u Napulju i totalnom financijskom i ekonomskom dnu. S jedne strane u ugovaranju brakova su vidjeli izlaz od kokuzarskog života ali korijen toga je najviše u mentalitetu. Zato se sad pozivam na fragmente iz "godina" kao i onda na fragmente iz "genijalne" jer je to veza jedna dio vremenskog prostora i antagonizma na relaciji tehnološkog napretka koji sve više ide naprijed dok onaj mentalni stagnira ili se što je još gore-unazađuje.
3
Radnja se događa retrospektivno u modernijem vremenu time počinje probijanje četvrtog zida i onda se redaju događaji koji su sve prethodili ovom u sadašnjosti.
"
Nakon telefonskog poziva sina prijateljice Lile koji ju je obavijestio o nestanku svoje majke, protagonistica djela bila je jako ljuta. „Već barem tri desetljeća govori kako želi nestati i izbrisati svaki svoj trag, a samo ja dobro znam što time misli... Uključila sam računalo i počela zapisivati svaki detalj naše priče, sve što mi je ostalo u sjećanju... Naše prijateljstvo je počelo kad smo se Lila i ja odlučile uspeti mračnim stubama koje su, stubu po stubu, krak za krakom vodile do don Achilleova stana...“ Tim riječima započinje odličan roman velike suvremene talijanske književnice Elene Ferrante koji priča o dvjema prijateljicama, Eleni i Lili, u siromašnoj napuljskoj četvrti pedesetih godina prošloga stoljeća. Roman je već prvim izdanjem osvojio čitatelje i kritiku. Jedna od dviju prijateljica je blaga i željna priznanja, dok je druga žestoka i beskompromisna, prava borkinja za vlastito dostojanstvo. Pratimo sudbinu i odrastanje dviju djevojčica, njihovo kompleksno, ali iznimno prijateljstvo, uklopljeno u bogatu sliku društva ispresijecanu sukobima, ljubavlju i rivalstvom. One odrastaju i sazrijevaju u poslijeratnome Napulju, sredini opterećenoj siromaštvom, neobrazovanoj i razapetoj između iscrpljujućega fizičkog rada i utjecaja mafijaške scene. Sitni prevaranti, patrijarhalne obitelji, mutni poslovi, dogovoreni brakovi, plutaju u priči o jednome svijetu koji je duboko utjecao na sadašnjost. Roman je raskošna freska društva tijekom više desetljeća, a rukopis Elene Ferrante jest stilski i emocionalno jedan od vrhunaca svjetske literature. Ovo iznimno prozno djelo na scenu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postavit će Marina Pejnović, koja će uz pomoć velikoga glumačkog ansambla na pozornicu prenijeti uzbudljive i duboko emocionalne prizore jednoga od najboljih svjetskih suvremenih romana.
"4
A istovremeno zaredalo se i još predstava koje su po toj jednoj ključnoj stvari poveznica. Ovaj put da preskočim kronološki slijed premijera i izvođenja jer mi je sad ipak jedna stvar iz mjere za mjeru zanimljiva. Modernizirana verzija Shakesperea se nije svidjela svima a daleko od toga da eksperiment premješanjem ambijenta u moderno vrijeme nije bio potreban-je baš zato jer je društvo evoulviralo samo u pogledu tenološkog napretka pa je ovo-kako je i predstavljeno eksperiment kako bi mentalitet iz tog vremena Shakepsera funkcionirao u današnjem društvu. Krojenom po pravilma asketskog puritanzima ukucanog u zakone po kojima je smrtna presuda njihovo kršenje a čemu kojekakve mračnjakče organizacije i danas tendiraju. Imao sam na blogu polemiku s jednom Petrom nije važno prezime koja mi je po svjetonazoru 25 svjetlosnih godina daleko ali aj s njom se da civilizirano razgovarat. Uglavnom zadnje što se kod nje kucalo bilo je o slobodi s naglaskom na anarhiju kao nekakvo zlo. A na što joj skrećem pažnju da anarhija nije nikakvo zlo nego nešto čemu društvo treba tendirati. Konkretno moj komentar:
"Bit će zanimljivo polemizirati ovdje. Nisam bio ironičan kad sam ti rekao da si od svih onih s kojima se ideološki pičkaram najpodnošljivija elem ja kao anarhist (progresivist ali i nanarhist ispred ili paralelno s tim) ovdje ti pišem prvi prigovor. Što fali anarhiji? Problem anarhije je što je konstantno podložna krivim interpretacijama i što se ista ističe kao nešto negativno. I ti pucaš i te pozicije. A prava definicija anarhije je slobodno je svakom raditi što ga je volja dokle god to nema utjecaja na druge i ako uključuje više ljudi dokle god su obje strane suglasne. E to je prava definicija anarhije. Naravno iz toga je izuzeta sloboda koja uključuje ograničavanje tuđe ili neki krvni i sexualni delikti to su krajnosti koje se ne podrazumijevaju u anarhiju bar ne onu pravu definiciju iste. A vezano za ovisnost što da kažem svi ih imamo-ja sam poprilično da se ne lažemo poročan cigarete i kava su mi glavni. A sad ti-jesi prorčna u nekom pogledu?"
na što ona replicira u ovom stilu:
"onda će bez konzekvenca hrpa pedofila napastovat nasu djecu, hrpa ubojica ubijat nase bližnje, otimat nam djecu, ili ono kaos kao u crnackim kvartovima u americi recimo. tada vlada strah.. jer oni pokvareni skloni zlu, nasilju vladaju i teroriziraju ostale. Ja ne znam dali je anarhija potpuno odstustvo bilo kakvog pravila.."
Gledam u čudu i na vjerujem alo djevojko skoncentriraj se-uputih ju da ponovo moj komentar pročita jer jer sam jasno i nedvosmisleno naveo što anarhija zapravo je. I aj skoncentrirala se ona i replicirala mi ovo uz prethodno citiranje mojih riječi :
"A prava definicija anarhije je slobodno je svakom raditi što ga je volja dokle god to nema utjecaja na druge i ako uključuje više ljudi dokle god su obje strane suglasne. Za to provesti treba milijun zakona. Koji ce sprijeciti krsenje toga ."
Na poantu joj doduše ne bi imao što za prigovorit ali sve što navodi večć imamo-ali problem je što se-ne provodi.
"Premise ti ne odgovaraju. Pa i sad se događaju ubojstva silovanja krađe i pljačke. A zašto? Zato jer jednostavno ima umobolnika koji siluju i ubijaju zato jer su neki rođeni krimosi drugi su u takvoj situaciji treći su samo trknuti (kleptomani koji su izuzeti od kazneene odgovornosti) da su nam zakoni oštriji zapravo da se provode i svega toga bi bio manje. U tome je stvar. Anarhija ne može biti zakon-to je nažalost irealan entitet nepostojeća kategorija anarhija je ideologija koja kao sustav ne može postojati ali kao osobna ideologija da. Odgovor je isto kao i sada-provedbom zakona zakone eto imamo ali se ne provode pisani su da jebu male ljude a na ruku idu krimosima to je problem. Kad bi imali neki pošteniji sustav u kojem se zakoni i provode seksualnih i krvnih delikata bi bilo puno manje. I kad se pedofilima ne bi cenzurirao identitet. Dakle nije problem anarhija nego pogrešne interpretacije iste. Zahvaljujući anarhiji kao osobnoj odrednici su se i napravili neki mentalni progresi. Preporučam ti da baciš pogled na moj post o kazališnoj adaptaciji romana "godine" koji je ujedno i autobiografija. Ako skoncentrirano pročitaš uočit ćeš poveznice sa svim pozitivnim aspektima anarhije."
5
I tu je polemika stala. Skrenuo sam joj bio pažnju baš na taj post-jer u njemu je sve do u promil razjašnjeno u kojem obliku je anarhija dobra stvar-u toj da je glavna protagonistica drame-kroz sve svoje životne faze od punoljetne tinejđerice do nekih godina borila se za svoj položaj u društvu. A ista ta borba je i borba društva u kompletu projicirana kroz nju-a zapravo borba one kojoj je ime milijun. Problem osim post ratnog perioda u Italiji-vremenima kad odrastaju dvije klinke iz "genijalne" su unaprijed određene uloge-kako je bilo od stoljeća sedmog. Sinovi su da rade kćeri da ih-kad dođu u neke godine a to je čim su punoljetne-udamo a jebiga vremena su takva kakve veze ima i ugovoreni brak ako to mene financijski spašava? Tako je red-cijeli život ju hranim nek sad ona nepravi nešto za nas! Korijen je uvijek u patrijahalnim narativima. Iako događaju se njima i lijepe stvari druže se bore se još kao klinke za svoj položaj nisu od inferiiorne djece koja će priznavati autoritet palanke kojim su vođei svi odrasli protagonisti predstave osime jedne-njihove učiteljice.
VIDEO
Imaju i nešto svog života izvan interakcija sa odraslima i sa svojim familijama dok su s njima u konstantnom antagonizmu. Ali počela je bitka još i ranije u neka druga vremena koja su isto bila dio kazališne adaptacije lani. A radi se o nebeskom svodu predstavi baziranoj na ženskoj varijanti patrijahalnih provedbi zakona i ideja s tim da su one stavljene u poziciju toga. Samim okolnostima-ovdje se radi o 18.stoljeću kad je civilizacija bila ipak nazadnija iako i u 21. ima još poprilično toga.
6
Jedina stvar koja dotičnu može spasiti od smrtne presude je-trudnoća a to je meta spora-ono što se dokazuje kroz cijeli predstavu. I onda se vidi neki oblik borbe za emancipaciju ne kod svih ali kod nekih. Ovo je vremenski period 2 stoljeća prije genijalne a i onda vidimo život po palanačkim pravilima kao potencirano egzistencjalnim i ekonomskim okidačima ali zna se da je to i izgovor korijen je u plitkim umovima. Bogate familije u koju oni misle udat kćer-isto se vode nazadnim narativima u čemu je onda stvar? U mentalitetu.
VIDEO
7
Mentalitet palanke post o tome na djelu-onima koji tendiraju cenzuri i zabranama dajući si za pravo nešto ograničavati i zabranjivati. Tamo je isto predmet spora bila situacija iz predstave (u daljnjem tekstu genijalne) buntovništvo palanke na individualizam jedne od dvije klinke kad je ona obznanila da nakon škole ne ide radit-da ide u srednju pa onda fax. Tu se vide natruhe progresa ali istovremeno i primtivizma s obiteljske strane koja je vođena primitivnim narativima po kojima ona-pošto žensko mora sad raditi bar do udaje što je bolja od drugih?
8
Poražavajuće je to što jedna od njih i zaglavi u takvom scenariju dok se druga uspije ostvariti na planu svojih planova za budućnost još uvijek dominira palanka sa svojim zabijanjem nosa u nešto što odskače od "normalnog" narativa male sredine. Govorimo o Napulju ali o pedesetim godinama do danas je i mentalitet valjda evolvirao na višu razinu iako ne bi se reklo po svemu što se događa u reali.
VIDEO
Emocionalni lomovi obiteljsko nasilje opterećenost idiotskim pogledima drugih panika od odstupanja od društvenih narativa sve zajedno kao neravnopravna istanca onom protiv čega se njih dvije još kao sedmogodišnje klinke bore. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim
"Roman slavne suvremene talijanske književnice Elene Ferrante o dvjema najboljim prijateljicama, Eleni i Lili, osvojio je srca čitatelja, ali i kritiku. Radnja je smještena u poslijeratno predgrađe Napulja, a prati teške sudbine i odrastanje dviju djevojčica i njihovo uistinu posebno prijateljstvo koje je opstalo unatoč brojnim životnim izazovima.
Kroz njihov kompleksan odnos uklopljena je i slika tadašnjeg društva koje je obilježio rat, neimaština, bolesti, poroci poput alkoholizma, sukob među obiteljima i patrijarhalni odnosi. Na obrazovanje žena se gledalo s podsmjehom, a česta pojava bilo je i nasilje unutar obitelji, ponajprije zbog otuđenja i neimaštine.
Odrastanje dviju prijateljica odvija se u neobrazovanoj sredini opterećenoj siromaštvom, razapetoj između iscrpljujućega fizičkog rada i pravila mafijaškog miljea. Jadranka Đokić odlično je utjelovila ulogu Lile Cerullo, siromašne, ali genijalne djevojke koja briljira u školi, no ne nastavlja s obrazovanjem zbog siromaštva. Ova kći postolara puna je snova, unatoč teškoj obiteljskoj situaciji i bijedi s kojom se susreće. Odvažna je i hrabra te se suprotstavlja nasilnicima u svom životu.
Njezinu prijateljicu Elenu jednako je dobro utjelovila Iva Mihalić koja tumači djevojku također iz siromašne obitelji, no s ponešto boljom perspektivom. Ona ima dobar uspjeh u školi, no jedva se uspijeva izboriti za nastavak školovanja te upisuje gimnaziju. Nije toliko odvažna kao njezina prijateljica, no uz nju postaje hrabrija i odlučnija. Uz dvije vrsne glumice koje vjerno nose radnju, u predstavi se istaknuo cijeli glumački ansambl. U ulozi učiteljice izvrsna je Ksenija Marinković."
To je točka u kojoj dolazimo do problema onog stvarnog i onaj koji to nije. Realan problem je kod ove druge-iz financijski loše stojeće obitelji iako ima potencijal-to njeni nisu u stanju financirat eko školovanje studij. To je realan problem ako je samo to, dok u slučaju prve radi se ipak o familiji koja ima financijsko zaleđe ali ne misle se maknut is svojih primtivnih palanačkih principa. To je točka na kojoj postoji realan ne egzistencijalni nego problem mentaliteta koji odvlači unazad. Nije slučajnost zašto mi je ova predstava bila inspirativna u seciranju projekta "godine" a sad projekt "godine" za ovu. Iako je sve već što se genijalne tiče rezimirano-kao što se izvođenja predstava nadograđuju tako se i ovdje nadopunjava. Točka oko koje danas imam interes je pitanje anarhije kao legitimne stvari. Zato sam i dotičnu Petru uputio na post o projektu "godine" jer problematizira društveno uređenje temeljeno na konzervativizmu i patrijahatu. Imao sam referencu na jedan ključan moment čak sam ga uspio i snimiti u dva tipa primitivizma trenutak na sceni kad protagonistica iz financijski bolje stojee obitelji odlazi na more prvo protivno želi njenih i davi ju s gomilom uputa i pravila. Onda mi je poanta bila distinkcija mentaliteta iz jednog kuta gledanja-onog kao osobno uvjerenje i onog drugog-što će drugi misliti ako se nađe nekakva crna ovca koja odskače u moru predodređeih zadanih postavki u svojoj individualnosti. Ovo drugo je u principu korijen prvog jer što bi u zadrtoj sredini predstavljalo veću opasnost za ugled od odstupanja od "normalnosti"?
9
Kako rasprava ide dalje na dotičnom blogu se otvaraju neke nove pozicije. Paralelno s tipkanjem ovog posta i tamo vodim polemike.
"Bog s tobom PETRA- o čemu bulazniš? Kakav sex u dječjim crtićima imaš li konkretan primjer ili bulazniš napamet? S druge strane što su za tebe eskplicitne scene sexa? Definiciju eksplicitnog svi znamo ali ti mora da imaš neku svoju pa aj da čujem. Nemoj mi samo reći da se križaš s obje u zgražanju na scene sexa u filmovima (ne pornografskim mislim na igrane umjetničke gdje ševe nema dakle sve je montaža) ii na kazališnim predstavama. Ako to poistovjećuješ s pornjavom previše je čak i ako je od tebe. Aj nemoj me razočarati reci mi da bereš razliku i da ne poistovjećuješ igrane scene sexa s pornografijom."
"Ja mislim na pornografilu prvenstveno. A sto se tice umjetnickih. To onda valjda nisu tako tesko abominacijski bolesni kao pornografija. Ali osobno mislim da neke stvari mozes kreirat s suprugom. Sto je potrebno druge gledat"
"Kakvom suprugom o čemu bulazniš? Sačuvaj Bože da sam u braku u te zastarjele konzervativne institucije ne vjerujem. A Erotika je legitimna stvar umjetničkog izričaja i često priča fabule i kao takva je legitimna. Kao što je legitimno i gledanje. Na filmu u kazalištu na radio-drami sve je to legitimno i normalno. Zadnje što sam objavljivao su baš bili eseji o predstavama koje problematiziraju puritanski narativ koji se širi ko kuga i kolera. A sve da hipotetski i jesam u braku-izmimo uvjetno za potrebe principa što bi trebao prekinuti film kad dođu neke scene sexa? Taman posla! Daj proširi vidike nije sex u umjetnosti samo sexa radi dok u pornjavi s druge strane je-a i to je legitimno dokle god ne podrazumijeva prisilu i dokle je van pogleda maloljetnika. Ili je za tebe sex samo metoda prokreacije? Daj nemoj mi molim te to potvrdit. Kažeš da imaš slobodoumnu prijateljicu (odgovor na komentar na postu ispod) mogla bi što od nje naučit!"
10
U odgovoru na taj komentar pozivam se konkretno na post o predstavi godine-koja je jedna u nizu problematizacija puritanskog narativa koji je kroz stoljeća aktualan i vječan a njegov glavni problem je-što je propisan kod po kojem svi "moraju" živjeti. Tako s jedne strane imamo tehnološku revoluciju s druge onu mentaliteta jako slabo u najboljem slučaju. Tim narativima vođen je Napulj pedesetih godina i kao jedini oblik progresa i napretka od pećinara do progresivnih ljudi naprednih stavova je refleksija kroz dvije klinke koje se bore za svoju individualnost. Spor posta je bila anarhija kao takva. Ima ona negtivne odrednice u "genijalnoj" u principu krivo postavljena definicija-život u unaprijed određenim pravilima nasilje normalnih nad "nenormalnima" jedino što je ovdje bio okidač promjene je bila anarijha-njih dvije klinke koje su se izborile za svoju individualnost za to da ne budu utrpane u ladice neke "normalnosti" kao generacije prije njih.
11
I to je ono što je problem-taj propisani sveopći princip koji ograničava tuđu slobodu i individualnost koji kreira i ladice i kategorije u koje te stavljaju. Ako je muško još može biti individua raditi biti sam svoj šef faker imati i fax ako je žensko-onda već za nju imamo spreman scenarij-osnovna škola radi do punoljetnosti i onda udaja. Predstava je kazališna adaptacija romana nisam čitao samo gledao dramu i fascianatan je element po kojem klinke preuzimaju inicijativu za kontrolu nad svojim životima. Na nešto drugo još ovdje želim skrenuti pažnju-na nasilje. Nije problem što je jedna od njih brutalno prebijena od strane svog starog jer je njemu bila uvreda i izgubljena čast što je mala htjela bit individua koja će živjet po svojim pravilima-nije problem u smilsu scene-nad kojom je bilo zgražavajućih reakcija. To je projekcija realnosti koja je i daleko gora-cenzorski lowbraineri bi i ovo vjerovatno izbacili iz predstave iako je dio radnje i nešto je što se konstantno događa ali problem je u predstavi-ubijmo glasnika!
12
Petra je zanimljiva za te neke polemike iako smo k'o bića s drugih planeta u svjetonazoru a ono što mi je bilo inspirativno je razložiti joj šupljine u argumentiaranju recimo njenog poistovjećivanja umjetničkih-igrtanih scena sexa na predstavama i igranom filmu od-pornografije. Anarhija je-povjerih joj tajnu-sloboda pojedinca da živi svoj živor svoja pravila bez kojekavih "autoritreta" religijskih palanačkih tradicijskih ovih.onih. A i moji komentari su išli u smjer proširavanja vidika da se malo skorigira i da ne iskazuje pasivnu agresiju. Rekoh joj da što ne bi ganjala karijeru ne kao da bi to ona stvarno morala nego da joj približim taj kocept karijerizma i individulanosti slobode koji je tema i ove predstave jer one su u sukobu s tim nazadnim narativima. Poziv na tribinu ovdje joj je i dalje otvoren. Elem jedan od mojih prvih komentara.
"Emancipacija jednakost karijerizam to nisu strašni neljudski pojmovi niti boleštine to su normalne stvari."
Tu se rasprava otegla do točke kad je ona mene prozvala da "nisam anarhist"
"Ti nisi anarhist ako me nagovaras. Jer anarhizam je da covjeka pustis da zivi kako zeli."
Ta bi joj premisa doduše mogla biti potencijalno točna samo kad ne bi izostajao jedan bitan detalj. Ja nju ostavljam da živi kako joj paše-samo ukazujem na pasivnu agresiju kad društvenu kritiku usmjeruje na današnje standarde slobodnog oblačenja modernizacije svijesti u jednoj rečenici problemom vidi to a ne klečavce na trgu-a tema predstave je upravo borba za univerzalnu slobodu individualizam ispred nacionalnosti tradicije i religije.
13
Napulj pedesetih još je pod teškim ekonomskim slomom post-ratnog perioda uglavnom jad i bijeda s financijske strane a s druge postoje i bogat(ij)e obitelji u kojima su jednoj od njih spremali ugovoreni brak. Prva pozicija je-da bi ekonomskko stanje svoje kartice podigli na pristojnu razinu udajom kćeri za sina nekakvog buržuja druga nekakve sumanute tradicije koje se provlače još od srednjeg vijeka. U svakom slučaju dno protiv kojeg revolucija krene ne od odraslih nego od dvije klinke. Jedina prava revolucija (nakon one za slobodu u ratu) zato i sad ovdje povlačim relaciju paralelno sa "godinama" pošto su vremena približna s fiksacijom "genijalne" na pedesete dok su u "gdinama" samo usputna stanica tamo se period proteže na više decenija.
14
Večer D dovršena predstava nakon 3 godine reprizno pogledana da mi se da rondat po mobitelu i slikama sad bih ubacio koju fotku samo što se meni ne da rondat po mobitelu. Elem već od samog djetinjstva one su predodređene svim onim pizdarijama koje su kao djeca prošli odrasli. Ratovi, boleštine ubosjtva kriminal što jesu realnosti ali opet koje dovode do groterske paranoičnim projekcijama preko kojih iz drže unutar 4 zida u kojima su stvari "najskigurnije" nedo Bog da provire nos dalje od kuće od rajona još manje!
HNK ZAGREB
Obje imaju potencijala za bolju budućnost iako su tu u antagonizmu i neadmetanju stvari se okrenu u sasvim drugi kut-jedna se realizira i makne se is seljančurske rajonske provincije druga se uda-u ludim kombinacijama o kojima će biti riječi usputno možda u nekom postu u budućnosti i ostaje izložena primitivizmu aktivnoj i pasivnoj agresiji rajonske provincije. Progres onaj mentalni ohrabrenje za odvojiti se od prividne sigurnosti svojih 4 zida vide samo one-onda i familije kad vide interes. A tu je puno interesnih sfera zato jedna familija postolara ulazi u kumstvo s drugom koji su im konkurencija a ovi drugi su poznati po bogatstvu i moći jer pošto i krimosi-imaju. Konstantno mi se petljaju imena uloga sekunda da bacim pogled na službenu stranicu Elena „Lenë"Iva Mihalić Raffaela Lila Lina CerulloJadranka Đokić. Lenu se spasi provincije Lila ne jedan mali progres koji je nešto promijenio ali na općem planu sve je isto. Iako stvari su se pomaknule da nisu zapele živjet po svom individualizmu i željama i odjebat od sebe narative generacijama nametane kao "normalne"nebi bilo ni pomaka. Iva-Lenu samozatajno buntovna Jadranka-Lila žešće i izravno one su projekcija toga početna premisa koja mijenja percepciju stvari svih u njihovoj blizini iako ne previše.
15
Anarhizam je ovdje relevantna stvar kao oblik borbe za emancipaciju za drugi bolji način života neki progres sa lošeg na bolje što je sputavano iako u neku ruku realizirano. Kriminal s druge strane i svi oblici agresije kao odgovor na to s anarhijom nema veze-ona je metoda borbe za svoju poziciju za slobodu onu individualnu. A to je ono što treba biti poticano kroz seciranje društva druga umjetnost je dušu dala za to.
