ZANIMLJIVOSTI #3-TKO PJEVA ZLO NE MISLI
Kao što se i može pretpostaviti nije riječ o hrvatskom klasiku bar ne u formi filma jer film svi znamo. Ovo je treći projekt iz serijala
zanimljivosti koje se tiču predstava, pa sad kako sam već naveo analiziram domaće suvremene kazališne projekte. Ionako su
inovativni za razliku od klasika a ovo je posebno vrijedan projekt jer je spoj klasika i suvremenog kazališnog ostvarenja. Prije tipkanja ovog posta morao sam pogledati neke ranije objavljene o ovom projektu da vidim ima li se u principu što za dodat
na prvu nije izgledalo tako ali stvar je u detaljima i percepciji dojmova i u komentarima ispod videa onih koji su pogledali online predstavu. Ima raznih komentara/dojmova od
konstruktivnih do klasičnih bljezgarija ali to sad nije inspiracija za ovu objavu. Ono što je bila ideja i što je realizirano je-prenijeti film
u kazalište, što se i ostvarilo. Prije nešto manje od 2 mjeseca na kazališnoj večeri koju su usput uzurpirali pacijenti sa pojačanim mobitelima i razmažena derišćad iz školske ekipe svojim lupetanjma za vrijeme predstave, je izvedena preko 100 puta do one razine da si više izvođenja niti ne broje. I pored toga bilo je komentara kako predstava nije "uvjerljivo prenijela film" što su žešće nebuloze jer osim
što gledanost sama za sebe govori sve ključne stavke iz filma su prenesene u predstavu sa još nekom "inovacijom" u obliku radija. O tome ću malo kasnije.
Za one koji ne uočavaju sve ključne stvari i ne povezuju ih na razini-film-kazalište sam imao približavanje scenografije u kojem su usporedbe scena sa filma adaptiranih u predstavu u obliku fotki koje govore milijun riječi. Usput da malo pobijem teorije koje sam čitao u jednom napisu evo jedan citat iz istog.
"Kako je film bio totalno apolitičan – šankovski razgovor o odlasku u avijatičare u Abesiniju samo je odrednica za vrijeme – i baš zbog toga poseban, ne znam što bih mislio o tom novitetu. Spominjanje Todorića? Stvarno nepotrebno. Koga briga? Došli smo vidjeti predstavu, mazohisti neka gledaju Dnevnike. Šok i nevjerica uslijedili su kad sam shvatio da u predstavi nema pjesme 'Ja ljubim'. Sve do zastora bio sam siguran da će je negdje ubaciti… Možda je to još jedan pokušaj odmaka od filma, možda se radi o nečemu banalnom – recimo o eksploataciji autorskih prava. Ali – 'Tko pjeva zlo ne misli' bez pjesme 'Ja ljubim' je kao koncert Rolling Stonesa bez 'Satisfaction', kao Carmen bez arije 'Habanera'. Tu je supruga bila puno oštrija nego ja".
Zanimljivo da je kad se traži neka konkretna informacija u vezi sa nepoznatim stvarima nađu se ovakve baljezgarije, pa da se i to sreže u korijenu jer je poprilično stvari dijametralno-suprotno od onog što je navedeno, idemo redom-apolitičnost filma.
Pitanje (a)političnosti ovdje nije referentna točka po kojoj bi uopće trebalo govoriti nešto protiv jer i sama radnja filma je u 30-im
godinama prošlog stoljeća pred drugi svjetski rat.To isto i predstavu svrstava u apolitični kontekst jer se to problematizira po humorističnom principu jer su i film/predstava humoristični. Još jedna u nizu dezinformacija je i izjava da u predstavi nema pjesme "ja ljubim" koja je izvedena na svim odigranim predstavama i to na sceni povratka iz Samobora pitanje koje se postavlja je koju je ovaj gledao predstavu i dali je istu uopće pogledao. Što se tiče "noviteta" trebalo ih je uvesti jer kazališna predstava ne može u svim stavkama biti kompletno ista kao na filmu a ono što je posebno važno je to da su te inovacije i "inovacije" još u kontekstu tog vremena u kojem je radnja. Kao jedna takva je radio-vijesti iz svijeta politike, stanja u državi i općenito svim aktualnostima iz tog vremena. Kao jedna specifična stvar u program radija stavljene su razne reklame-na određeni način je to adaptacija
događaja iz sadašnjosti interpretiranih u prošlosti. Zapravo referiranje na konzumerističko društvo koje sa svih strana zasipava s reklamama (naravno u predstavi su reklame aktualne iz tog vremena) a i u današnja vremena je to sve i aktuanije nego onda. Posebno što je sve javno dostupno a to je i bilo neko vrijeme te moderne tehnike kad se putem radija emitiralo reklame i radio-drame koje su isto dio scenarija.Radio-drame su stavljene u neki pozitivan kontekst reklame gledam kao na problematizaciju konzumerizma "ovo morate imati" "senzacija iskoristite akcije" i slične navlakuše koje su sad još intenzivnije. To uopće ne vidim kao neko odskakanje od orginala štoviše kao izvrsnu nadopunu. Što se spominjanja todorića tiče-to je sve u kontekstu premise da se od tog vremena do ovih "modernih" nije puno promijenilo a određene stvari su sad još daleko aktualnije nego onda. Svi ionako znaju kako je počeo todorić prije kotiranja u milijunaše i na koje načine, da me ponovo ne skrene u digresije jer je i ovaj post kao i film i predstava apolitičan ovo je samo brzinska digresija u kojem je to kontekstu.Samo spominjanje dotičnog se ne može svrstat pod "osuvremenjavanje" predstave, jer je bogatih poduzetnika koji su se obogatili sumnjivim poslovima bilo i onda,a poveznica s njim je samo zbog te satirične crte ništa što ima drastičan utjecaj koji bi izmijenio kontekst. Zaključno je da je ova predstava izvanredna adaptacija filmskog klasika u kazalište i po ničem ne odskače od svoje ideje da se film prenese u kazalište. Sve je usklađeno,radio iz tog vremena,aktualnosti, kostimografija,set
Kad smo kod kostimografije ne bi bilo loše nešto natipkat i o scenografiji s glumačke strane. Glavne uloge su "fiksne" a sporedne "multipraktik" iako sve imaju imena one ulaze u više mini uloga, kao pojačanje glavnoj postvavi, u jednom su kadru susjedi Šafranekovih u drugom putnici na "samoborčeku" izletnici,radio naratori i protagonisti radio-drame. U principu nadopuna
da se film skroz uvjerljivo prenese u predstavu (na filmu su sve ove uloge bili statisti) ovdje je više njih bilo multipraktik uloga
sve u svemu zanimljiva ideja. Kako sam već negdje naveo u nekom od ranijih postova intencija nije bila konkururanje filmu nego samo film adaptirati u kazalište što je i uspjelo. Da se vratim na uloge evo popisa glevne postave i sporedne.
GLAVNA POSTAVA
Ana ŠafranekZrinka Cvitešić / Tesa Litvan
Franjo ŠafranekDušan Bućan
Gospon FulirKrešimir Mikić
Teta MinaIvana Boban
Franjo ŠafranekDušan Bućan
Gospon FulirKrešimir Mikić
Teta MinaIvana Boban
MULTIPRAKTIK ULOGE
MundaIgor Jurinić
Gospon Bajs Dušan Gojić
Karuzo Nikša Kušelj
Gospodična Mand lDora Lipovčan
Gospođa Božena Vanja Matujec
Mademoiselle Branka Iva Mihalić
Gospođa BajsVlasta Ramljak
Teta MarijanaBarbara Vicković
Gospon Varićak Silvio Vovk
Teta Beta Mirta Zečević
kopirano saHNK Zagreb
Kombinacija vrhunska! glavne uloge na zadovoljavajućoj razini interpretiraju svoje a multipraktik se šaltaju iz radio-glasova dramaturga do drugih protagonista-promatrača kao nadopuna scene.
Zlatna sredina je uvijek nejbolja stvar-oni koji glasaju i za film i za predstavu film je zagrebački klasik bez kojeg vjerovatno predstave ne bi ni bilo, a predstava je izvanredno adaptirala film sa nekim dodatnim elementima u scenografiji aktualnim u tridesetim godinama i samim time i te "inovacije" nisu izmijenile kontekst vremena u kojem je radnja. A povlačenje pitanja aktualnosti određenih stvari na relaciji onda i sad je samo dodatan prolaz, jer to i je kazalište korektiv društva.Jebiga kak god se to nekom ne sviđalo i te "inovacije" su izvedene tako da se ne mijenja kontekst. Na te neke stavke se ne treba gledati kao na neki "odskok" od orginala i "mijenjanje konteksta" jer niti ekranizacije romana nisu u svemu identične orginalu a što se toga tiče tu nema nikakvih prigovora u pogledu toga.Ovdje su korišteni i neki satirični elementi što je isto kao i "multipraktik" uloge kvalitetna nadopuna. Na jednom od portala je napisano da je realizirano nemoguće-filmski klasik je dobio svoju predstavu!
I da, još jedna stvar gledajući u ovu zadnju fotku na ovom postu još se imam potrebu referirati na jednu stvar. Kako u linkanom tekstu stoji neka vrsta prigovora na zvuk ratnih aviona nakon vjenčanja Fulira- to je jedna od stvari koja je trebala biti dio "inovacije" jer predstava ne može u 120% biti ista kao i film. A i prigodno je jer je radnja u vremenu koje prethodi drugom ratu, onaj osjećaj prekida idile mira je ostavio popriličan efekt.Prekid te idile u miru je kod gledanja ostavio jak scenski i realističan efekt a i doza dramatičnosti nije za bacit. U svakom slučaju predstava je filmu ravna i jedan i drugi projekt su dio zagrebačkog prikaza jednog vremena.
Ps. 15. post u ovoj godini a sve ukupno 187.
LJUDI OD VOSKA-ZANIMLJIVOSTI
Idem dalje sa serijalom zanimljivosti. Još jedna suvremena predstava sa moje liste pogledanih i recenziranih. Ovo je bila hit predstava od svoje premijere 2016. i pogledana je sve ukupno 3 puta od čega
je 2 puta bilo po ps-u uživo. Nije neki instant-hit kao što nije niti novi netflixov projekt Vikend u Hrvatskoj koji isto rastura vrh gledanosti sa sasvim
opravdanim razlogom. Što će vremenom rezultirati ne samo populariziranjem Hrvatske za lokacije snimanja strane produkcije nego i našu kinematografiju u svijetu. Da ne idem predaleko ovo su usputne digresije koje imam potrebu izbacit, a predstava je
hit zbog svog koncepta realističnosti, i dio priče bazira se na događajima iz redteljevog stvarnog života. Priča u 3 stavke, ono što
je bilo zanimljivo u smislu jebeno bizarnog i nevjerovatnog su kojekakve senzacionalističke novinarske idiotarije kako je dotična predstava "tračerski obračun s mrtvom ženom". Ta manipulativna baljezganja su samo
rezultirala kontra-efektom jer je predstava dobila još više na gledanosti i popularnosti i rangirala se na mjesto predstava godine 2017. Spoj istinitih stvari sa fikcijom je dodatno dao na uvjerljivosti kvaliteti i inovativnosti.
Citat iz scenarija "jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna" je istinit, jer je drama to-projekcija stvarnosti,pokretni tekst ispod postova na ovom blogu je inspiriran tom rečenicom u nekom kreativnom trenutku, da ne skrećem s teme... Predstava nije adaptacija
stvarnog života nego je jedan mali dio iz stvarnosti upotrijebljen za priču koja je fikcija a istovremeno je realistična i refleksija društva, posebno onog u drugoj priči koja se tiče primitivizma kompleksnih obiteljskih odnosa i koja ih problematizira.
Citat iz gore linkanog teksta:
"Jako volim stvarnosno kazalište, volim ono što zovu dokumentarnim kazalištem. “Ljudi od voska” ne spadaju u to. Ljudi od voska poigravaju se sa stvarnošću ali ostaju na sigurnoj udaljenosti od nje, sve dok se na sceni ne pojavi proračunata doktorica Jasna, koju igra Alma Prica. Za pisca ona je bila prejaka, nije znao što bi s njom, pa ju je dao integralno, onakvu kakva jest. Strši zato iz predstave po svojoj pokvarenosti, zloći, sebičnosti – a u stvari je jedina stvarna osoba među nizom papirnatih likova".
Prvo ova izjava je nebuloza kakvu rijetko tko može nabaljezgat. Ljudi od voska spadaju u to, tim više što je jedan dio stvarnog života spojen sa pričom koja je fiktivna, ljudi od voska projiciraju sliku stvarnosti kakva i je, bez melodramatiziranja. U principu odgovor na sve je u rečenici iz predstave "jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna" a popizdili su i pisali nebuloze vjerovatno oni-koji su se prepoznali. Ideja predstave je ostaviti prostor slobodnim interpretacijama dali je ta glavna protagonistica stvarno takva negativa ili nije, sve druge premise kao ove iz teksta u linku su pizdarija u rangu s teorijama urote.Senzacionalizam je ionako popularno sredstvo nebijanja čitanosti.Da me ponovo ne skrene u digresije...
Nisam dalje od toga čitao tekst jer mi je i ovo bilo već previše,ali to je tako uvijek će biti izvlačenja riječi iz konteksta i krivih interpretacija. U svakom slučaju onaj koji je sve ovo nabaljezgao je očito nije gledao istu predstavu kao većina nas koji smo prepoznali potencijale u istoj. Početkom nedavne 2017. cca godinu dana od premijere sam čitao zanimljiv Ivin intervju u vezi dotične predstave u kojem otkriva neke sitne "pikanterije" u vezi s predstavom a i fotke scene su bile poticajne, odavale su dojam ozbiljno smišljene scenografije. U principu u katogoriju zanimljivosti (ako to ide u tu kategoriju?) bi još dodao gostovanja koja su ostvarena sa ovom predstavom ima ih poprilično ovo su samo neka.
Gavelline kazališne večeri
Marulićevi dani
Uly ses
Dubrovačke ljetne igre 2018.
i još puno toga, više mi se ne da guglat. Ps kao dodatak gornjeg intervjua s Ivom evo prilažem i intervju s Goranom Grgićem zanimljivo je pročitati i njihov pogled na predstavu.
Iz priloženog se vidi da je gledanost zbog kvalitete inovativnosti, realističnosti u biti tragika sa doziranim humorom bila na zavidnoj razini. Jedna od boljih suvremenih kazališnih ostvarenja. Da još dodam da ću u ovom serijalu prvo nastojati (kad je već tako krenulo iako sam informacije tražio po inerciji a ne kronološki po vremenu gledanja i recenziranja) apsolvirati neke zanimljive stavke prvo iz ogranka domaćih kazališnih projekata.
Usput ne bi bilo loše izdvojiti neke elemente iz same scenografije .Za one rijetke koji nisu gledali uživo niti na "online kazalištu" ako se ponovo nađe na rasporedu možda potencira interes kod nekog, jer spada u one koje vrijedi gledat i više puta. Ovo je kako je već navedeno drama u 3 stavke evo sadržaja u kratkim crtama, samo natruhe bez ulaženja u "spojl" otkrivanjem raspleta.
STAVKA 1-OBOŽAVATELJICA.
Glavni protagonist je dramski pisac Viktor, bivši roker koji je na jednom od koncerata imao aferu sa obožavateljicom (jednom od njih "mlijun" ) ona mu dolazi na vrata i govori da je njen sin-njegov interakcije na sceni su tragi-komične spoj tragike i humora je ukoncipiran na zadovoljavajućoj razini. Uglavnom...od njega dotična traži uslugu da se sakrije kod njega u Hrvatsku od mafije koja mu prijeti. Tragi-komični razogovori i situacije se odigravaju praktički od početka do kraja stavke. Da ne idem u detalje, toga ima poprilično.
STAVKA 2-PRVI MUSLIMAN U SELU RIČICE
Ono što je najbolje je da u ovim zbrda-zdola nabacanim stvarima iz prve stavke nisam otrkio niti jednu trećinu onoga što prethodi događajima u ovoj stavki. Ovdje tragikomedija dominira nakon "zagrijavanja" u prvoj stavci. Nakon tragičnog raspleta u prvoj stavci, (koje su usput sve na taj sistem) radnja vodi glavnog protagonista u rodno selo Ričice. Tamo počinje sa realizacijom plana, nastavak pisanja scenarija. Ovdje situacije pokazuju mentalitet ljudi (njegova rodbina,poznanici,prijatelji) razina primitivizma, patrijahata, kriminala, sumnjivih aktivnosti.... sve da ih ne nabrajam situacije razultiraju i fizičkim obračunima
ovo je u kompletnoj predstavi najdinamičniji dio.A činjenica da je dio fikcije adaptiran na djelovima iz stvarnosti dodatno daje na realizmu.
STAVKA 3-ISPOD PERIKE
"Jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna" to je dio scenarija koji se u ovom djelu spominje doduše praktički u finalu kompletne predstave. Ovdje se sve svodi na dramatiku i tragiku, više nema onog crnog humora, ovo je u komlentnoj predstavi najozbiljnija stavka. Radnja ponovo vodi u stan iz prve stavke. Ovdje u principu počinje dio priče o glavnoj (anti)junakinji predstave koja umire i ima ideju svoju kćer ostaviti dramskom piscu. Ovo je u principu dio predstave na koje se referiraju one nebuloze iz linkanog teksta.
Problem su senzacionalističke "vijesti" koje konstantno vade nešto iz konteksta! i završno-"jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna"- ne odnosi se na konkretno nekoga nego na to da je drama projekcija društva što je u principu i poanta. A oni koji su se na neki način prepoznali to je samo njihov problem...ili nije.
(Ima i ona kategorija koja nema problem sa time da se sa nekom scenskom situacijom poistovijeti, i samim time nema problem)
NADOPUNA 8.5. Izgleda da je politika "privatiziranja" videa na yt kanalu 24 sata prekinuta čitaj-predstave online su ponovo dostupne za gledanje, sa strane u boxu su poveznice na ovu iz posta i još neke kvalitetne uspješne dramske komade iz zagrebačkog HNK.
