ZANIMLJIVOSTI #3-TKO PJEVA ZLO NE MISLI
Kao što se i može pretpostaviti nije riječ o hrvatskom klasiku bar ne u formi filma jer film svi znamo. Ovo je treći projekt iz serijala
zanimljivosti koje se tiču predstava, pa sad kako sam već naveo analiziram domaće suvremene kazališne projekte. Ionako su
inovativni za razliku od klasika a ovo je posebno vrijedan projekt jer je spoj klasika i suvremenog kazališnog ostvarenja. Prije tipkanja ovog posta morao sam pogledati neke ranije objavljene o ovom projektu da vidim ima li se u principu što za dodat
na prvu nije izgledalo tako ali stvar je u detaljima i percepciji dojmova i u komentarima ispod videa onih koji su pogledali online predstavu. Ima raznih komentara/dojmova od
konstruktivnih do klasičnih bljezgarija ali to sad nije inspiracija za ovu objavu. Ono što je bila ideja i što je realizirano je-prenijeti film
u kazalište, što se i ostvarilo. Prije nešto manje od 2 mjeseca na kazališnoj večeri koju su usput uzurpirali pacijenti sa pojačanim mobitelima i razmažena derišćad iz školske ekipe svojim lupetanjma za vrijeme predstave, je izvedena preko 100 puta do one razine da si više izvođenja niti ne broje. I pored toga bilo je komentara kako predstava nije "uvjerljivo prenijela film" što su žešće nebuloze jer osim
što gledanost sama za sebe govori sve ključne stavke iz filma su prenesene u predstavu sa još nekom "inovacijom" u obliku radija. O tome ću malo kasnije.
Za one koji ne uočavaju sve ključne stvari i ne povezuju ih na razini-film-kazalište sam imao približavanje scenografije u kojem su usporedbe scena sa filma adaptiranih u predstavu u obliku fotki koje govore milijun riječi. Usput da malo pobijem teorije koje sam čitao u jednom napisu evo jedan citat iz istog.
"Kako je film bio totalno apolitičan – šankovski razgovor o odlasku u avijatičare u Abesiniju samo je odrednica za vrijeme – i baš zbog toga poseban, ne znam što bih mislio o tom novitetu. Spominjanje Todorića? Stvarno nepotrebno. Koga briga? Došli smo vidjeti predstavu, mazohisti neka gledaju Dnevnike. Šok i nevjerica uslijedili su kad sam shvatio da u predstavi nema pjesme 'Ja ljubim'. Sve do zastora bio sam siguran da će je negdje ubaciti… Možda je to još jedan pokušaj odmaka od filma, možda se radi o nečemu banalnom – recimo o eksploataciji autorskih prava. Ali – 'Tko pjeva zlo ne misli' bez pjesme 'Ja ljubim' je kao koncert Rolling Stonesa bez 'Satisfaction', kao Carmen bez arije 'Habanera'. Tu je supruga bila puno oštrija nego ja".
Zanimljivo da je kad se traži neka konkretna informacija u vezi sa nepoznatim stvarima nađu se ovakve baljezgarije, pa da se i to sreže u korijenu jer je poprilično stvari dijametralno-suprotno od onog što je navedeno, idemo redom-apolitičnost filma.
Pitanje (a)političnosti ovdje nije referentna točka po kojoj bi uopće trebalo govoriti nešto protiv jer i sama radnja filma je u 30-im
godinama prošlog stoljeća pred drugi svjetski rat.To isto i predstavu svrstava u apolitični kontekst jer se to problematizira po humorističnom principu jer su i film/predstava humoristični. Još jedna u nizu dezinformacija je i izjava da u predstavi nema pjesme "ja ljubim" koja je izvedena na svim odigranim predstavama i to na sceni povratka iz Samobora pitanje koje se postavlja je koju je ovaj gledao predstavu i dali je istu uopće pogledao. Što se tiče "noviteta" trebalo ih je uvesti jer kazališna predstava ne može u svim stavkama biti kompletno ista kao na filmu a ono što je posebno važno je to da su te inovacije i "inovacije" još u kontekstu tog vremena u kojem je radnja. Kao jedna takva je radio-vijesti iz svijeta politike, stanja u državi i općenito svim aktualnostima iz tog vremena. Kao jedna specifična stvar u program radija stavljene su razne reklame-na određeni način je to adaptacija
događaja iz sadašnjosti interpretiranih u prošlosti. Zapravo referiranje na konzumerističko društvo koje sa svih strana zasipava s reklamama (naravno u predstavi su reklame aktualne iz tog vremena) a i u današnja vremena je to sve i aktuanije nego onda. Posebno što je sve javno dostupno a to je i bilo neko vrijeme te moderne tehnike kad se putem radija emitiralo reklame i radio-drame koje su isto dio scenarija.Radio-drame su stavljene u neki pozitivan kontekst reklame gledam kao na problematizaciju konzumerizma "ovo morate imati" "senzacija iskoristite akcije" i slične navlakuše koje su sad još intenzivnije. To uopće ne vidim kao neko odskakanje od orginala štoviše kao izvrsnu nadopunu. Što se spominjanja todorića tiče-to je sve u kontekstu premise da se od tog vremena do ovih "modernih" nije puno promijenilo a određene stvari su sad još daleko aktualnije nego onda. Svi ionako znaju kako je počeo todorić prije kotiranja u milijunaše i na koje načine, da me ponovo ne skrene u digresije jer je i ovaj post kao i film i predstava apolitičan ovo je samo brzinska digresija u kojem je to kontekstu.Samo spominjanje dotičnog se ne može svrstat pod "osuvremenjavanje" predstave, jer je bogatih poduzetnika koji su se obogatili sumnjivim poslovima bilo i onda,a poveznica s njim je samo zbog te satirične crte ništa što ima drastičan utjecaj koji bi izmijenio kontekst. Zaključno je da je ova predstava izvanredna adaptacija filmskog klasika u kazalište i po ničem ne odskače od svoje ideje da se film prenese u kazalište. Sve je usklađeno,radio iz tog vremena,aktualnosti, kostimografija,set
Kad smo kod kostimografije ne bi bilo loše nešto natipkat i o scenografiji s glumačke strane. Glavne uloge su "fiksne" a sporedne "multipraktik" iako sve imaju imena one ulaze u više mini uloga, kao pojačanje glavnoj postvavi, u jednom su kadru susjedi Šafranekovih u drugom putnici na "samoborčeku" izletnici,radio naratori i protagonisti radio-drame. U principu nadopuna
da se film skroz uvjerljivo prenese u predstavu (na filmu su sve ove uloge bili statisti) ovdje je više njih bilo multipraktik uloga
sve u svemu zanimljiva ideja. Kako sam već negdje naveo u nekom od ranijih postova intencija nije bila konkururanje filmu nego samo film adaptirati u kazalište što je i uspjelo. Da se vratim na uloge evo popisa glevne postave i sporedne.
GLAVNA POSTAVA
Ana ŠafranekZrinka Cvitešić / Tesa Litvan
Franjo ŠafranekDušan Bućan
Gospon FulirKrešimir Mikić
Teta MinaIvana Boban
Franjo ŠafranekDušan Bućan
Gospon FulirKrešimir Mikić
Teta MinaIvana Boban
MULTIPRAKTIK ULOGE
MundaIgor Jurinić
Gospon Bajs Dušan Gojić
Karuzo Nikša Kušelj
Gospodična Mand lDora Lipovčan
Gospođa Božena Vanja Matujec
Mademoiselle Branka Iva Mihalić
Gospođa BajsVlasta Ramljak
Teta MarijanaBarbara Vicković
Gospon Varićak Silvio Vovk
Teta Beta Mirta Zečević
kopirano saHNK Zagreb
Kombinacija vrhunska! glavne uloge na zadovoljavajućoj razini interpretiraju svoje a multipraktik se šaltaju iz radio-glasova dramaturga do drugih protagonista-promatrača kao nadopuna scene.
Zlatna sredina je uvijek nejbolja stvar-oni koji glasaju i za film i za predstavu film je zagrebački klasik bez kojeg vjerovatno predstave ne bi ni bilo, a predstava je izvanredno adaptirala film sa nekim dodatnim elementima u scenografiji aktualnim u tridesetim godinama i samim time i te "inovacije" nisu izmijenile kontekst vremena u kojem je radnja. A povlačenje pitanja aktualnosti određenih stvari na relaciji onda i sad je samo dodatan prolaz, jer to i je kazalište korektiv društva.Jebiga kak god se to nekom ne sviđalo i te "inovacije" su izvedene tako da se ne mijenja kontekst. Na te neke stavke se ne treba gledati kao na neki "odskok" od orginala i "mijenjanje konteksta" jer niti ekranizacije romana nisu u svemu identične orginalu a što se toga tiče tu nema nikakvih prigovora u pogledu toga.Ovdje su korišteni i neki satirični elementi što je isto kao i "multipraktik" uloge kvalitetna nadopuna. Na jednom od portala je napisano da je realizirano nemoguće-filmski klasik je dobio svoju predstavu!
I da, još jedna stvar gledajući u ovu zadnju fotku na ovom postu još se imam potrebu referirati na jednu stvar. Kako u linkanom tekstu stoji neka vrsta prigovora na zvuk ratnih aviona nakon vjenčanja Fulira- to je jedna od stvari koja je trebala biti dio "inovacije" jer predstava ne može u 120% biti ista kao i film. A i prigodno je jer je radnja u vremenu koje prethodi drugom ratu, onaj osjećaj prekida idile mira je ostavio popriličan efekt.Prekid te idile u miru je kod gledanja ostavio jak scenski i realističan efekt a i doza dramatičnosti nije za bacit. U svakom slučaju predstava je filmu ravna i jedan i drugi projekt su dio zagrebačkog prikaza jednog vremena.
Ps. 15. post u ovoj godini a sve ukupno 187.
