_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 30.09.2008.

Sv Mihovil –Dan općine Promina II

Drugi dio priče- nastavak posta Sv Mihovil –Dan općine Promina:

Osnivanje prominske općine


Zbivanja prema pisanju zadarskog »Narodnog lista«





Uzdam se da ga svak znade, a tko neznade, mogao ga je upoznati iz dopisa od okolice Kninske od dneva 9 tekućeg mjeseca. Kninska obćina izdala je predračun za ovu godinu. Čujem da od svih glavara povraćen je kao nepriznat a to, jer nije naznačen ni jedan dio što Promina plaća.
Oštra zima, koja je ledila nemilo u Dalmatinskoj zagori 1883. i prouzročila krepu janjčića nije usporila priprave za početak rada nove općine. Vesela vijest pojavila se u "Narodnom listu" 2. svibnja:
"Ustrojila se napokon, iza dugih osam godina molba i prepiranja Prominska obćina. Upraviteljem nove obćine bio je imenovan tajnik Kirchmayer. Uz to je namjesništvo razpustilo i obćinsko vieće Kninsko, a politički povjerenik Škarić bio je imenovan upraviteljem Kninske obćine«.
Nakon obavijesti iz Knina, od 5. svibnja, da je općina razpuštena i da (...) gospodin Grisogono čini nam se da je dovršio sve što je bilo potrebito za Prominu, te će tamo do koji dan bit izbori (.,..)« stiže iz Promine važna informacija (pisana 5. 5.):
Danas nam je stigao iz Zadra gospodin Kirchmayer, vladin povjerenik za ustanovljenje obćine Prominske. On bi željno i srdačno dočekan i primljen sa klicanjem premilostivom kralju Franji Josipu, koji je našu pravednu želju uslišao. Grmljavina mužara i pušaka i veselje oko zastave kod kuće Josipa Bandala-Ćorića bijaše neopisivo u naroda živila nova hrvatska obćina Prominska!" O istoj stvari izvještava i kninski dopisnik (7. 5.)
»(...) Danas ću vam još nuzgredno spomenuti, da je na Spasovo u jutro prispio ovdje namještenički taj-nik Kirchmayer. Odmah u petak u jutro odputovao je u Prominu da uredi tamošnju obćinu, koja se, kažu mi, odmah od onog dana broji. Onaj isti dan poglavarstvo je na vrat na nos dogotovilo imenice za Prominu, i na 2 sata po pol noć odpremilo ih po žandarima Kirchmayeru u Prominu. Bože naspori«.
Nakon mjesec i po dana održani su izbori 27. lipnja;
"Večeras na 7 sati dovršiše se izbori naše nove obćine. Od svakog od trijuh odiela bilo je zakonito imenovano po 12 viećnika, koji će se u predieljeno vrieme imenovati obćinsko upraviteljstvo,
Zanimivo je bilo vidieti kako skladno i radnostno vrviše birači na glasovanje veleć: jesmo, jesmo po sto-put zadovoljni! Slava i hvala onim, koji nam potpomogoše do žudjenog cilja.
Mi smo svi kolici uvjereni da članovi, koji će sačinjavati upravu naše obćine biti će čistih hrvatskih načela, spravni na svaku žrtvu za milu domovinu. Živili kremen — Hrvati".
Koncem srpnja (21.7.) pojavio se u »Narodnom listu« kratki izvještaj s potpisom »Rodjeni Prominac". Evo ga u cijelosti;
»Milo mi je što mogu javiti u ovom štovanom glasilu liepi sklad naše braće Prominjana, koji rodoljubnom radu složno se savjetuju kako će svaka u narodnu korist izpasti. Takovi njihov rad pratio sam na 8 i 9 tekućeg mjeseca kad se dogovoriše o imenovanju tajnika. Reć bi da će odabrati kremen Hrvata Alfreda Dundovića sad obćinskog tajnika u Kninu (...).
Nekoliko dana iza dogovaranja koga će izabrati za tajnika prominske općine došla je brzojavna vijest iz Knina (24. 7.) o izboru prvog prominskog načelnika iz redova seljaka posjednika na dan 23. srpnja 1883.
Vijest je uputio odbor za svečanost:
»Jučerašnji dan najsvečaniji izpade. Načelnikom nove Prominske obćine jednoglasno bi izabran Marko Škovrlj. Pri sjajnom sobetu pod veličanstveno okićenim šatorom mnogobrojnim trobojnicama, preko stotine najodličnijih Drnišana, Knjinjana i Prominjana prisustvovaše slavlju.
Nazdravice nizale su se uzklikom caru, ministarstvu, zemaljskom odboru, koji uslišaše želju ovog naroda da ustanovi novu obćinu: — dičnom Strossmayeru, Pavlinoviću, hrvatskoj domovini, Klaiću, Biankinu, narodnim zastupnikom i ostalim prijateljima. Do-čekani i odpraćeni bijahu gosti gromoviti pucanjem i slavljem. Najmirnije svršila je svečanost u osam sati u večer. Sretno!«
Opširan izvještaj o prominskom povijesnom danu — izboru prvog načelnika — i o nezapamćenom slavlju objavio je »Narodni list« 8. kolovoza. Cjelovit opis svega upućen je iz Čitluka 25. srpnja. Evo ga, od riječi do riječi:
»Nedilja je 22. t. m. Sunce k zapadu oborilo, zvonik svetog Mihovila barjacima crkvenim okićen, slavljenje zvona, gruvanje mužara, ulice nakićene narodnim zastavama, navješćuju svečanost za ustrojenje nove obćine prominske. Odbor se je postarao da što veličanstvenije ispadne. Nitko nebi pomislio da će se u ovom mjestu, gdje je bio zapušten i na svaki način uvrijedjen narod, da će moć u najljepšem redu i oduševljenjem do sad nevidjenjim, slaviti preznamenito slavlje, kojeg će se naši praunuci ponosom sijećati. Dne 23. srpnja opet iz rana jutra započe slavljenje zvona, gruvanje mužara, koji naviešćuju svakom rodoljubu da se probudi veselim srcem, jer nakon jedanaeste godine posli velikih napora, odciepljuje se od Knina obćina Prominska.
Već od 6 sati iz jutra sakupljaju se članovi obćinski, seoski glavari i odličnjaci pred obćinski ured. Okolo 7 sati ugleda se kočija u kojoj je c. k. kotarski poglavar gospodin De Grižogono sa povjerenikom Škarićem, zatim sukale su se kočije inostranih prijatelja, praćene milom našom trobojnicom: na Čelu je velecienjeni narodni zastupnik Marko Nakić, načelnik Drniša sa gospodinom Markom Šupukom. Bijaše svečano dočekani uz grmljavinu mužara. Kud okom segneš, po svuda sklapaju se ruke. Sabrani prijatelji pitaju se za junačko zdravlje. Divota je bila gledati. Netom se razlediše zelenom limunjačom, i posrkaše kavu, udari 8 sati: vrijeme urečeno za Božju službu. Lijepim redom uputi se put crkve povorka obćinskih…..

Nastavlja se…..

Oznake: Prošlost Promine, Razvođe, Oklaj, općina promina, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ

- 19:06 - Komentiraj post (2) - Link posta

ponedjeljak, 29.09.2008.

Sv Mihovil –Dan općine Promina

Danas je u Promini svečano obilježen Dan Općine.
Voditelj osnovne škole Oklaj zajedno sa djecom i nastavnicima, Načelnik Općine, Predsjdnik općinskog vijeća, Vjećnici, direktor HE „Miljacka“, direktor „Metal-Sint-a“, predstavnici Branitelja, roditelji poginulih branitelja i civila…članovi KUU „Promina“…okupili su se u crkvi sv. Mihovila i poslušali misu koju je predvodio naš župnik fra Šime Nimac.
Ispred crkve pred mramorni spomenik civilnim žrtvama položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Nakon toga, svi nazočni su se uputili pred središnji križ ispred zgrade općine, te i tamo nakon prigodnih riječi sjećanja na sve Promince poginule u ratu, položili vijence i zapalili svijeće.

Dan općine Promine obilježen je skromno.
Biranim riječima i stihovima ovom prilikom Prominci su se prisjetili svih onih koji nisu više sa nama.


Dan općine Promina, prilika je da se prisjetimo kako je zapravo naša općina prije 125. godina uopće nastala, tko je u tome pomagao, a tko odnemagao?
Priča je objavljivana u zadarskom „Narodnom listu“ , ali ju je „Prominski glasnik“ 1993. „oživio“ u danima kad se općina Promina opet budila nakon sna dugog tridesetak godina.

Evo prvog djela priče:

Osnivanje prominske općine (I dio)


Zbivanja prema pisanju zadarskog »Narodnog lista«
Car i kralj Franjo Josip potpisao je zakon o konstituiranju nove općine Promine 2. 11. 1882.
Proći će više od pola godine u intenzivnim pripremama da se općina uputi samostalnim putem, provedu izbori, izabere prvi načelnik, općinsko vijeće i tajnik.
Već u provom broju »Narodnog lista« 1883. izlazi 3. siječnja dopis iz Promine koji nosi nadnevak 23. prosinca 1882. Opisuje se oduševljenje prominskog svijeta na vijest da je dobio općinu:
»Bogu hvala iza desetgodišnjeg nastojanja izpunila se jedna od najprvih i najvrućih naših želja: Pormina je sada samostalna obćina. Hvala narodnim zastupnicima, a osobito našem dru. Klaiću, koji se je u to ime toliko starao: hvala vam, gospodine uredniče, koji ste kroz vaš cjenjeni list toliko zagovarali živo našu svetu stvar, hvala dalmatinskom saboru, koji je još godine 1875. glasovao zakon o ustanovljenju naše obćine, a najskoli hvala premilostivom našem vladaru, koji je zakon potvrdio. Bi li vam ja mogao iskazati sve naše veselje? Netom nam ovdje dojde vaša brzojavka, odmah odlučismo da pohotimo k crkvi i da Bogu zah-valimo. Misa je bila svečana. Prisustvovao je njoj odbor za odciepljenje obćine, glava sela, mjestno Školsko vieće, c. k. oružnici i mnogobrojno pučanstvo. Častni župnik rekao je prigodno kratko slovo, ali jezgrovito, iztičuć znamenitost događaja, koji smo svetkovali. Iza mise pjevalo se je svečano »Tebe Boga hvalimo«, a zatim carevku. Vas dan pak gruvanju mužara nije bilo kraja ni konca. Uz to dao Bog da Prominjani budu znali okoristi se svojom samostalnosti i odgovoriti onim nadam, koje uzbudjuje naša liepa pobjeda«.
Koncem istog mjeseca siječnja već se poduzimlju konkretni koraci da se općina stvarno osnuje:
»U prošlu sriedu bilo je u Zadru naročito odaslanstvo iz Promine, da pospieši ustanovljenje Prominske obćine, jer određeno je carskim zakonom. Mi smo uvjereni da će nadležne vlasti bez oklievanja učiniti sve ono što su dužne, a da pravedna želja vrlih Prominjana bude čim prije uslišana«.
Da nije išlo glatko izvještava početkom veljače zamjenik odbora za konstituriranje općine dopisom iz Čitluka (3. 2.):
»Zakon o ustanovljenju obćine Prorninske od 22. studenog, potvrdjen vlastoručnim podpisom našeg milostivog kralja, još uvjek je najveća naša utjeha, i vapijemo da se čim prije izpuni. Obćina Kninska i njezini (.,. .) potajne i javne sastanke drže da osujete naše pravedne nade, laskajući oko nekih ovdašnjih osoba i glavara, obećavajuć jim gospodstvo i blago, samo da pristanu na njihovu želju, i našu svetu stvar sunovrate. Ali mi stojimo na zakonu, a (...) nek klapaju: mi ne ćemo njihovih zlatnih obećanja, i volimo u našoj kući dvoriti neg u tudjoj gospodariti. Na oprez Prominjani! Proklet bio izdajica — svaki domovi ne!«
Zapreke ne obeshrabruju prominske rodoljube, oni svoje rade. To svjedoči vijest iz Promine od 9. veljače:
»Dan za danom neustrpljivo čekamo da se uzspostavi nova obćina odobrena od N. V. nek se uvede red i stane na rep svagdašnjim neredim, koji se zgadjaju u ovoj zapuštenoj Promini. U koliko nam je poznato, odabrano povjerenstvo od triju lica: Nike Čavline, Andre Svetine pokojnog Lovre i Mate Validžića, pribavlja marljivo potrebita za novu obćinu.
Nego molimo stariju nadležnu vlast da što skorije pospješi odciepljenje«.
Početkom ožujka opet se pojavio energičan dopis na račun protivnika prominske općine, poslan iz Čitluka 27. veljače:
»Kako sam vam već javio (...) obćine Kninske, sve moguće načine ulažu, da sunovrate naše pravedne nade, a ne obaziruć se na zakon od 22. studenog prošle godine potvrdjen od našeg milostivog kralja. U ovoj okolici kolaju glasovi da Kninska obćina i njezini (...) sakupljaju novac, i kažu da su sakupili dosad preko dvi tisuće fioirina, a to za jednu svrhu, nebili kako osujetili ustrojenje nove naše obćine. Neustrpljivo s toga čekamo dan za danom da se pospješi odciepljenje, da već neosnovana brbljanja (...) prestanu. Čujem da kažu da smo neuki i da nećemo znati upravljati obćiom. Jadni (...)! Znadu u našim očima viditi dlaku, a ne vide u svom gredu! Neka mi kažu kako su učni ljudi Kninske obćine upraviteljstvo izabrali!

Nastavlja se……

Oznake: Prošlost Promine, Razvođe, Oklaj, općina promina, MIRKO VALIDŽIĆ ĆELKANOVIĆ

- 21:01 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 28.09.2008.

Vukovi u Promini II dio

Promina se često spominje u dnevnim novinama u naslovima koji obrađuju temu napada vukova na stoku.
Ovih dana pronašao sam na internetu “Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2007. godini”

Evo nekoliko citata koji bi mogli zanimati prominske stočare:


“U 2006. godini zaprimljena su 1422 zahtjeva za naknadu štete od predatora, od čega je u 93.2% slučajeva (1325) slučajeva zaključeno da je štetu sigurno ili vjerojatno počinio vuk.
Daleko najveći broj šteta dogodio se u Šibensko-kninskoj (676)
i Splitsko-dalmatinskoj županiji (384) gdje je ukupno zabilježeno oko 80% svih šteta od vuka. Na trećem mjestu sa 164 štete (12 %) nalazi se Zadarska županija.
Omjer šteta po županijama sličan je kao i prijašnjih godina”.

“Što se tiče 2007. godine od ukupno zaprimljenih 493 zahtjeva za naknadu štete (do rujna 2007.), u 461 slučaju zaključeno je da je štetu sigurno ili vjerojatno počinio vuk, što je gotovo isti udio kao i u 2006. godini.
Također se podudaraju podaci o najvećem broju šteta na području Šibensko-kninske (273) i Splitsko-dalmatinske županije (155) gdje je ukupno zabilježeno oko 90% svih šteta od vuka. Općine s najvećim brojem šteta u 2006. i 2007. bile su Unešić i Kistanje u Šibensko-kninskoj županiji”.

Koliko vukovi “putuju” tražeći svoj pljen, dovoljno govori sljedeći podatak:

“O korištenju prostora s obiju strana granice svjedoči i vučica Eva koja je bila uhvaćena i obilježena u Dalmaciji u veljači 2005.
Eva je tijekom pet mjeseci praćenja bila locirana ukupno 541 put, od čega je 47 % lokacija bilo u Hrvatskoj, a 52 % u susjednoj Bosni i Hercegovini.
Pri tome se u Hrvatskoj zadržavala na manjem području, oko Runovića i Imotskog, dok je u Bosnu i Hercegovinu odlazila i do 80 km u unutrašnjost, sve do Tomislavgrada”.

Podatak koji je najzanimljiviji stočarima je brojnost vukova na našem području (Šibenko-kninska županija), evo citata:

“….Sljedeća je Primorsko-goranska sa 7 procijenjenih čopora, a nakon nje slijede Zadarska i Šibensko-kninska s po 6 čopora.
U svim spomenutim županijama procijenjen broj jedinki kreće se od 20 do 30”.

U Šibensko-kninskoj županiji imamo jedan čopor vukova manje, odnosno 6 čopora sa ukupno 28 do 37 jedinki-prosjek 32,5.

“Vještaci s područja Dalmacije (Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska županija) zbog znatnog smanjenja šteta na stoci smatraju da je i brojnost populacije vuka u padu, jedino vještak koji svoju djelatnost obavlja na području Biokova, smatra da je populacija stabilna, ako ne i u porastu, a svoj sud objašnjava sve češćim viđenjem jedinki, te povećanim utjecajem na divljač”.

Nama (Promini) najbliži čopor je na lokaciji Brištane-Oklaj, I broji 4-6 jedinki, ali s obzirom na radijus kretanja vukova od 35 kilometara, čopori iz Ivoševaca, Kijeva I drugih krajeva u okruženju, vrlo brzo dolaze do nas.

Da vukovi često napadaju u Promini možete se uvjeriti čitajući članak u Novom tjedniku pod naslovom “Zbog suše vukovi još agresivniji “ pod linkom:
http://novi-tjednik.hr/index.asp?dID=1619

Evo citata iz članka:

“Vladi Zeliću, prominskom stočaru iz zaseoka Zelići, vukovi su ovog ljeta zaklali jedanaest ovaca, a bliski susret s njima imao je, kaže, i njegov susjed kojem su vukovi zaklali četiri krave, te još četiri naklali”.

Što mislite kako se ostali stočari u Promini nose s napadima vukova?

Sjećate li se članka pod naslovom:

“Ovčaru na Promini nestalo 365 ovaca!" objavljenog u 6. mjesecu 2006 godine,
u kojem ste mogli pročitati
"Josip Duić, najveći stočar u Šibesko-kninskoj županiji, od nedjelje ujutro traga po nepristupačnom terenu na Promini (ili u Promini?) za 365 ovaca koje je izgubio u roku dvije-tri minute, a pretpostavlja da je to djelo vukova”.

Nakon tri dana potrage Duić je u Promini tada pronašao stado od 370 ovaca. Dujićevu sumnju da je stado napao vuk naknadno je potvrdio i sudski vještak Marko Ljubić nakon što je pregledao tri ozljeđene ovce.
Nakon toga se moglo pročitati u novinama da je Josip Duić zatvorio svoju farmu I da se više ne bavi ovčarstvom!.
Da li je smanjenje broja ovaca I stoke općenito u Promini, utjecalo I na smanjenje broja vukova u našoj Županiji?
Da li svi moraju odustati od stočarstva da bi se nešto promjenilo?
Baš me zanima hoće li novi potiacji za uzgoj stoke povećati za koju godinu I broj vukova?

Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2007. godini” možete pročitati pod linkom:

http://www.life-vuk.hr/Izvjesce%20o%20stanju%20vuka%202007.pdf

Vezani postovi objavljeni na promina.blog.hr-u:

http://promina.blog.hr/2006/11/1621747610/vukovi-u-promini.html
http://promina.blog.hr/2006/08/1621452350/problemi-prominskih-stocara.html
http://promina.blog.hr/2006/06/1621186049/vukovi-rastjerali-ovce-u-promini.html

Oznake: Stočarstvo u Promini

- 21:52 - Komentiraj post (6) - Link posta

četvrtak, 25.09.2008.

Dobro došli u zonu sumraka?

Po prvi puta Promina se spominje i na web stranici „H-Alter“, što me jako iznenadilo...
I što mislite po čemu smo mi (Promina) zaslužili svoje mjesto na web stranici?

Evo naslova:

„Prominski kraj jedva diše“




Vjerojatno predviđate i sadržaj kao npr. citiram:

„Ovo je neizdrživo. Ponovno gori deponij Mala Promina. Zrak u selima podno Promine i oklajskom kraju prepun je smoga. Ne možeš disati. Sav dim vjetar nam tjera u selo i u domove. Kakav Milano! Ovo će nas ili ubiti, ili otjerati odavde, u jednom dahu telefonom nas je takvim dramatičnim upozorenjima bombardirao Paul Cota, načelnik općine Promina“.

A Kninjani kažu da:

„...ne znaju razloge zbog kojih odlagalište Mala Promina u zadnje vrijeme učestalo gori.“

Članak u H-Alteru možete pročitati pod linkom:
http://www.h-alter.org/tekst/prominski-kraj-jedva-dise/9854

U biti H-Alter je „prepisao“ članak iz Slobodne Dalmacije koj u zadnje vrijeme često piše o odlaganju „raznih“ otpada u općinu Promina, ali meni se čini da od toga svega nema ništa.

Premda evo lipo piše u Slobodnoj:

„Inspektorica Živana Krnić je izišla na teren i odradila svoje. Vatra je ugašena, a deponij prekriven s 20 kamiona zemlje. I, nije prošlo ni 15-ak dana, ponovno smo obavijeni smogom. Tvrde da se smeće samo zapalilo. Sumnjam, kaže načelnik Cota. Samo nekoliko sati poslije ovog dramatičnog upozorenja javnosti da ispod Promine ponovno dimi, vatrogasci su ugasili požar na deponiju“.

Doduše naslov u Slobodnoj Dalmaciji je malo dramatičniji:
„Zadnjih deset godina u Promini svi umiru od raka“

I šta mislite koji je komentar čitatelja u SD na ovaj članak:

„Komentar od: Ahmed @ 18. rujan 2008 12:02
A sto bi to bilo prirodna smrt?
Znaci, oni zele umirati od srcanih i mozdanih udara?
Rak im kao ne odgovara??

Zanimljivo razmišljanje?
Pa zašto se mi upoće bunimo?
Kako smo samo bahati?
Mi bi umirali prirodonom smrću, koji luksuz?

I šta na kraju reći nego što i Načelnik::

„Ne shvaća nas se ozbiljno. Zbog toga toliko vičem, jer mi, kako stvari stoje, ništa drugo ne preostaje, kaže načelnik Paul Cota“.

Oznake: općina promina, Pretovarna stanica Mala Promina, Život u Promini

- 19:27 - Komentiraj post (11) - Link posta

srijeda, 24.09.2008.

KUU „Promina“ na 43. „Vinkovačkim jesenima“ II dio

Vjerojatno je većina vas s nestrpljenjem očekivala nastavak „priče iz Vinkovaca“, o doživljajima članova KUU „Promina“ na to putovanju…

Evo priče ….







„Vinkovačke jeseni“ II dio



Nedjelja, 14. rujna 2008.

Trebalo je ustati rano, obući se i krenuti za Vinkovce već u sedam izjutra.
Ipak ne tako rano kao naša domaćica koja je kod susjede bila naručena za slaganje tradicionalne frizure – kapice/marame, već u četiri. Osim što je moraju izrađivati jedna drugoj, svi ostali dijelovi nošnje su znatno slojevitiji od naše pa je potrebno dosta vremena da se slože sve te nabrane i šlingane suknje i podsuknje, iako su nosile tzv. radnu odjeću, dakle onu koja je pripadala svakodnevici.
Na nogama su imale samo papuče, nikakve čarape, a bilo je tako hladno. Svečana odjeća je imala svilene bijele čarape, ali nisu sasvim sigurni što su nosili običnim danom…
Teško je rekonstruirati sve detalje nošnje nekog kraja. Mi to dobro znamo, jer naša još ni blizu nije sasvim cjelovita. Tog jutra nam je bila posebno draga, jer se sredimo za dvadesetak minuta, a na nogama su nam tople bičve, terluci...
U mimohodu vinkovačkim ulicama bili smo jedni iza drugih, ali u blizini „čergara“ – jedne folklorne skupine negdje s mađarske granice. Tako su ih posprdno nazivali jer su bili izrazito bučni sa svojim bubnjevima te se u njihovoj blizini teško čula slavonska tamburica ili naša pjesma.
Nama to nije naročito smetalo, jer je mimohod sudionika ulicama Vinkovaca blagdan za sva osjetila. Čista sinestezija.
Rijeka zaljubljenika u pjesmu , ples i stare običaje, slijevala se pored nas prema svečanoj bini, a iz gledališta se često s oduševljenjem čulo ovako nekako: „Ovo su naši!“ … „Je… ti pomidore, Z… jesi li to ti? Nisam te vidila sto godina? Ja sam ti M… pokojnog L… iz Ljubotića!“
Bili smo svima „naši“- onima iz drniškog kraja kao i iz našeg prominskog.
Mnogima je srce zaigralo, duša se ispunila, suza se skotrljala (priznali su kasnije neki ozbiljniji ljudi) dok su gledali prijenos na TV-u.
Izveli smo sve lijepo i spontano, bez imalo treme, jer smo se tako i osjećali – opušteni, veseli i zadovoljni, a iza naših leđa, iz svečane lože, negdje iz pravca ministra Čobankovića, čulo se: „Koliki su ovi momci?...“
Nakon predstavljanja na bini , okupili smo se na stadionu Cibalie.
Ivu smo poslali da odigra zajedničko kolo s predstavnicima svih ostalih KUD-ova, a Marijo je otišao na susret s gradonačelnikom Vinkovaca, primio zahvalnicu te uručio prigodan dar, koji je i ovaj put izradila Mara Duvančić, zasigurno najkreativnija osoba u KUU Promina.
Ostali smo još malo zaigrali neka zajednička kola s našim domaćinima, pojeli čevuljicu grožđa iz košara koje su bile scenski rekviziti nekog KUD-a, zatim u miru uživali u ljepoti konja bijelaca – „…konji bijelci, to su Babogredci!“ (to će reći – iz Babine Grede).
Na televiziji ste mogli vidjeti tu paradu čistokrvnih lipicanaca, prekrasnih životinja, oko pedeset konjanika i dvadesetak zaprega, koji su predvodili paradu.
U Podgrađu nas je čekao topli čorbanac za ručak, još malo čavrljanja, pjesme i druženja s domaćinima i spremanje putnih torbi. Presvlačili se nismo. Trebalo je vratiti se na nastup već u šest. Srdačno smo se pozdravili, izmijenili brojeve telefona, pa i simbolične darove.
S naše strane se našlo vina, pršuta, rakije i štošta drugo (npr. knjige I. Aralice), a tako smo nešto i vratili. Ako do sada u Promini nije bilo dovoljno tikava, sad će ih biti raznih vrsta.

Padaj kišo, ne po Vinkovcima
Cili KUD je u slanim opancima

Kiša je pljuštala na sav mah, slijevala se u potocima i u šator, a mi smo pokušavali zaštititi opanke.
Sva je sreća što smo bili među prvima. Nakon nastupa smo na razne načine doprli do autobusa (često s najlon vrećicama na nogama) i škole u kojoj smo se presvukli.
Potom smo uglavnom kratili vrijeme u jednom restoranu sa živom glazbom, čak „preživom“. Teško smo se međusobno sporazumijevali. Gdje god kreneš – šokačke tamburice i pjesma. K tome još i Škorin koncert… Ne moram opisivati kakav je to štimung bio. Škoro svugdje zna zapaliti publiku, a u Vinkovcima posebno.
Povratak je bio znatno tiši od odlaska. Istina, čuli su se neki neidentificirani zvuci u podnožju autobusa, ali to je tema posebnih elaborata. Sve u svemu – sve je dobro prošlo. Izgubljeni su pronađeni (čak su našli svoje mjesto u nekim stihovima na salveti), vozač je imao primjeren alat kojim je mogao popraviti sve manje kvarove na autobusu, a Macola je i ranom zorom imala dovoljne količine graha, kobasica i tripica.
Rastali smo se s Vinkovcima, Podgrađem i Slavonijom svjesni da nam je bila velika čast sudjelovati na zasigurno najvažnijoj manifestaciji tradicijske kulture u RH

Zahvaljujem se Aniti Coti, članici KUU „Promina“, što nam je ovako lijepo opisala događaje iz Vinkovaca.



Oznake: KUU Promina

- 13:26 - Komentiraj post (4) - Link posta

utorak, 23.09.2008.

Trnovit put do škole?

Ispričavam se što je post „nestao“, ali evo pronašao sam ga u orginalu…
kao i komentare koje ste bili ostavili…


Današnja Slobodna Dalmacija (23.09.2008. 13:10) donosi članak iz kojeg citiram najbitnije:





„Troje djece obitelji Žarka Radas - umirovljenog hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata, 70 - postotnog invalida iz zaseoka Radasi sela Mratova u općini Promina - Anamarija (14), Antonijo (11) i Matej (9) čije zdravlje je narušeno IgA hepatitisom, ne idu u školu zato što im nije osiguran prijevoz do oko šest kilometara udaljene škole u Oklaju.
Tko je kriv?
Problem prijevoza djece iz zaseoka Radasa školskim autobusom mogao je biti odavno riješen. Zakazala je općina Promina, priopćili su nam u Šibenskoj županiji, koja nije održavala put, pa prijevoznička tvrtka s kojom je ugovoren prijevoz učenika nije njime vozio“.Završen citat.

Članak se nalazi pod linkom:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik


Problem obitelji Radas postoji već nekoliko godina, ali dok čovjek u nas ne organizira kakav prosvjed, tu izgleda nema pomoći.
Po prvi puta čitam jasan stav Županije kad je nekakav problem u Pormini u pitanju:
„. Zakazala je općina Promina“!

Čudno da do sada Županija nije imala tako jasne stavove o problemima u Promini.
Bajemi u Gluvačama... tko je kriv?
Cesta za Bogatiće.... tko je kriv?
Vodovod Marasovine, Matase Zelići.... tko je kriv?
Starački Dom Oklaj bit će otvoren najdalje do kraja ove godine (2007) reče župan Pauk za posjeta Promini... nije otvoren... Tko je kriv?
Sumnjivi otpad iz Šibenika završio u Čveljićima... tko je kriv?

Sad je nekako izgleda lakše biti sudac i donositi presude... baš čudno?

Najgore je kad čovjek poput Radasa mora zvati novine u pomoć, jer je došlo vrijeme opće gluhoće...
A djeca i dalje gube dane školovanja, s osjećajem da su ih svi napustili.
Mislite da će ovu djecu biti briga tko je kriv?
Ova djeca sada vjerojatno razmišljaju samo komu su to oni krivi?
Zašto im se to događa?
Zašto ne mogu u školu kao i sva ostala djeca?

Nakon svega - Anamarija, Antonijo i Matej mogu imati samo jednu želju...
Bože daj da odemo odavde, i da barem naša djeca ne proživljavaju ovo što mi sada proživljavamo.

Tko je kriv?
Zar je važno tko je kriv (zapjevala bi Severina)...
Tko je spreman pomoći TO JE SAD PITANJE!

Nadopuna posta...

Kad sam završio ovaj post, slučajno sam pretraživanjem interneta pronašao članak u Jutarnjem na istu temu pod naslovom:

"Troje djece Radasovih bez prijevoza do škole", istog autora, samo što je objavljeno dan ranije, ali u tom članku piše-citiram:

"Pauk: Sutra po djecu stiže autobus

ŠIBENIK - Na novinarski upit o problemu obitelji Radas iz zaseoka Radasa, čijoj je djeci uskraćen prijevoz od kuće do škole, odlučno je regirao šibensko-kninski župan Goran Pauk.

On je naime danas , iako to nije njegova obveza, dao nalog zapolenicima Cesta Šibenik i njihovim kooperantima da urede put do zaseoka Radasa.

Kako nam je priopćio Novica Ljubičić, glasnogovornik Šibensko-kninske županije, školski će autobus po Anamariju, Antonija i Mateja Radasa doći već sutra ujutro te ih do daljnjega redovito voziti u školu u Oklaj, udaljen 6 kilometara".

Članak u Jutarnjem listu nalazi se pod linkom:

http://www.jutarnji.hr/hrvatska/clanak/art-2008,9,22,,134280.jl

Eto kako se u nas sve brže riješava kad se novine uključe, osim kad je starački dom u pitanju....

Hvala novinaru Stanku Feriću jer je njegov članak riješio problem s kojim se obitelj Radas borila godinama.

Živili gospodine Feriću!

Oznake: Školstvo u Promini

- 19:53 - Komentiraj post (2) - Link posta

ponedjeljak, 22.09.2008.

Tek samo ćakule

Fotografija sa jednog od natjecanja ucenika OS Oklaj

Dok čekam II dio priče KUU „Promina“ na Vinkovačkim jesenima….
Odlučio sam napisati post sastavljen od niza „ćakula“.





Pa krenimo redom…

Započela je nova školska godina, a novi voditelj škole je Mile Petrović (dobro.. to je još od šestog mjeseca). Zašto je to važno?
Mile je čovjek koji malo priča, a puno radi…
Primjer…
Svi se sjećate priče o neiskorištenim računalima u prostorijama „Mladeži Promine“…
Desetak novih računala čekalo je nekoliko godina svoje korisnike, i konačno su ih dodirnule ruke korisnika-djece u OŠ Oklaj.
Koordinacijom Mile Petrović- Paul Cota (načelnik Općine)- Marko Duvančić (predsjednik mladeži Promine) računala se konačno koriste. Doduše radi se o nekorištenim računalima iz ako se na varam još 2003 godine. Ali i oni će dobro poslužiti kad nema drugih.
Mili Petroviću želim puno sreće u radu.
Kad smo kod škole, od ove godine nastavnik tjelesnog odgoja je Dragan Gazibara, za kojeg se mogu vezati riječi „red, rad i disciplina“.
Svi se vjerojatno sjećate da je veliki broj pehara i medalja krasio hodnik u školi, a da su ih velikim djelom osvojili učenici koje je on trenirao…Nadam se da će konačno stići još koja medalja ili pehar… I njemu želim puno sreće i uspjeha.

Trgovačka firma „Djelo“ koja je trebala otvoriti trgovinu u „Jokinoj“ kući, od posta u kojem sam napisao da traže trgovce, nije se pojavila na „gradilištu“-otvaranje se ne bliži.

„Merkur 5“ još nije započeo izgradnju svog trgovačkog centra na mjestu stare pekare, jer još čeka „Prostorni plan općine Promina“.

Isti „Plan“ očekuje i Marko Duvančić kako bi konačno započeo izgradnju velikog podruma u koji bi mogao smjestiti urod sa svojih vinograda…

Kad će „Prostorni plan…“ nije mi poznato, ali 10.10.2008 je 100. dana nove Vlasti u Promini, pa će i to biti jedno od pitanja koja tada namjeravam postaviti Načelniku Paulu Coti… do tada ih još neću gnjavit.

Kad smo kod Općine… Često se u zadnje vrijeme spominje (novine, TV) kako su kamioni firme „Viatoni“ u vlasništvu Željka Džape dovozili sumnjivi otpad u površinske rudnike u Čveljićima. Općina je pozvala inspekciju… policiju… podigla tužbu protiv Džape…
Ali u svim tim vijestima se uporno spominje „Problem neovlaštenog odlaganja otpada mora nadzirati komunalni redar kojeg općina Promina nema, i zbog toga nitko od inspekcija ne želi reagirati „ nešto otprilike tako… U biti, nakon svega da se zaključit da će Džapu tužit, a nekog treba i zaposliti kao komunalnog redara… Džapi neće biti na kraju ništa… a netko će hvala Bogu konačno dobiti posao…

Starački dom se još ne otvara….
Bajemi u Gluvačama i dalje nisu nikome dodjeljena na korištenje…

Prema nekim ćakulama jedan od dva kafića u Oklaju mijenja svog vlasnika….
Ustvari, kafić je vlasništvo Općine, što znači da mijenja najmoprimca…Novi „gazda“ je mlad, pa bi to moglo biti novo okupljalište mladih… kao prije dvije godine…“Gazda“ sretno!

Zadnjih dana tema koja je najkomentiranija je gradacija i cijena Merlota.
Eto, sad svi znamo da je kod većine negdje oko 21 grad, a da mu je cijena bila oko 10 kuna/kg.
Kolika će biti cijena Debita, još se nezna. S obzirom da je godina bila sušna, urod mal, mogla bi cijena biti veća nego lani, ali nitko se još ne izjašnjava o istoj.
Kad smo kod vinogradara, važno je spomenuti da se i za sljedeću godinu pripremaju nove površine za sadnju, pa bi se u sljedećoj godini moglo posaditi novih 15 do 20 tisuća panja.

Kao zadnja, najsvježija ćakula bila bi sinoćna provala u jedinu preostalu trgovinu u Oklaju.
Tako je za sada nepoznati počinitelj pod okriljem noći provalio u trgovinu te otuđio cigarete, novac i „ostalo“…Počinitelj očito dobro poznaje trgovinu, kad je u nju ušao pilanjem čeličnih šipki na prozoru koji se nalazi s „donje strane“ dućana, što znači da dobro poznaje dućan… Ustvari možda nije samo počinitelj… nego počinitelji… Baš me zanima hoće li ih uhititi?

Eto, to bi bile samo ćakule da imate što pročitati kad navratite na Blog…

Živili,





Oznake: Školstvo u Promini, Djelo Oklaj, Merkur 5, prostorni plan, opasni otpad, Prominski vinogradari

- 19:01 - Komentiraj post (13) - Link posta

petak, 19.09.2008.

KUU „Promina“ na 43. „Vinkovačkim jesenima“ I dio

Video snimka KUU

Većina čitatelja vjerojatno očekuje koju riječ o odlasku KUU „Promina“ u Vinkovce.
Danas je na moj mail stigao post (kao naručen) pod nazivom „Vinkovačke jeseni - I. dio“, koji je obradovao mene, a vjerojatno će i sve čitatelje promina.blog.hr-a.
Kako su naši folkloraši prošli u Slavoniju, čemu su se radovali, s kim se smijali i nazdravljali, pršutom častili, pjesmom pozdravljali… u svojoj „priči“ opisuje članica KUU „Promina“ (čije će te ime saznati u zadnjem dijelu posta)….
Za sada nemam fotografija iz Vinkovaca, ali snimku nastupa KUU „Promina“ možete pogledati pod linkom:
http://vinovo.magnify.net/video/KUU-Promina-Oklaj-Vinkovacke-je

Da ne duljim, evo posta:

„Vinkovačke jeseni“ I dio

Svi smo prionuli na zaostale poslove, a dojmovi su se pomalo slegli. Slike i događaji koji su s Vinkovačkih jeseni otputovali s nama, vraćaju se i sudaraju sa svakidašnjim aktivnostima, mame i veseo i sjetan osmijeh…

Subota, 13. rujna 2008.
Ovčara nas je dočekala kišna i hladna, a tako i Vukovar i groblje. Umorni nakon osmosatnog puta, samo smo nakratko pozdravili domaćine u Podgrađu i s njihovim voditeljem otišli na mjesta stradanja i patnje Vukovaraca, pomolili se i zapalili svijeće.
Svatko se na svoj način prisjetio svih užasa, ljudi ovdje dovedenih, zatočenih, mučenih, ubijenih, nikad nađenih. Na vukovarskom groblju je podosta praznih grobnica. Tužno čekaju stanare, a sve manje je nade da će se vratiti…
Odavno nisam vidjela ćirilične natpise. Eto, u Vukovaru su tako česti. Oni su nam bili putokaz – «nećemo tamo na kavu i kolače, ovdje ćemo».
Ne, nismo bili ni tmurni ni neraspoloženi, samo je vrijeme bilo takvo. Kišno i hladno.
Naše putovanje je započelo s pjesmom i smijehom i nastavilo se svih tih dana i noći. Neki su zaista bili neumorni. Svaka čast. Život je dar i treba ga slaviti. Znaju to ponajbolje naši domaćini kod kojih smo imali prilike vidjeti taj osebujan duh i mentalitet Šokca. Nisu ga ni Domovinski rat, ni sva druga stradanja, uništili.
Iz Vukovara smo se uputili u Nijemce, okrijepili u kafiću naših Dizdara, a domaćin mi reče da su od Ćezinih. Denis i Joško su i ovdje nastavili rezati pršut, a mobiteli nisu prestajali zvoniti, gotovo svi su u blizini imali neke rođake. Ako je u Nijemcima oko 2000 stanovnika, bar polovica njih je naših korijena. Ima ih i u svim ostalim mjestima Općine: Banovcima, Apševcima, Đeletovcima, Podgrađu, Lipovcu, Novom Selu…
Valjda sam dobro upamtila ove nazive mjesta, dok mi je domaćin pokazivao rukom negdje lijevo i desno, nepregledna polja kukuruza, s ponosom spominjao stoljetne slavonske šume i naftne izvore u Đeletovcima, ali i to da od toga nema neke koristi. Davno je, pred više od stotinu godina, takvu Slavoniju opisao Kozarac u svojim «Mrtvim kapitalima». Nije se puno toga promijenilo…
Domaćini su nas u Podgrađu strpljivo čekali cijeli dan. Rasporedili smo se po kućama, malo osvježili i požurili na svetu misu. Bila je to tako nadahnuta propovijed, lijepa koliko i jednostavna, popraćena snažnim glasom glavne počimalje pjevanja, njene zamjenice i ostalih pjevačica u crkvi, koje su nas s vremena na vrijeme «budile». Stisnute u maloj seoskoj crkvi napadala nas je snenost, ali hrabro smo se othrvali i otpjevali na kraju «po naški» pod vodstvom naše Mare. Potom smo otišli na zajedničku večeru: gustu slavonsku juhu, pečenu svinjetinu… Promici su se već pomalo odvikli izvornog seoskog vonja pa su često «korunali» dok smo hodali selom: «Ajme šta se prasad čuju!». Za večerom nije smetalo. I ovdje su naši rezali pršut, kružila je bukara, a i njihova rakija… Praznik za oči i nepce bili su pladnjevi sa štangicama, kiflicama, lijenim i ostalim pitama, roladicama, bećarskim i ostalim kockama, šapicama… Ljudi moji, ma to samo Slavonke znaju (i meni je učiteljica bila teta koja se udala u Vinkovce).
Tamburice, tanka žico, Slavonije miljenico…
Kad su tamburaši preuzeli nitko više nije bio ni pospan ni umoran. Pjevalo se, sviralo i kolo zaigralo. Nekim našim momcima je baš lijepo pristajao stari bajs. Ne treba kriti da se naša mladost svidjela njihovoj i obrnuto. Zaigrali smo njihova kola, onako «usitno», ali i naša «skakačka» kojom je njihova mlađarija bila oduševljena i pokušavala ih svladati. Otpjevalo se štošta.
Bilo je i ponajviše starih, lascivnih napjeva pa se često završavalo s onim «što j˘ u pismi to se pivat mora…».
Nije teško zamisliti kako je to nekada moglo biti. Išli iz Promine u Slavoniju kuruze brat˘ « neko doša nazad, a neko odlučija ostat˘».

A o viri i neviri cura i momaka, ponešto i pisme kažu i nije se tu puno promijenilo:

Meni ćaća zamirija curu
U mlinici di je mlija puru
Reci mala oćeš biti moja
Pure ima, kupit ćemo loja
Ja Prominac mala iz Podgrađa
Ona oće, meni druga slađa
Svaka j˘ luda koja mene čeka
Trinajst sam ji oženiti reka

Oznake: KUU Promina

- 20:26 - Komentiraj post (6) - Link posta

Starački dom-uskoro otvaranje II dio?

Starački dom Oklaj

Ako ste ovih dana posjećivali web stranicu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, onda ste mogli pročitati sljedeće:

Klasa: UP/II-034-02/08-01/425
Naručitelj: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Zagreb
Žalitelj: Ran d.o.o. Šibenik
Predmet: rekonstrukcija-dogradnja, stavljanje građevine u funkciju i izgradnja uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda Doma za starije i nemoćne osobe Oklaj
Broj: N-02-V-110561-150508
Vrsta: Radovi
Vrij/1000: 3,688,700.00 kn
Zaprimljeno: 13.08.2008
Odluka: Žalba se odbija

Kao što ste mogli pročitati, žalba je odbijena.
Nadam se da ćemo uskoro vidjeti izvođače radova kako pripremaju starački dom za otvaranje.

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju

- 19:54 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 18.09.2008.

Rujanske žrtve u Promini

Za sve one koji su zaboravili imena prominskih „Rujanskih žrtava“, evo imena da ih se prisjete:

Ubijeni civili u Domovinsko-obrambenom ratu u rujnu 1991. godine:

BURNAĆ, MATE (Maćo) Ivanov, rođen u Selinama (Puljane) 15. XI. 1926., poginuo od granate u Selinama 16. IX. 1991.

POKROVAC, KATA Paškina, udova Matina, rođena u Puljanima 4. X. 1920., poginula prilikom granatiranja Puljana 16. IX. 1991.

POKROVAC, MARIJA Josipova, rođena u Kninu 16. IX. 1979., poginula u Oklaju kraj crkve Sv. Mihovila za vrijeme granatiranja prominskih sela 16. IX. 1991.

POKROVAC, MARKO Antin, rođen u Selinama 11. III. 1940., zadužen da bolnička kola izvuče iz kanjona Čikole i da ih doveze u ambulantu Unešić, ubijen od četnika na putu Drniš -Šibenik iz među Pakova Sela i Pokrovnika 20. IX. 1991.

VEROVIĆ, MARIJA Paškina, udova Božina, rođena 13. V. 1911., poginula prilikom granatiranja Puljana 16. IX. 1991.


Poginuli vojnici iz Promine u Domovinsko-obrambenom ratu u rujnu 1991. godine:

DUJIĆ, ANTE (Rejo) Ivanov, rođen u Razvođu 17. X. 1952., pričuvni policajac, poginuo u Žitniću od Jugo-srpske vojske 18. IX. 1991. kada se htio vratiti u Drniš izvesti svojeg starog oca.

DUVANČIĆ, ANTE (Toni) Antin, rođen u Razvođu 3. IX. 1971., poginuo pri pokušaju oslobađanja Drniša 28/29. IX. 1991.

KNEŽEVIĆ, DARKO Ivanov, rođen u Kninu 5. II. 1971., poginuo pri pokušaju oslobađanja Drniša 28/29. IX. 1991.

VUCIĆ, DAMIR Milin, rođen u Drnišu 12. VI. 1969., poginuo pri pokušaju oslobađanja Drniša 28/29. IX. 1991.


Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im.

(Imena žrtava navedena u listu „Promina“ župe svetog Mihovila-Promina god.I Božić 2006. br.1)

Oznake: Ratna stradanja u Promini

- 11:31 - Komentiraj post (8) - Link posta

nedjelja, 14.09.2008.

17. OBLJETNICA SPOMENDANA RUJANSKOG RATA (1991. – 2008.)

Malo koji Prominac se ne sjeća 16. rujna 1991. godine.
Malo koji Prominac tih dana nije pustio suzu zbog onih koji su
nas iznenada napustili i nagovjestili vrijeme smrti.
Malo tko se tada molio za išta osim za goli život.
Ali smrt je ipak žela...
Vatra je gutala naša ognjišta...

Šibensko-kninska županija obilježava "Rujanski rat" sljedećim programom:



17. OBLJETNICA SPOMENDANA RUJANSKOG RATA
(1991. – 2008.)


Program obilježavanja:

12.-14. rujna 2008.

09.00 sati IV. Košarkaški turnir „Srcem kontra čelika“ – OŠ Vodice


--------------------------------------------------------------------------------

Subota, 13. rujna 2008.
10.00 sati Otkrivanje spomen ploče za poginulog branitelja Antu Goleša – Dubravice
16.00 sati Malonogometni turnir „Srcem protiv čelika“ – OŠ Vodice - nakon turnira, druženje uz prigodni domjenak


--------------------------------------------------------------------------------

Nedjelja, 14. rujna 2008.
10.45 sati Polaganje vijenaca – kod spomen križa u Velikoj Glavi
11.15 sati Sveta Misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje u kapeli Gospe Fatimske u Dubravicama, koju predvodi provincijal dr. fra Željko Tolić


--------------------------------------------------------------------------------

Utorak, 16. rujna 2008.
16.30 sati Biciklistička utrka „Srcem protiv čelika“, Vodice-Zaton-Vodice - start, Trg hrvatskih mučenika
18.00 sati Polaganje vijenaca na Trgu hrvatskih mučenika u Vodicama - prigodni program
18.30 sati Polaganje vijenaca na centralnom križu – Vodičko groblje
19.00 sati Revija filmova iz Domovinskog rata – Kulturni centar Vodice


--------------------------------------------------------------------------------

Srijeda, 17. rujna 2008.

Polaganje vijenaca:
09.00 sati Gradsko groblju Kvanj – Središnji križ
09.45 sati Vojarna Bribirskih knezova - kapelica sv. Mihovila
10.15 sati PU Šibensko-kninska – spomen ploča
11.00 sati Šibenski most – kapelica Marinku Kardumu
12.00 sati Dragišići
13.00 sati Rogoznica – centralni križ na mjesnom groblju
14.30 sati Pakovo selo
15.30 sati Unešić

18.00 sati Šibenik, Trg Andrije Hebranga - Spomen obilježje smrtno stradalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata
19.00 sati Sveta Misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje koju predvodi biskup šibenski msgr. Ante Ivas u Katedrali sv. Jakova


--------------------------------------------------------------------------------

Četvrtak, 18. rujna 2008.
21.00 sati Koncert Marka Perkovića Thompsona
ŠIBENSKA POLJANA

19.- 20. rujna 2008.
13.30 sati VIII. Memorijal „Ante Mihić Bogde“, međunarodni rukometni turnir veterana i veteranki – OŠ Vodice

(Program se nalazi pod linkom:
http://www.sibensko-kninska-zupanija.hr/aktualno/obljetnica.asp)


Promina nije u ovom "programu", jer preko šezdeset Prominaca poginulih u ratu, možda nije dovoljan broj da se i za njih položi vjenac u ime Županije.

To nije razlog da se mi ne sjetimo svih onih koji nisu imali sreću preživjeti vjetrove rata.
To nije razlog da se molitvom i mislima ne sjetimo svih onih kojih više nema.




Oznake: Život u Promini

- 11:09 - Komentiraj post (6) - Link posta

petak, 12.09.2008.

Marasovine, Matasi i Zelići i dalje bez vode

Prominski vodovod najčešća je tema u ovim sparnim ljetnim danima.
Nažalost u Marasovinama, Matsima i Zelićima ta je tema cijele godine aktualna.
Osim navedenih sela, i ostala Prominska sela u večernjim satima primjete pad tlaka vode, ili jednostavno u određeno doba dana ostanu bez vode.
Prije nekoliko dana odlučio sam popričati sa čovjekom iz «Šibenskog vodovoda» koji održava pumpno postrojenje prominskog vodovoda, da vidim šta on misli o svemu tome.

Evo što mi je odgovorio:

«Slušaj prijatelju... «Prominski vodovod» gubi preko 75% posto vode koju mi ovim pumpama šeljemo u bazen u Lukaru. Kad se bazen napuni, za samo 1 ˝ sat, tlačni cijevovod Miljacka-Lukar (dug negdje oko 9 km op.a.) izgubi svu vodu! Nema niti kapi! Kad se voda u bazenu spusti na određenu kotu, pumpe se ponovno uključuju i nakon što ponovno napune cjevovod, pune vodospremu Lukar do maksimalne kote».

Pitao sam ga i tko na kraju održava Prominski vodovod?

«Slušaj, mi održavamo pumpe, i što se tiče upravljanja sa njima, sada sve radi automatski i sve je OK. Što se tiče kvarova na terenu, to nemam pojma. Ma u stvari to nitko nema pojma.
Mi održavamo pumpe i plaćamo struju, a Drniški «Rad» naplaćuje vodu, di je tu logika?

Kakva je dotoka izvora, s obzirom da je ovako sušna godina?

«Ma nema ti tu problema. Ovo je jedan od jačih izvora, i na njemu se suša uopće ne primjeti. Mi crpimo samo mali dio tog izvora...»

Iz svega navedenog, možete zaključiti kakva je situacija na «Izvoru» prominskog vodovoda, a kako je na «kraju» to znate kad otvorite špinu.

Ipak povod za ovaj post nije bio moj susret sa prijateljem iz Šibenskog vodovoda, nego članak objavljen u Novom Tjedniku pod naslovom: «Od Krke udaljeni 100 metara, a nemaju vodu”!

Čim vidim naslov, odmah moram reagirati.
Prominci ne dobijaju vodu iz rijeke Krke, nego sa podzemnog pritoka rijeci Krki kod HE «Miljacke», stotinjak metara nizvodno od slapa Miljacka.
Radi se o izvoru koji čine vode ponornice-Zrmanje!

Vratimo se na članak, u kojem možete pročitati:

“Zaseoci Marasovine, Matasi i Zelići u općini Promina, iako udaljeni svega nekoliko stotina metara od rijeke Krke još uvijek nemaju vodu, a da situacija bude još gora, ovog je ljeta to područje pogodila jedna od najgorih suša u posljednjih tridesetak godina. Činjenica da spomenuta naselja nisu spojena na prominski vodovod, u čiju je izgradnju Europska unija putem CARDS programa uložila 30 milijuna kuna, iznenadila je i načelnika Općine Promina Paula Cotu, koji je na tu dužnost stupio tek nedavno, nakon pada HDZ-ove vlasti u toj Općini”.
“Isti su ljudi očito krivo informirali i župana Gorana Pauka, jer je na javnoj tribini o prostornom planu Općine Promina, održanoj u srpnju ove godine, novinarima tvrdio kako su ta sela dobila vodu….”
“Inače, osim zaseoka Marasovine, Matasi i Zelići, vodu nema ni naselje Bobodol. Dapače, to naselje, pretežno naseljeno srpskim stanovništvom, prema projektnoj dokumentaciji nije ni predviđeno za spajanje na prominski vodovod. Načelnik Cota stoga će inzistirati da se u novi projekt uvrsti i Bobodol, tim više što je to mjesto udaljeno svega 800 metara od zaseoka Zelići, koje je predviđeno za spajanje na vodovod”.

Za Matase, Marasovine I Zeliće, znao sam da nemaju vodu, ali za Bobodol sam bio uvjeren da su oni spojeni na vodovod u Suknovcima?
Članak iz Novog Tjednika pročitajte pod linkom:


http://novi-tjednik.hr/index.asp?dID=1603


Oznake: Vodovod za Marasovine, Matase i Zeliće, Život u Promini

- 21:14 - Komentiraj post (1) - Link posta

srijeda, 10.09.2008.

Prominska misa u Zagrebu 14.09.2008.

Evo jedne obavijesti za sve Promince u Zagrebu.
Svake godine, prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu održava se misa za Promince.
Ove godine misa je 14.09.2008. u 12:30 sati, a predvodi je prominski župnik fra Šime Nimac.
Zajedno sa fra Šimom u Zagreb stiže i 12 ministranata.

Danas sam primio telefonski poziv sa pitanjem da li na misu stižu i članovi KUU „Promina“.
KUU „Promina“ 14.09.2008. nastupa na „Vinkovačkim jesenima“, i svi koji su ih željni vidjeti, neka upale u nedjelju jedan od programa na HRT , i sigurno će ih vidjeti.
Pozdravljam ovim putem sve Promince u Zagrebi i nadam se da će se dobro družiti nakon „Prominske mise“.
Pozdravljam i Promince koji su četrdesetih godina prošlog stoljeća odselili iz Promine u Slavoniju…i nadam se da će se pridružiti našim folklorašima te zajedno zapjevati naše pjesme. „Oj Promino Velika i Mala, kol'ko si mi dala uzdisaja“.

Puno sreće i veselja u Vinkovcima želim i našim folklorašima koji su zadnje tri godine naša najbolja „reklama“ gdje god dođu.

Oznake: Prominska misa, KUU Promina

- 16:24 - Komentiraj post (15) - Link posta

četvrtak, 04.09.2008.

“Šta to nami triba?”

Malo je dnevnih novina koje jučer i danas nisu objavile vijest o smrti Anđelka Ercega, vlasnika i urednika Makarske kronike.
Sjetio sam se odmah jednog članka objavljenog u novinama prije nekoliko mjeseci (možda i više), u kojem se moglo pročitati kako je Anđelku Ercegu netko od „glavnih junaka“ njegovih priča, na rivi u Makarskoj postavio križ sa njegovim imenom!
O kome je zapravo pisao Anđelko Erceg i koje su bile teme njegovih članaka, njegovog lista Makarska kronika?
„Anđelko Erceg i njegova ekipa stvorili su lokalni list koji za razliku od toliko drugih "sličnih" u "maloj" i "specifičnoj" sredini nije o lokalnim gazdama, šerifima i bosovima pisao samo u superlativima, niti je gradonačelničke i malomišćanske velmože fotografirao samo dok otvaraju vodovod u zabačenom selu ili ispraćaju ročnike u vojsku.Bio je „Pionir i prvoborac neovisnog i "mislećeg"lokalnog novinarstva u Hrvatskoj“ navodi se u članku objavljenom na www.index.hr-u pod linkom:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/umro-je-andjelko-erceg-pionir-i-prvoborac-neovisnog-i-misleceg-lokalnog-novinarstva-u-hrvatskoj/400684.aspx


Posebno mi se svidjela rečenica koju sam pročitao u jednom tekstu napisanom u Jutarnjem:

“Posao koji je nekad služio interesu zajednice danas se pretvara u posao koji služi profitu poslodavca - obično neke apstraktne korporacijske, investicijske nemani. U takvom svijetu, Makarska je kronika velika iznimka“-Izjava je koju je prigodom pete godišnjice Makarske kronike rekao i zapisao kolumnist Jutarnjeg lista i Anđelkov prijatelj Jurica Pavičić.(http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,9,2,,132016.jl).

Vjerojatno će se neki od vas sjetiti i članka pod naslovom:

„Pretučeni novinar ostao duže na policiji od njegova napadača“

„Nekadašnji je sudac Općinskog suda pijan ušao u lokal na rivi i sa svojim se kvintalskim tijelom zaletio prema stolu u kutu, gdje je zgrabio za kosu glavnog urednika lokalnog tjednika, podigao ga sa stolice i za početak mu udario glavom o zid, a zatim ga bacio na pod i uhvatio nesmiljeno cipelariti“
(članak pod linkom:http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,2,18,novinari_napadi,12360.jl)

Po meni najbolji članak o Anđelku Ercegu, napisan je rukom njegova prijatelja Ante Tomića, u članku u Jutarnjem pod naslovom „Oproštaj od prijatelja Anđelka Ercega“
(link: http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,9,4,,132097.jl)

Evo što je napisao Ante Tomić:

„Od toga lokalnog listića, da im je uopće bilo stalo, mogle su učiti i mnoge velike novine. Erceg ga je čvrsto držao na tradicionalnim temeljima novinarstva, bez pardona je šibao nesposobnost, ismijavao neukost i derao po korupciji, osuđivao svaku štetu na javnom dobru i pritom, tek u nekoliko godina, stekao poštovanja vrijednu kolekciju neprijatelja.

“Šta to nami triba?” zakukala bi mi teta Ela, njegova punica, uvijek kad bismo se vidjeli, a ja
sam joj objašnjavao da se i mater moje supruge često pita istu stvar. “Šta to nami triba?” univerzalno je pitanje svih novinarskih punica na ovome svijetu. Ako ste novinar, a punica vas nikada nije upitala “Šta to nami triba?”, nešto je pouzdano krivo u načinu na koji radite svoj posao“.


Upravo rečenica “Šta to nami triba?” iz kuknjave „tete Ele“, ponukala me da napišem ovaj post.

Što je to preminulog novinara tjeralo da se bori protiv onih kojima se svi klanjaju?
Da li je cijena borbe za istinu bila previsoka?
Koliko mi zapravo kao društvo za života cijenimo ljude koji su se bezkompromisno spremni boriti za istinu, govoriti o onom što svi vidimo, ali se pravimo da ne vidimo?

Klanjam se novinarima koji se drže osnovnih načela poštenog novinarstva, I opet za kraj ponavljam Tomićevu rečenicu :

„Od toga lokalnog listića, da im je uopće bilo stalo, mogle su učiti i mnoge velike novine. Erceg ga je čvrsto držao na tradicionalnim temeljima novinarstva, bez pardona je šibao nesposobnost, ismijavao neukost i derao po korupciji, osuđivao svaku štetu na javnom dobru i pritom, tek u nekoliko godina, stekao poštovanja vrijednu kolekciju neprijatelja“.

- 07:42 - Komentiraj post (7) - Link posta

utorak, 02.09.2008.

Miljevačko prezime

Kako promina.blog.hr posjećuju i moji prijatelji iz Miljevaca, odlučio sam i njima posvetiti jedan post.

Pretragom radova Ankice Čilaš Šimprage pronašao sam njen znanstveni rad pod imenom:

„RAZVOJ PREZIMENSKOG SUSTAVA NA MILJEVCIMA“

Ukratko:
U članku se prikazuje razvoj miljevačkoga prezimenskoga sustava od prvih prezimena zabilježenih u matičnim knjigama potkraj 17. stoljeća do prezimena koja se javljaju tek potkraj 19. stoljeća. Utvrđuje se koja su prezimena u međuvremenu ugašena, tj. koja su nestala zbog izumiranja loze ili zamjene novim prezimenom, najčešće dotadašnjim obiteljskim nadimkom. Analiziraju se motivacijsko-strukturna svojstva današnjih miljevačkih prezimena i njihovo jezično podrijetlo.


Evo nekoliko odlomaka iz članka objavljenog na web stranici www.hrcak.srce.hr:

Nakon pada Miljevaca pod tursku vlast, novi vladari, kako im nije bilo u interesu da im posjedi budu prazni, pozivaju odbjeglo stanovništvo da se vrati, a naseljavaju i novo stanovništvo, velikim dijelom iz Hercegovine (Kosor 1995:105). Iz turskog razdoblja ostalo je na Visovcu 520 dokumenata, što su vrijedni izvori za historiografska istraživanja, ali i važno vrelo toponimijske te antroponimijske građe.
Ta građa upućuje na zaključak da u prvoj polovici 17. stoljeća još nisu postojala prezimena te da su uz narodna imena (Stojan, Prirad, Vučil, Dragosav, Raić, Prodan) nadijevana i imena kršćanskoga podrijetla (Ivan, Dimitar, Nikola, Jovan)......

Malo o nastanku prezimena općenito:

Prezime je stalna, nasljedna i nepromjenjiva antroponimijska kategorija druge determinacije koja je danas dio službene imenske formule. U Hrvata se prva prezimena javljaju u 12. stoljeću u razvijenim primorskim gradovima, u središtima gospodarskoga i kulturnoga razvoja, no u mnogim hrvatskim krajevima ona se javljaju mnogo kasnije.
Najkasnije se prezimena ustaljuju u seoskim sredinama koje su dugo bile pod vlašću Turaka.
Masovnija pojava prezimena vezana je uz obvezu vođenja matičnih knjiga po župama u koje su nakon Tridentskoga koncila (1545. – 1563.) župnici morali zapisivati imena, prezimena i krvno srodstvo rođenih, vjenčanih i umrlih.
Godine 1780. uvođenjem jozefinskoga patenta prezimena su postala zakonski obvezatna, tj. ozakonjuje se dvoimenska formula s obvezatnim osobnim imenom i prezimenom.

A sad i miljevačkim prezimenima:

Koja su prava miljevačka prezimena, provjereno je terenskim istraživanjem.
Informanti su bili sljedeći:

1. Bogatić: Ante Galić, rođen 1982. godine
2. Brištani: Frane Samodol, rođen 1933. godine
3. Drinovci: Franka Malenica, rođena 1986. godine
4. Kaočine: Ivan Kulušić, rođen 1938. godine
5. Karalić: Drago Karlo, rođen 1950. godine
6. Ključ: Manda Kulušić, rođena 1933. godine
7. Širitovci: Nediljka Lovrić, rođena 1937. godine u Brištanima, te Kata Perica,
rođena 1950. godine (djevojačko prezime Grabić).

Za svako prezime možete pročitati i „Prilog: Rječnik miljevačkih prezimena“

Npr:

Bačić
Stanje 1948.: 1 (-)16 Ka, 1 (1) Bo, 242 (38) Dr, 6 (-) Ši, 69 (8) Br
Prva potvrda: Bachich 1693.

Dželalija
Stanje 1948.: 1 (-) Br, 58 (9) Klj, 9 (1) Kr
Prva potvrda: Selailia 1696.
Grafijske potvrde: Selailia 1696., Xelaliich 1741., Xelalia 1800., Xelalich
1812., Xellalia 1842., Želalia 1855., Žellalia 1856., Zelalia 1870., Želalija,
1872., Dželalija 1880.
< osobno ime Dželalija (< tur. Celâlî ‘Veličanstveni, Veliki, Moćni’ < ar.
äll + ar.-pers. Suf. -+ 20)

Karlo
Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 1 (-) Ka, 26 (4) Kr
Prva potvrda: Carlo 1844.
Grafijske potvrde: Carlo 1844., Karlo 1854.
< osobno ime Karlo (< njem. Karl < lat. Carolus)


Pulić
Stanje 1948.: Pulić 50 (13) Kr
Prva potvrda: Pulich 1737.
Grafijske potvrde: Pulich 1737., Pulič 1863.
< osobno ime Pul-e (< Puhoje) + -ić

Puljić
Stanje 1948.: Puljić 1 (-) Ši
Puglich 1693., Puljicz 1845., Puglić 1855., Puljić 1860.
< osobno ime Pulj-e (< Puhoje) + -ić

Samodol
Stanje 1948.: 1 (-) Bo, 91 (17) Br
Prva potvrda: Samodolich 1739.
Grafijske i tvorbene potvrde: Samodolich 1739., Samodulich 1741., Samodo
1801., Samodol 1807.
< etnik Samodol ‘sam u dolu’

Skelin
Stanje 1948.: 2 (-) Bo, 3 (-) Br, 30 (4) Kr, 37 (5) Ši, 47 (8) Dr, 6 (2) Klj
Prva potvrda: Schelin 1801.
Grafijske potvrde: Schelin 1801., Sckelin 1802., Scelin 1810., Skelin 1870.
< osobno ime Skelin (< Skel-in < Skele < Skender < tur. Iskender < grč.
Aléxandros)


Mislim da sam naveo dovoljno razloga da se Miljevčani odluče pročitati cijeli članak pod linkom:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=34631


Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga

- 23:06 - Komentiraj post (13) - Link posta

Porast broja učenika u Promini!

Jučer je Oklaj živnuo, a u školi se opet začula galama i smijeh djece, počela je škola!
Ove godine u Šibensko-kninskoj županiji zabilježen je pad broja učenika, dok u nas na lokalnoj razini na našu radost nije tako.
Dok je prošle godine osnovnu školu u Oklaju od prvog do osmog razreda pohađalo 88. učenika, ove godine ih ima čak 1.5% više, odnosno 89. učenika.

Tako u :
1. razred ima 9. učenika
2. razred 6. učenika
3. razred 12. učenika
4. razred 11. učenika
5. razred 15. učenika
6. razred 6. učenika
7. razred 16. učenika
8. razred 14. učenika



Premda je ove godine prema svim najavama u ovo doba trebao započeti s radom i vrtić za tri dobne skupine na novoj lokaciji u centru Oklaja, to se nije dogodilo. Vrtić nije završen, a prema nekim najavama i neće, odnosno njegovo se otvaranje neće nikad dogoditi???
Navodno se sad zaključilo da vrtić ipak ne može biti na katu-nakon uloženih više od pola milijuna kuna?
To sad ionako nije bitno…
Djeca i dalje idu u vrtić smješten u školi. Tamo je skoro trideset godina, pa će i dalje valjda tamo ostati bez problema?
Inače ove godine je u vrtiće upisano 15. djece u dobi od 3. do 6. godina, dok ih je prošle godine bilo 22.. (ako se ne varam).
Za sljedeću se školsku godinu priprema samo dvoje predškolaca!
Kad smo već kod djece, važno je napomenuti da je u 2007. sudeći prema isplaćenim potporama za novorođenu djecu od strane Općine, rođeno sedmero djece.

Netko je rekao da je najbolje da više ne iznosim podatke o demografskim kretanjima, jer su uvijek pesimistični…

Ali, što je tu je.
Brojke pričaju svoju priču, a na nama je kako ćemo je razumjeti….



Oznake: Školstvo u Promini

- 14:33 - Komentiraj post (10) - Link posta

ponedjeljak, 01.09.2008.

Obiteljski nadimci u Promini

Čovjek živi cijeli život izgovarajući nadimke prijatelja i poznanika, a da se ne zapita od kuda im baš takav nadimak?
Koliko se vas zapitalo koje je pravo ime npr. Brankinci, Jurinci, Lučenovki, Šimčuši, Nikinci ….?
Zašto su npr Tomu zvali uvijek- Toma Bodlov?
Znate li koje obitelji imaju nadimak: Begovićovi, Đendarovi, Kapitanićovi, Kraljovi, Kurirovi, Kovačovi,Popovi, Popíćovi, Sutanovi/Sultanovi, Sviraćovi i zašto?
Ako kojim slučajem ovaj blog čitaju Maletići, Pižići, Kasapi, Maglice, Jurići, Mudrinić, možda će se iznenaditi kad saznaju (ako do sada nisu) da ime je obiteljski nadimak prije nešto više od sto godina postao prezime?

Za sve Vam Promince koje zanima ova tematika, najbolje je da pročitate članak Ankice Čilaš Šimpraga: „Obiteljski nadimci u Promini“

Ukratko: „U radu se proučavaju obiteljski nadimci u Promini. Proučava se njihovo mjesto u neslužbenoj imenskoj formuli te se donosi njihova semantičko-motivacijska i strukturna analiza“.

Evo još nekoliko citata iz navedenog znanstvenog članka:


„Naš korpus čine 453 obiteljska nadimka prikupljena terenskim istraživanjem, kojima se služi malobrojno preostalo stanovništvo i oni koji su rođeni u Promini te u nju navraćaju za blagdana i godišnjih odmora. Njihovi potomci rođeni u gradovima uglavnom ne znaju stare obiteljske nadimke.
Često informanti ne znaju čime su motivirani i otkad se rabe. Kako su u Promini “porodični” nadimci širi pojmovi od obiteljskih i stariji od njih te kako obitelji s istim “porodičnim” nadimkom
pripadaju istom plemenu (ili rodu), predlažemo da se takvi nadimci zovu plemenskim
(ili rodovskim) imenom (v. Šimunović 2003: 427).

S druge strane, pisani nam izvori pokazuju da su neki prominski obiteljski nadimci, koji nisu postali plemenskim/rodovskim imenima, imali drukčiju sudbinu.
Tako su u crkvenim maticama iz 1862. uz neka prezimena zapisivani tadašnji obiteljski
nadimci koji su danas prezimena. Odatle je vidljivo da je proces formiranja nekih
prominskih prezimena završen vrlo kasno, u 2. polovici 19. stoljeća.

prezime i obiteljski nadimak 1862. /današnje prezime
Bilandžija Maletić/ Maletić
Bilušić Pižić /Pižić
Bilušić Kasap /Kasap
Matas Maglica /Maglica
Maleš Jurić /Jurić
Škarica Mudrinić/ Mudrinić
kraj citata“

Za nastavak priče, mislim da je najbolje da svi malo „zavirite“ u izvorni članak Anikice Čilaš Šimprage, koji je objavljen pod linkom:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=35049


Nadopuna posta 06.06.2012.

Prije desetak dana, Ankica Čilaš Šimpraga objavila je novi rad pod naslovom:
„OSOBNI NADIMCI U SEOSKOJ SREDINI NA PRIMJERU PROMINE“
Link:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=121853

Ovom se temom bavim u postu pod linkom:
http://promina.blog.hr/2012/06/1630825857/osobni-nadimci-u-seoskoj-sredini-na-primjeru-promine.html

Oznake: Ankica Čilaš Šimpraga, Obiteljski nadimci u Promini

- 21:51 - Komentiraj post (4) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić