“Šta to nami triba?”
Malo je dnevnih novina koje jučer i danas nisu objavile vijest o smrti Anđelka Ercega, vlasnika i urednika Makarske kronike.
Sjetio sam se odmah jednog članka objavljenog u novinama prije nekoliko mjeseci (možda i više), u kojem se moglo pročitati kako je Anđelku Ercegu netko od „glavnih junaka“ njegovih priča, na rivi u Makarskoj postavio križ sa njegovim imenom!
O kome je zapravo pisao Anđelko Erceg i koje su bile teme njegovih članaka, njegovog lista Makarska kronika?
„Anđelko Erceg i njegova ekipa stvorili su lokalni list koji za razliku od toliko drugih "sličnih" u "maloj" i "specifičnoj" sredini nije o lokalnim gazdama, šerifima i bosovima pisao samo u superlativima, niti je gradonačelničke i malomišćanske velmože fotografirao samo dok otvaraju vodovod u zabačenom selu ili ispraćaju ročnike u vojsku.Bio je „Pionir i prvoborac neovisnog i "mislećeg"lokalnog novinarstva u Hrvatskoj“ navodi se u članku objavljenom na www.index.hr-u pod linkom:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/umro-je-andjelko-erceg-pionir-i-prvoborac-neovisnog-i-misleceg-lokalnog-novinarstva-u-hrvatskoj/400684.aspx
Posebno mi se svidjela rečenica koju sam pročitao u jednom tekstu napisanom u Jutarnjem:
“Posao koji je nekad služio interesu zajednice danas se pretvara u posao koji služi profitu poslodavca - obično neke apstraktne korporacijske, investicijske nemani. U takvom svijetu, Makarska je kronika velika iznimka“-Izjava je koju je prigodom pete godišnjice Makarske kronike rekao i zapisao kolumnist Jutarnjeg lista i Anđelkov prijatelj Jurica Pavičić.(http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2008,9,2,,132016.jl).
Vjerojatno će se neki od vas sjetiti i članka pod naslovom:
„Pretučeni novinar ostao duže na policiji od njegova napadača“
„Nekadašnji je sudac Općinskog suda pijan ušao u lokal na rivi i sa svojim se kvintalskim tijelom zaletio prema stolu u kutu, gdje je zgrabio za kosu glavnog urednika lokalnog tjednika, podigao ga sa stolice i za početak mu udario glavom o zid, a zatim ga bacio na pod i uhvatio nesmiljeno cipelariti“
(članak pod linkom:http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2006,2,18,novinari_napadi,12360.jl)
Po meni najbolji članak o Anđelku Ercegu, napisan je rukom njegova prijatelja Ante Tomića, u članku u Jutarnjem pod naslovom „Oproštaj od prijatelja Anđelka Ercega“
(link: http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,9,4,,132097.jl)
Evo što je napisao Ante Tomić:
„Od toga lokalnog listića, da im je uopće bilo stalo, mogle su učiti i mnoge velike novine. Erceg ga je čvrsto držao na tradicionalnim temeljima novinarstva, bez pardona je šibao nesposobnost, ismijavao neukost i derao po korupciji, osuđivao svaku štetu na javnom dobru i pritom, tek u nekoliko godina, stekao poštovanja vrijednu kolekciju neprijatelja.
“Šta to nami triba?” zakukala bi mi teta Ela, njegova punica, uvijek kad bismo se vidjeli, a ja
sam joj objašnjavao da se i mater moje supruge često pita istu stvar. “Šta to nami triba?” univerzalno je pitanje svih novinarskih punica na ovome svijetu. Ako ste novinar, a punica vas nikada nije upitala “Šta to nami triba?”, nešto je pouzdano krivo u načinu na koji radite svoj posao“.
Upravo rečenica “Šta to nami triba?” iz kuknjave „tete Ele“, ponukala me da napišem ovaj post.
Što je to preminulog novinara tjeralo da se bori protiv onih kojima se svi klanjaju?
Da li je cijena borbe za istinu bila previsoka?
Koliko mi zapravo kao društvo za života cijenimo ljude koji su se bezkompromisno spremni boriti za istinu, govoriti o onom što svi vidimo, ali se pravimo da ne vidimo?
Klanjam se novinarima koji se drže osnovnih načela poštenog novinarstva, I opet za kraj ponavljam Tomićevu rečenicu :
„Od toga lokalnog listića, da im je uopće bilo stalo, mogle su učiti i mnoge velike novine. Erceg ga je čvrsto držao na tradicionalnim temeljima novinarstva, bez pardona je šibao nesposobnost, ismijavao neukost i derao po korupciji, osuđivao svaku štetu na javnom dobru i pritom, tek u nekoliko godina, stekao poštovanja vrijednu kolekciju neprijatelja“.
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
