Opis bloga: Prikaz plastike, a posebno plastičnih vrećica, što su, kakve su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta i je li plastika Bogom dana ili je vražje djelo. Sve u svemu, pozitivan, znanstveno dokazan i istinit prikaz plastike i plastičnih vrećica. Naravno, komentari su poželjni.
-------------------------------
Plastika je kao i žena. Ako znaš s njom, ako pažljivo postupaš, ako si odgovoran i brineš se o njoj, onda je ona mekana, lijepa, podatna, sto puta ti vrati tvoju pažnju. Ali ako je odbaciš, jao tebi, odmah te prokaže, postane opaka i ružna i na najgori mogući način ti se osveti
ZABRANE
VREĆICA 1 Europa
Status: 30. rujna 2014. u 15:00
------------------------------------------- ZABRANE
VREĆICA 2 Amerika
Status: 30. rujna 2014. u 15:00
------------------------------------------- ZABRANE
VREĆICA 3 Afrika, Azija, Australija
Status: 30. rujna 2014. u 15:00
-------------------------------------------
BIOPLASTIKA 25.02.2012. - do danas
------------------------------------------- OKSOPLASTIKA 10.04.2012. - do danas
------------------------------------------- BISFENOL A 11.11.2011. - do danas
------------------------------------------- RECIKLIRANJE 08.11.2011. - do danas
------------------------------------------- GREENWASHING 18.11.2011. - do danas
------------------------------------------- NAŠI PLASTIČARI
------------------------------------------- VIDEO ZAPISI 1 01.12.2012. - 17.01.2015.
------------------------------------------- VIDEO ZAPISI 2 25.01.2015. - danas
------------------------------------------- PLASTIČNE VIJESTI
------------------------------------------- PLASTIČNI HUMOR
------------------------------------------- MISAO DANA
------------------------------------------- PRAKTIČNA
PLASTIKA
------------------------------------------- ZAŠTO PIŠEM
OVAJ BLOG
------------------------------------------- POVIJEST
PLASTIKE
-------------------------------------------
ORGANIZATORI:
• BLOG PLASTIČNO JE FANTASTIČNO
• FOTOKLUB RIJEKA
• DRUŠTVO ZA PLASTIKU I GUMU
Otvoren od: 1. veljače do 30. travnja 2014.
TEMA:
PLASTIKA I PLASTIČNI PROIZVODI OKO NAS
Plastika je materijal 21. stoljeća. Materijal odnosno proizvodi izrađeni od brojnih vrsta plastike sve su prisutniji u svim porama našeg života. Ti su proizvodi korisni, jeftini su, praktični, prilagodljivi, upotrebljivi, ekonomični, energijski i ekološki pogodni. No, naše ponašanje s plastikom je upitno. Blog Plastično je fantastično se upravo bavi tim materijalom. To je prikaz plastike, a posebno plastičnih vrećica, što su, kakve su, od čega su, što nam znače i što nam čine u našim životima, koja i kakva je korist od njih, koja i kakva je šteta i je li plastika Bogom dana ili je vražje djelo. Blog nastoji pozitivno, znanstveno dokazano prikazati plastiku u cjelini pa tako i plastične vrećice. Katkad se čini da se bori protiv vjetrenjača, ali iz dana u dan čitateljstvo počinje drugačije sagledavati plastiku i svakodnevne plastične proizvode. Pokušava se na jedan prihvatljiviji, stručno i znanstveno popularniji način pisati o plastici, dati relevantne stručne i znanstvene dokaze o izvorima i podacima koje se koriste, razbiti neke uvriježene mitove, neistine i poluinformacije, sve ne bi li se proširila istina i suprotstavljalo neopravdanim protivnicima i katastrofičarima koji su protiv svega, pa i protiv plastike. Blog odnosno autor bloga provjerenim stručnim i znanstvenim činjenicama želi promijeniti percepciju plastike i plastičnih proizvoda koji nas svakodnevno okružuju u svim sferama našeg života.
Natječaj za najbolju fotografiju raspisuje se s namjerom da se kroz djela foto amatera, fotografa profesionalaca, umjetnika i brojnih zaljubljenika u fotografiju, upravo kroz ovu vrstu izričaja - fotografiju, javnost upozna s plastičnim proizvodima te utječe na njezinu percepciju plastike odnosno stav prema plastici i plastičnim proizvodima putem djela svakoga pojedinog sudionika natječaja. Stoga se od svakog sudionika natječaja očekuje prikaz, osobno viđenje plastike i plastičnih proizvoda iz svakodnevnog života.
Svi zainteresirani pozivaju se da izaberu od svojih već snimljenih fotografija ili da snime nekoliko fotografija koje bi bile autorov pogled na plastiku i plastične proizvode - od onih svakodnevnih, iz područja kojim se autor profesionalno ili amaterski bavi, do fotografija koje prikazuju događaj, trenutak ili jednostavno plastični proizvod, ali okom autora, s autorovom crtom osobnosti odnosno njegovim stavom.
OPĆA PRAVILA
• Na natječaju imaju pravo ravnopravno sudjelovati sve punoljetne osobe.
• Autor, sudionik natječaja, popunjenom prijavnicom potvrđuje autentičnost snimljene fotografije te preuzima odgovornost za sadržaj prijavljenih fotografija.
• Obrada fotografije u programima za uređivanje fotografije dopuštena je do mjere koja ne narušava i ne mijenja osnovni smisao snimljenog sadržaja.
AUTORSKO PRAVO:
• Autor popunjavanjem prijavnice daje suglasnost organizatorima natječaja da bez naknade mogu objavljivati prijavljene fotografije uz jasan potpis autora, a u svrhu promocije izložbe.
• Autor treba navesti mjesto i godinu nastanka fotografije. Navođenjem mjesta i godine snimanja dajemo ozbiljnost i dostojanstvo našoj struci u proučavanju fotografskog stvaralaštva, a i svim drugim stručnjacima u proučavanju teme ovog natječaja.
IZLOŽBA NAJBOLJIH RADOVA:
• Organizatori planiraju nakon završenog natječaja najbolje fotografije predstaviti javnosti na foto izložbi koja će biti organizirana tijekom lipnja / srpnja 2014 (u naknadno određenom terminu) u prostorijama Fotokluba Rijeka u Rijeci, a nastojati će se organizirati iste ili slične izložbe u drugim gradovima Hrvatske.
• Organizator će koristiti odabrane fotografije s izložbe za poticanje i unapređivanje fotografskog stvaralaštva.
• Neke od izabranih fotografija bit će tiskane na promotivnom materijalu izložbe, npr. na pozivnici za otvaranje izložbe i pratećih manifestacija, na plakatu ili na informaciji za novinare. Svi spomenuti oblici objava su nekomercijalne vrijednosti i jedina im je svrha promocija izložbe i autora. Svaki autor čije fotografije budu korištene ili reproducirane u katalogu ili nekoj drugoj publikaciji, dobit će primjerke tih publikacija na adresu koja je navedena u prijavnici. Moralna autorska prava, u smislu ispravnog potpisivanja autora na tiskanim djelima, bit će u potpunosti poštovana.
• Sve fotografije bit će objavljene na blogu Plastično je fantastično, a izabrane i nagrađene fotografije bit će reproducirane u katalogu i u časopisu Polimeri, bez plaćanja naknade autorima.
NATJEČAJ
• Svaki sudionik može se u toku trajanja natječaja prijaviti pet /5/ puta, a u svakoj prijavi može priložiti tri /3/ fotografije.
TEHNOLOGIJA I VELIČINA:
• Fotografije se isključivo šalju u digitalnom formatu na e-mail plasticno.je.fantasticno@gmail.com isključivo u .jpg /.jpeg/ formatu pojedinačne veličine fotografije / datoteke / ne veće od 5 MB.
• Fotografije mogu biti u boji /B/, monokromatske /M/ i crno-bijele /CB/.
DOKUMENTACIJA:
• Svaki autor uz fotografije prilaže: Pravilno popunjenu prijavnicu.
• Kod potpisivanja fotografija /datoteka/ ne koristite kvačice na slovima koja to imaju, primjer potpisa:
1_Kresimir_Kresic_Rijecka_luka
Dakle, prvo se piše redni broj, puno ime i prezime autora te naziv fotografije. Na prijavnici istim redoslijedom upisati fotografije, normalno koristiti kvačice na slovima koja to imaju.
• Autor, ako želi može dati i naziv grupe fotografija uz koju dostavlja prijavnicu za natječaj. Naziv fotogalerije biti će posebno istaknut u naslovu posta na blogu.
• Prijave koje ne budu imale cjelovitu dokumentacija organizator neće prihvatiti.
Kako budu pristizale prijave biti će objavljivane na BloguPLASTIČNO JE FANTASTIČNO - svaki autor će putem e-pošte biti obaviješten o objavi na blogu.
Objava na blogu biti će u formatu max 650 x max 800 piksela redoslijedom kojeg autor naznači. Svaka od dostavljenih serija pojedinog autora biti će objavljena u zasebnom postu naslova:
Fotogalerija PLASTIK - ime i prezime autora - redni broj serije - naziv fotogalerije
Po zatvaranju natječaja 30. travnja 2014. u 24:00, sve pristigle fotografije pregledat će Prosudbeno povjerenstvo u sastavu:
1. Prof. Borislav Božić - Fotoklub Rijeka - predsjednik Povjerenstva
2. Ervin Dobrović, muzejski savjetnik, ravnatelj Muzeja grada Rijeke
3. Dr.sc. Đurđica Španiček - glavna urednica časopisa Polimeri
3. Mr.sc. Maja Rujnić Sokele - stručni tajnik Društva za plastiku i gumu
5. ing. Romeo Deša - član UO Društva za plastiku i gumu, urednik Bloga (administrativni tajnik natječaja)
Prosudbeno povjerenstvo odabrat će 30 do 40 najboljih fotografija te ih prirediti za izlaganje. Od najboljih fotografija povjerenstvo će istaknuti fotografiju za prvu, drugu i treću nagradu te diplome i pohvale.
Objava rezultata bit će 20. svibnja 2014. na Blogu PLASTIČNO JE FANTASTIČNO (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) i e-mailom na adrese autora.
IZLOŽBA:
O točnom datumu i mjestu održavanju izložbe organizator će na vrijeme obavijestiti sudionike.
Nagrade:
Društvo za plastiku i gumu dodjeljuje sljedeće novčane nagrade:
1. novčana nagrada u iznosu 1000 kn neto
2. novčana nagrada u iznosu 500 kn neto
3. novčana nagrada u iznosu 300 kn neto
• posebna nagrada - diploma za fotografiju koja na najoriginalniji način prikazuje plastični proizvod i/ili primjenu plastike kao materijala
• tri diplome
• tri pohvalnice
Katalog:
Organizator će izdati katalog u tiskanom obliku. Katalog će biti dostavljen svim sudionicima na navedenu adresu u prijavnici.
Radovi se mogu slati i na CD-u, DVD-u ili USB-u klasičnom poštom na ovu adresu: Romeo Deša
51511 Omišalj, Bjanižov 1
S naznakom „Za fotografski natječaj PLASTIKA“
Popunjavanjem i slanjem prijavnice autor prihvaća opća pravila i uvjete natječaja PLASTIKA.
Obavijest za sve dosadašnje sudionike Plastičnog fotonatječaja koji to nije:
Obzirom da je ovo sada raspisan javni foto natječaj s određenim propozicijama, sve sudionike dosadašnjeg Plastičnog foto natječaja koji to nije, ukoliko žele sudjelovati na ovom natječaju, obavještavam da je potrebno da pošalju najviše 5 fotogalerija s po tri fotografije definiranog formata. Moguće je prijaviti se na ovaj foto natječaj i sa do sada već objavljenim fotografijama. Svi dosadašnji sudionici na svoje e-mailove primiti će službeni poziv na sudjelovanje s priloženom prijavnicom. Sve do sada pristigle fotogalerije biti će objavljene prije početka objave radova na službenom natječaju. Fotogalerije na službenom FOTO NATJEČAJU biti će objavljene u GALERIJI PLASTIK - FOTO NATJEČAJ (link s lijeve strane).
Direktiva o ograničenju potrošnje plastičnih vrećica
O prijedlogu Direktive o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica već je dosta pisano na ovom blogu iz pera raznih stručnjaka i znanstvenika. Pogledajte:
A evo i odlične analize prijedloga promjene Direktive, čemu Rezolucija europarlamentaraca ide u prilog, u stvari prikaza o čemu se stvarno radi od strane kolege Davora Ujlakija, zamjenika direktora Muraplasta, najveće i najmodernije hrvatske tvrtke za proizvodnju polietilenskih filmova:
Pod krinkom zaštite okoliša krije se zabrana uvoza iz Kine
Prijedlog Direktive o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica predviđa 4 scenarija:
1. zadržava se postojeće stanje te predviđa danji rast potrošnje jednokratnih vrećica
2. predviđa se dobrovoljno smanjenje uporabe jednokratnih vrećica edukacijom
3. predviđa se ograničenje uporabe vrećice po stanovniku
4. predviđa se apsolutna zabranu jednokratnih plastičnih vrećice.
Kao glavni razlog smanjenja proizvodnje jednokratnih vrećica navodi se da se one ne proizvode u Europi, već se većina uvozi iz Azije (Kina nije direktno navedena). Govori se o negativnom kontekstu uporabe jednokratnih vrećica na okoliš. Unatoč što je taj utjecaj beznačajan, iznimno je loše definiran (miješa se utjecaj ukupne plastike i vrećica), ali kao razlog za zabranu se navodi da vrećice predstavljaju simbol potrošačkoga društva.
Svaki scenarij smanjenja potrošnje (2-4) jednokratnih vrećica predviđa gubitak radnih mjesta, ali veliki proizvođači višestrukih vrećica će pritom više zaraditi. U biti svako smanjenje ide u štetu malim poduzećima i u korist velikih. Prijedlog direktive čak predviđa da će se time smanjiti impulzivna kupnja u malim dućanima. Prijedlog spominje da samo 250-300 poduzeća proizvode vrećice u Europi. Dalje se (na stranici 13) priznaju da nemaju prave podatke o zaposlenima i da ne uzimaju u obzir manja i srednja poduzeća. Npr. prema točnim podacima u Hrvatskoj se proizvodnjom vrećica bave 60-ak poduzeća (većina malih poduzeća).
Prijedlog direktiva jako loše definira jednokratne vrećice. Npr. u početku prijedloga definiran je kao vrećice od materijala PE-HD (vrećice od polietilena visoke gustoće), dok na kraju prijedloga definiraju kao vrećice generalno od PE-HD koje su tanje od 0,050 mm.
Prijedlog definira da prosječna višestruka vrećica ima 78,9 g, a jednokratna 8,5 g odnosno oko 10 puta manje (str. 20).Po prijedlogu 1000 komada debelih vrećica koštaju samo oko dvostruko više nego tanke vrećice, odnosno višestruke 17,87 €/1000 kom, a jednostruke 8,31 €/1000 kom (str. 76.) ????
U biti iz strane proizvođača višestrukih vrećica 78,9 g kao prosječna masa višestruke vrećica je suluda. Ovo je ista usporedba kao da se kaže da je prosječna masa debelog čovjeka 200 kg. Kao proizvođači višestrukih vrećica mogu reći da je 79 g po vrećici teški ekstrem. U stvarnosti ne postoji tržište za tako debele vrećice. Stvarna masa višestrukih vrećica u današnje doba je barem upola manja.
Isto tako i debljina od 50 mikrometara (0,050 mm) kao definicija za višestruku vrećicu je vrlo čudna. Većina današnjih višestrukih vrećica debljina od oko 0,035 mm do 0,055 mm. Prosječna višestruka vrećica je 0,045 mm, a i ta debljina pada. Trend smanjenja debljine u višestrukim vrećicama je velik tako da su današnje vrećice od novog materijala tanje za 20-30 % nego prije 5-7 godina.
U prijedlogu se spominje korištenje recikliranih vrećica, ali to nije predstavljeno kao veliki trend. Dok je na stranici 19 rečeno da će zabranom jednostrukih vrećica profitirati reciklažeri, nije naveden podatak da se u biti reciklirani polietilen najviše koristi za proizvodnju vrećica za nošenje i vrećica za smeće te su takve vrećice debljine i to ispod 50 mikrometara, čime recikliranje postaje znatno manje profitabilno.
Prijedlog Direktive ima ogromne rupe i previše nepoznanica. Najgore je od svega da čak nema jasne definicije što je višestruka vrećica, a što jednokratna. Prikazano je da se zabranom štiti Eu od uvoza kineskih vrećica, bez jasnog plana što dalje. (Prijedlog direktive pretpostavlja da Kinezi nemaju tehnologiju za izradu višekratnih vrećica - podatak koji se u stvarnosti promijenio unatrag nekoliko godina) Žele se smanjiti jednokratne vrećice, ali se na kraju ne zna kako i što su u biti jednokratne vrećice. Čini mi se kao da je prijedlog napisan na brzinu i bez struke.
Eminentni stručnjaci komentiraju EU-rezoluciju o zabrani opasne plastike
Prekjučer sam objavio post Rezolucija o zabrani opasne plastike te predstavio dokument Europskog parlamenta koji želi zabraniti najopasnije vrste plastike kao i pojedine vrste vrećica. Kako se navodi u obavijesti za medije, ova zabrana bila bi samo dio Europske strategije kojom se želi smanjiti količina plastičnog otpada te povećati recikliranje uvođenjem obvezujućih ciljnih kvota recikliranja plastičnog otpada.
Što o tome misle hrvatski i bosanskohercegovački znanstvenici upitao sam naše najeminentnije stručnjake na tom području: prof.dr. Igora Čatića - umirovljenog profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i glasnogovornika Društva za plastiku i gumu, dr.sc. Viktora Simončiča iz Siska - znanstvenika i samostalnog savjetnika u području zaštite okoliša te prof.dr. Aleksandra Kneževića - profesora na Sveučilištu u Sarajevu i eksperta održivog razvoja.
Pa pogledajte što kažu:
Prof.dr. Igor Čatić, Zagreb
Apsolutno birokratski pisani dokument
Ne poznajem dovoljno rad Europskog parlamenta i naših zastupnika u njemu. Ocjenu koja slijedi temeljim na ovom tekstu o rezoluciji Parlamenta i poznavanju stavova povjerenika EU za okoliš gospodina Janeza Potočnika. Radi se o apsolutno birokratski pisanom dokumentu koji ne definira temeljne pojmove: opasna plastika i određene plastične vrećice.
Pretpostavljam da bi portali izvukli listu opasne plastike. Drugo, o kojim se vrećicama radi. Sve je to nejasno, a naslućuje se u funkciji svih drugih ciljeva, a ne zaštite okoliša. Primjerice, nedostaje odredba da trgovac mora osigurati osnovnu ambalažu, npr. pri kupovini suhih šljiva ili mokrog sadržaja. Namjerice se ne pravi razlika između vrećica i torbi jer u engleskom to pokriva riječ bag. Bilo bi dobro nabaviti hrvatsku inačicu rezolucije. Valja završiti mišlju. To je nama naša EU dala.
Prof.dr. Igor Čatić
Dr.sc. Viktor Simončič, Sisak
Odgovornim pristupom
zabrana vrećica bila bi bespredmetna
Ne poznajem dovoljno problem “opasne” plastike. Što se tiče “obvezujućih ciljnih veličina za odvojeno prikupljanje otpada koji bi trebali u europskoj legislativi biti definirani i do 80 %” to mi se ne čini loše. Dapače, u Hrvatskoj bi trebali početi s intenzivnijim izdvajanjem korisnih dijelova iz mješovitog komunalnog otpada, za što postoji domaća tehnologija, superiornija onim postojećim u EU.
Što se tiče “Korištenje jednokratnih plastičnih vrećica treba biti onemogućeno gdje god je to moguće”, odgovornijim pristupom, što je priznajem kod nas gotovo nemoguća misija zbog nekompetentnih (ne)odgovornih u okolišu i mnogih onih koji se trude da bombastičnim izjavama zataškavaju svoj (ne)rad, a mnogi sve to koriste i za politički probitak, mogli bi pokazati da je ovakva zabrana, ako se tiče samo nekontrolirano odloženog otpada (ako se ne radi o nekim aspektima iz “životnog ciklusa proizvoda”) bespredmetna. Možda bi u Hrvatskoj mogli iskoristiti priliku da preko demonstracijskih projekata pokažemo da se može drugačije.
Dr. Viktor Simončič
Prof.dr. Aleksandar Knežević, Sarajevo
Koja je razlika između Kemala Ataturka i Veselina Đuranovića ili
Evropski parlament odobrio rezoluciju o zabrani opasne plastike
Veselin Đuranović je bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije od 1977 do 1982. godine. Kemal Ataturk je refromator Turske i na politčkoj sceni je bio od 1923. do svoje smrti 1938. godine.
Koja je razlika između Kemala Ataturka i Veselina Đuranovića? Kada Turska država nije imala deviza za uvoz kave, Ataturk je promovisao korištenje čaja. I danas Turci ne piju kavu kao Turčin.
Kada Jugoslavija nije imala deviza za uvoz kave, ona je prestala da uvozi kavu. Tada narodi i narodnosti Jugoslavije potežu za devizama iz čarapa i dušeka, putuju u Trst, kupuju švercovanu kavu. Rezultat akcije Veselina Đuranovića je povećan izvoz deviza, za razliku od akcije Kemala Ataturka koja je dala pozivan rezultat, reklo bi se čak win-win.
Danas u Bosni i Hercegovini, valjda i šire, građani se izjašnjavaju za gradnju elektrane ili protiv. Odgovaraju na pogrešno pitanje, da li ili ne graditi. Postoje dva prava pitanja. Prvo, gdje graditi elektrane i kakve. I drugo pitanje, kako osigurati razvoj lokalne zajednice. Pitanje ne smije tražiti odgovor da ili ne. Pitanje mora sadržavati upitne rječice kao što su kako, koliko, gdje, ...
Po mom skromnom mišljenju Evropski parlament pati od sindroma Veselina Đuranovića. Nešto zabranjuje. Volio bih da su oni predložili nešto što bi bilo na liniji održivog razvoja i da to nešto, podržano ekonomskim instrumentima polako potisne opasnu plastiku.
Naravno, prvo treba definisati šta je to opasna plastika ili postoji samo termin opasno korištenje plastike.
Najopasnije vrste plastike i pojedine plastične vrećice trebale bi se zabraniti do 2020. godine, traži se u rezoluciji Europskog parlamenta izglasanoj u utorak. Ova zabrana bila bi samo dio Europske strategije kojom se želi smanjiti količina plastičnog otpada. Europska Unija trebala bi uvesti obvezujuće recikliranje za plastični otpad.
U rezoluciji zastupnici naglašavaju o opasnosti plastičnog otpada na okoliš, za što je kriva slaba primjena zakonodavstva i nepostojanje konkretnih EU zakona o plastičnom otpadu kojeg se smatra dijelom općeg tijeka otpada usprkos njegovim posebnostima.
"Europski parlament je pokazao put kako se uhvatiti u koštac s ogromnim problemom štetnog utjecaja plastičnog otpada na okoliš i ljudsko zdravlje. Danas smo rekli da želimo promijeniti loše navike i biti svjesni naših proizvoda od proizvodnje do konačnog zbrinjavanja. Dobro iskorištavanje tih proizvoda i njihovo recikliranje vodilo bi konceptu 'kružnog' gospodarstva. To bi pomoglo u čišćenju našeg mora i zemlje i istovremeno stvaranju novih mogućnosti zapošljavanja" izjavio je izvjestitelj Vittorio Prodi (S&D, Italija).
Zastupnici predlažu uključivanje posebno obvezujućih ciljeva za prikupljanje i razvrstavanje do 80 posto otpada u zakonodavstvo EU. Kako bi se osigurala poštena konkurencija trebaju postojati obvezni kriteriji za recikliranje i harmonizirani kriteriji za prikupljanje i razvrstavanje otpada. Oni dalje naglašavaju da zakonodavstvo EU o plastičnom otpadu prvo treba ciljati na njegovo smanjenje, te se stoga treba revidirati.
Prioriteti: recikliranje i kompostiranje
Zastupnici se slažu da se s plastičnim otpadom treba postupati kao s vrijednim resursom promičući njegovo ponovno korištenje, recikliranje i oporavak. Oni pozivaju Komisiju da donese prijedloge do 2014. godine za postupno ukidanje odlaganja otpada koji se može reciklirati i obnoviti na odlagalištima do 2020. godine, te kako je nužno uvesti odgovarajuće mjere za odvraćanje od spaljivanja plastike koja se može reciklirati i kompostirati te plastike koja je biorazgradiva kako bi se optimizirao životni ciklus svake vrste plastike.
Ova rezolucija poziva na radikalno smanjenje i zabranu uporabe plastičnih vrećica koje služe za jednokratnu uporabu. Zastupnici smatraju da bi se najopasnije vrste plastike, za koje će se prema znanstvenim dokazima utvrditi da su to one koje najviše narušavaju ljudsko zdravlje i okoliš (poput mikro-biorazgradive i okso-biorazgradive plastike) i one koje sadrže teške metale i druge tvari koje otežavaju postupke recikliranja, trebale postupno ukloniti s tržišta ili potpuno zabraniti.
Gospodarski potencijal, ali još uvijek neiskorišten
Zastupnici naglašavaju kako su gospodarske mogućnosti recikliranja plastike još uvijek neiskorištene. Samo 25 posto plastičnog otpada se trenutačno reciklira. Oni nadalje tvrde da bi potpuna provedba zakonodavstva EU o otpadu uštedjela 72 milijarde eura godišnje, povećala godišnji promet sektora gospodarenja otpadom i recikliranja u EU za 42 milijarde eura, te stvorila više od 400 000 radnih mjesta do 2020. godine.
U sklopu performansa za trajanja sjednice hrvatske Vlade sindikalni aktivisti su šumarskom pilom na pola prepilili plastičnu skulpturu krave obojanu zlatnom bojom. Skulptura zlatne krave izrađena je od pjenećeg polistirena (PS-E) (u žargonu od ekspandirajućeg polistirena ili u javnosti poznatijeg po trgovačkom nazivu Stiropora). Aktivisti su željeli simbolički pokazati kakva će šteta nastati monetizacijom autocesta.
Prije desetak godina Mark Herrema, dok je bio student na Princeton sveučilištu pročitao je članak o velikim emisijama metana (CH4), koji je iznimno nepovoljan staklenički plin (22 puta stakleničkiji od toliko spominjanog ugljičnog dioksida odnosno CO2), a koji se u ogromnim količinama emitira sa stočnih farmi. Povezao se s kolegom Kentonom Kimmelom, tada studentom biomedicinskog inženjerstva na Northwesetern svečuilištu i odlučili su realizirati ideju: uzeti taj ugljikovodik iz zraka, odnosno iz emisijskog metana i iz njega napraviti plastiku. Odnosno, ne dozvoliti emisiju stakleničkog plina u atmosferu, već metan iskoristiti za proizvodnju plastike.
Tada, u to vrijeme, takvi procesi nisu postojali, mada su bili poznati, međutim, bili su iznimno skupi i neisplativi. Deset godišnjim istraživanjem ova dva mlada inženjera i znanstvenika došli su do bio-katalizatora koji je omogućio desetorostruko jeftiniji proces koji izdvaja ugljik iz ukapljenog plina i pretvara ga u dugačke molekulske lance plastike, odnosno polimere.
Na slici: Mark Herrema pokazuje plastičnu stolicu izrađenu od AirCarbon plastike. 31-godišnji Mark Herrema vodi u Kaliforniji kompaniju Newlight Technologies koja u svom procesu iskorištava emisiju metana sa stočnih farmi i pretvara ga u plastične proizvode. Kompanija je dobitnik brojnih nagrada među kojima je i American Business Awards: "Najinovativnija kompanija 2013. godine" u grupi malih tvrtki.
Danas ova dva, još uvijek mlada inženjera i znanstvenika imaju dvije tvornice koji uzimaju metan sa stočnih farmi i koriste ga za proizvodnju AirCarbon plastike vrlo sličnoj polipropilenu (PP), od koje se mogu izrađivati razni plastični predmeti kao što su plastične stolice, ambalaža, automobilski dijelovi, a od iduće godine i kućišta za mobitele.
Neki stručnjaci i dalje sumnjaju da će to značajnije utjecati na rješavanje klimatskih problema uzrokovanih velikim emisijama stakleničkih plinova, međutim Herrema i Kimmel ne odustaju jer kako kažu, rješenje je tu odmah iza ugla.
Laura Hopkins u slobodno vrijeme od polimerne gline izrađuje nakit i ukrase za kosu.
Ova polimerna glina je poli(vinil-klorid) (PVC) s dodanim aditivima za omekšavanje.
Ovaj puta Laura nam se predstavlja s kopčama za kosu.
Foto & Copyright: Laura Hopkins, Dublin, Ireland
Web: One Productions
Stadion za prikazivanje nogometnih utakmica za Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se održavati u Kataru 2022. godine je u ovom trenutku u svijetu najodrživiji projekt takve vrste. Ovaj stadion za prikazivanje nogometnih utakmica koristiti će upravo sunčevu energiju kako bi zaštitio gledatelje od sunčeve vrućine.
Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se održavati u Kataru 2022. godine biti će na brojnim područjima pravi izazov. Najprije, vanjska temperatura koja doseže i 50 °C nepodnošljiva je i za svjetsku nogometnu elitu. Zatim, ambicija Katara je organizirati najzeleniji sportski događaj ikada. Istovremeno, poznato je da su današnji procesi pridobivanja pitke vode iz mora (koje neodstaje u Kataru) i sustavi hlađenja (koji su u tom podneblju nužni) procesi s enormnim ugljikovim tragom.
Ali, izgleda da se te stvari mijenjaju. Projektantska kuća Aarup Associates predstavila je svoj projekt stadiona za prikazivanje nogometnih utakmica i ostalih sportskih događaja. Stadion ima 500 sjedećih mjesta, a u stvari, to je stadion u malom budućeg glavnog stadiona. Čim je predstavljen, projekt stadiona za prikazivanje utakmica odmah je postao dokaz da Doha neće dozvoliti da vremenski uvjeti utječu na normalno odvijanje svjetskog normalnog prvenstva. Naravno, projekt je nominiran za nagradu za najbolju novost u građevinskoj konstrukciji za 2012. godinu.
Konstrukciju stadiona karakteriziraju dvije poluokretne krovne konstrukcije, jedna malo manja od druge, koje se mogu potpuno zatvoriti ili bizti u položaju polunatkrivenog stadiona. Manja krovna konstrukcija može se smjestiti ispod veće, a prostor među njima omogućava prirodni protok zraka. Krovovi su napravljeni od nekoliko stotina paneka, koje mogu biti podešeni tako da gledatelje i igrače zaštite i od sunca i od pustinjskog vrućeg vjetra.
Na stadionu se koristi najmodernija tehnika i tehnologija upravljanja klimatizacijskim sustavima koja neutralizira bilo kakvu emisiju stakleničkih plinova. Primijenjena tehnologija koristi fotonaponske ćelije i sunčeve kolektore za napajanje klimatizacijskih uređaja. U tu svrhu koristi se najnovije razvijena "Ferari" nisko emisijska PVC tkanina. Tkanina je s jedne strane pokrivena niskoemisijskim premazom i obojena s aluminijskim pignentom, tkanina je izrađena kako bi regulirala upijanje sunčeve energije i istovremeno preusmjeravala sunčeve zrake dalje od stadiona.
Ostale karakteristike ovog stadiona su protustrujno provjetravanje, i hlađenje ugrađeno ispod svakog sjedišta. Fotonaponski sunčevi kolektori prikupljaju enegriju sunca i akumuliraju je dok se arena ne koristi, a kada je arena u upotrebi, dodatna energija za hlađenje dobiva se od biogoriva.
Ovakav projekt odobren je od vlasti Katara i osim s arhitektonskog stanovišta ovaj je projekt važan kao održiva ekološka i energetska cjelina.
Današnji život kakav poznajemo nezamisliv je bez plastike. Susrećemo je na svakom koraku, od najmlađih dana, kroz cijeli život i u raznom situacijama. Dječja igra, odrastanje, bilo koje godišnje doba nezamislivo je bez plastike, kao i život općenito.
Foto & Copyright: bloger 20 do asa Web: Belator blog
Susjedna država s kojom Hrvatska ima najdužu granicu, Bosna i Hercegovina ima ozbiljnih problema s otpadom i zbrinjavanjem otpada. Prilično je teško u tako razjedinjenoj vlasti donositi zakone koji će biti učinkoviti na cijelom području, a Zakon o gospodarenju otpadom je primjer zakona koji mora biti jedinstven za cijelu državu. Pogotovo ako se radi o malim državama s relativno malim brojem stanovnika.
Što se tiče gospodarenja otpadom (što je nedjeljivi dio održivog razvoja) situacija je vrlo ozbiljna, problem nije samo gospodarski i ekološki, već i društveni. Ali Bosna i Hercegovina ima šansu, učeći na greškama Slovenije, a potom i Hrvatske koje su sada članice Europske zajednice. Naime, vrlo čest slučaj u ove dvije zemlje bio je da se bezrezervno prepisuju neka zakonska rješenja iz zapadnoeuropskih razvijenih zemalja, a ista ta rješenja nisu mogla biti primijenjena. S druge strane, često se pristajalo i uvodila su se strana rješenja, neprovjerena i neprimjenjiva u našim uvjetima, a da se istovremeno nije vodilo računa o domaćoj znanosti i struci te domaćem gospodarstvu. Ipak, u Bosni i Hercegovini, prema meni dostupnim podacima, ima nekoliko sredina koje primjenjuju najmodernije sustave odvajanja prikupljenog otpada prema savjetima domaćih - i hrvatskih i bosanskohercehovačkih stričnjaka, pa te sredine mogu biti primjer za rješavanje problema otpada u cijeloj regiji.
Prof.dr.sc. Aleksandar Knežević, profesor na Sveučilištu u Sarajevu, ekspert održivog razvoja, za ovaj blog pripremio je tekst koji govori o načinu rješavanja problema otpada, uključujući i plastičnog otpada i odbačenih plastičnih vrećica.
Ko je ovdje majmun?
Vrlo brzo nakon uspostave mira u Bosni i Hercegovini Svjetska banka je pokrenula projekat uspostave sistema menadžmenta otpada u BiH čiji je ključni rezultat (cilj) izgradnja savremenih deponija otpada za čije izdržavanje nema sredstava ni kod bh. privrede ni kod građana, niti onda, niti danas, niti sutra.
Godine 2000. su bili prezentirani rezultati rada na projektu, te organizovana radionica na temu Upravljanje otpadom (1). Autor ovog priloga se do početka rata bavio problematikom osiguranja čistoće zraka, ali je 1991. godine bio uključen od strane EEK UN u Ženevi u pripremu Konferencije UN o okolini i razvoju (Rio 92). Tako se odlučio da prezentira razmišljanje o otpadu na principima održivog razvoja.
Prezentacija je počela ovako: Kada čovjek pojede bananu i baci koru, to je otpad. Kada majmun pojede bananu i baci koru, onda to nije otpad. Ovdje se može postaviti mnogo pitanja, ali prvo je: Ko je ovdje majmun ? (smjeh u auditoriju).
Bio je ponuđen odgovor: problem otpada nije toliko pitanje ekologije i tehnike, to je prevashodno društveno pitanje. Kora banane predstavlja otpad u čovjekovom društvu. To je društvena kategorija, i u tom kontekstu se problematika treba rješavati i na tom putu se pozivati na ekološke zakonitosti i tehnička pitanja.
Na blogu Plastično je fantastično je već bio natpis da je uticaj plastičnih vrećica u životnom ciklusu manji od nekih drugih vidova ambalaže. Ali problem je pejzažnom (krajobraznom) zagađivanju, što je društveni problem.
Rješenje problema pejzažnog zagađivanja plastičnim vrećicama, naravno nije samo u širenju kulture i ograničavanju korištenja plastičnih vrećica. Ono počinje od ljudskih potreba, sistema njihovog zadovoljavanja, te tek onda dolazi na red pitanje tehničkih rješenja društva koje se razvija na prirodnoj podlozi.
Kakva je danas društvena svijest? Danas se korisnici električne energije dijele na one koji su za gradnju termo- i hidroelektrana i onih koji su protiv. Pokret koje razvijaju ovi drugi autor ovog priloga naziva majmunizacija razvoja. Ne žele da se išta gradi, samo žele da koriste resurse oko sebe na koje naiđu. Slučajno postoji i nimbizam za takav način razmišljanja: BANANA - Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything (Ne graditi apsolutno ništa pored nečega).
Znači, nije dovoljno nosioce razvoja opominjati na ograničene resurse planete, potrebno je djelovati i da se pobornici majmunizacije razvoja uključe u društveni razvoj.
(1) Ovdje se smatra da je pravilan prijevod izraza Waste management
– Menadžment otpada, tj. ne upravlja se otpadom nego ljudima.
Prof. dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ,
Sarajevo, BiH
Zahvaljujem se profesoru Kneževiću na ovom prilogu i veselim se daljnjoj suradnji.
“Društvo umanjene vrijednosti” je osvrt dr. Viktora Simončiča na ozbiljne društvene, političke, ekološke i gospodarske probleme s kojima je suočeno hrvatsko društvo. Glavna tema je smještena u područje politike zaštite okoliša, a Simončič piše o malverzacijama, nestručnostima, ogromnim novcima koji se rasipaju na nepotrebne, šarlatanske i neodržive projekte. Ali, dr. Simončič nije samo kritičar već nudi i rješenja. U knjizi otvoreno piše o ulogama i poslovanjima naših suvremenika i suvremenica, političara i političarki, gospodarstvenog sektora, ulozi nevladinih udruga. Prvi koji bi trebali pročitati knjigu su suradnici USKOK-a i DORH-a. Puno materijala za provjeru. Poslije čitanja knjige sve je jasno kako su u nas posložene kockice u zaštiti okoliša i Prirode.
Knjiga "Društvo umanjene vrijednosti" sastoji se od niza skica pojedinih situacija, pa ima prednost za čitanje, jer se može čitati i "na preskokce", od početka do sredine, pa od kraja opet prema sredini. Kako god da krenete s čitanjem, svaki će odlomak posvjedočiti kako smo dobrano zagazili u društvo umanjenih vrijednosti, društvo spektakla, društvo upravljanog neznanja, kako nas kao "tukce i stoku sitnog zuba" vodaju u krug oni koji ustvari niti vide niti čuju niti znaju. Vrlo zanimljiva, a na žalost vrlo istinita teza se provlači kroz cijelu knjigu, a to je princip ponašanja onih koji odlučuju o investicijama, ulaganjima, projektima, trošenju našeg novca, novca poreznih obveznika: ITMI - Ima li tu mene igdje, a ako nema onda važe sljedeći principi: BANANA (Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything or Anyone - Ne graditi ništa nigdje kraj ničega niti nikoga) i NIMET (Not in My Election Time - Ne u moje izborno vrijeme), čemu su se vlastodršcima priključile i brojne, o vlasti prikriveno ovisne, udruge takozvanih zelenih.
Zašto je to tako, autor daje još jedan od mogućih uzroka: "U mislima su mi svi oni koji su završavali srednje škole u jednom danu, svi oni plaćeni fakulteti, svi oni koji su položili ispite u nekoj ljetnoj školi uz minimalni trud ili preko posrednika, bez imalo truda. Mislim i na sve veći broj novih malo starijih doktora znanosti, koji su onako usput malo doktorirali pa sada onako usput uče nove generacije. Takvi su stigli. Što li će biti tek kada oni koje takvi uče zasjednu na pozicije. Koliko li će tek oni doprinijeti umanjenju vrijednosti?"
Upravo o takvima već je više puta pisano na ovom blogu.
Doktor Simončič se često pita, i više puta ponavlja ovaj vrlo simptomatičan pasus u knjizi: "Da smo pravna država netko bi za takav nerad i nemar morao odgovarati. Na žalost ništa. Osuđuje se gospođa koja je na godišnji odmor povela obespravljenu obitelj navodno oštetila, ali i vratila državi 6000 kn, a ova gospoda koja čine milijunske štete u eurima, ništa. Ako je gospodin Polančec dobio godinu dana zatvora za 500 tisuća plaćenu studiju koja navodno nije bila potrebna, ili je samo bila pretanka i nema daljnjih posljedica, koliko godina trebaju dobiti oni koji su izradili studije koje su vrijedile barem deset puta više od one gospodina Polančeca, uz proizvodnju dnevne štete u narednim desetljećima. Eli, Eli, lama sabahtani?"
I tu nije kraj. Pri samom završetku autor navodi sve one teme o kojima nije stigao pisati, ali hoće - u drugom dijelu Društva umanjene vrijednosti. Najavljuje ih konstatacijom kako su iskustva koja je stekao u Hrvatskoj, prenosiva na cijelu Balkan, a on po nekima seže sve do Beča.
U svakom slučaju, knjiga vrijedna za pročitati.
Viktor Simončič rođen je u Ljubljani 1948. g. Nakon završenog studija na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je 1976. g. na Fakultetu kemijskog inženjerstva, Sveučilišta u Karlsruheu, Njemačka. Zaštitom okoliša profesionalno se bavi od kraja sedamdesetih. U profesionalnoj karijeri radio je na istraživanjima, nastavi na više sveučilišta, u industriji, bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, v.d. direktora Državne uprave za zaštitu okoliša RH i savjetnik vlade u Ministarstvu za prostor in okolje Republike Slovenije, svjetski ekološki ekspert i savjetnik Svjetske banke. Radi kao samostalni savjetnik za mnoge domaće i europske projekte. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, autor je i koautor više knjiga i publikacija. Aktivan je i u radu nevladine scene.
Podaci za kupovinu knjige:
VIKOS - Sisak
44000 Sisak, Mihanovićeva obala 31
tel / fax: 044 547 952
mob: 099 2147 962
e-mail: masa.radisic@gmail.com
cijena knjige 100 kn
Zašto o ovoj knjizi na ovom blogu
Sav taj kriminal, svo to šarlatanstvo, neznanje, nesposobnost u području zbrinjavanja otpada na što dr. Simončič jasno i nedvosmisleno ukazuje u ovoj knjizi, na kraju ipak rezultira borbom protiv plastike i plastičnih vrećica u ime takozvane zaštite okoliša. Ipak, svi mi naše smeće u plastičnim vrećicama bacamo u kante, a onda te vrećice sa smećem završavaju na odlagalištima koja nisu niti sređena, niti se na njima postupa po pravilima struke. I ono što se vidi - su plastične vrećice - bilo da smo iskoristili one iz trgovine, bilo da smo upotrijebili upravo one za smeće. Plastične vrećice su najuočljivije iako čine manje od 0,5 % otpada na odlagalištima. Ali, u borbi protiv "plastičnog zla" u "svetoj borbi za čisti okoliš" svim tim šarlatanima "koji su u danu završili srednje škole" i "sve što imaju su ukrali (ili stekli po principu ITMI), osim što su vozačke i diplome pošteno platili" - to je jedino opravdanje za uvođenje zabrana i naknada. Na djelu je demoniziranje plastike i plastičnih vrećica te dodvoravanje neukoj javnosti. A još k tome je i "zeleno". Jasno je da uređene države, s uređenim sustavima odvojenog prikupljanja, recikliranja, energijske oporabe i zbrinjavanja otpada (Njemačka, Danska, Skandinavske zemlje, Japan) nemaju niti problema s plastikom niti plastičnim vrećicama.
U nedjelju sam neposredno nakon emisije "Plodovi zemlje" uredu za odnose s javnošću Hrvatske radio televizije napisao pismo sa željom upozoriti novinare, uredništva ili ne znam koga na HRT-u na nepreciznosti u novinarskim izvještavanjima. Kako do kasno večeras nije stigao nikakav pa niti automatski odgovor tipa "Primili smo vaš e-mail, netko će vam se javiti", odlučio sam ovo pismo "otvoriti" i podijeliti ga s čitateljima bloga.
Poštovani,
stalni sam gledatelj emisije Plodovi zemlje, mada osobno nemam nikakve veze s poljoprivredom, osim kao krajnji korisnik proizvoda poljoprivrednika. Međutim, emisija je godinama vrlo dobro uređivana, još iz doba gospođe Ružice Trauber. I dalje je vrlo zanimljiva i nama koji se ne bavimo tom djelatnošću otvara sasvim novo područje informacija.
No, ne javljam se da bih hvalio odličnu emisiju, već da bih ukazao na nepreciznosti novinara Stubljara. Naime, u emisiji 12. siječnja 2014. u izvještaju iz doline Neretve, kaže Vaš novinar da su "plastenici pokriveni najlonom". Krajnja nepreciznost, da ne kažem netočnost. Plastenici su prekriveni s polietilenskom folijom, a ako i novinar ne poznaje područje plastike, onda je također pravilno reći plastičnom folijom - i neće pogriješiti. Sada je ispalo kao da je Vaš novinar rekao "drveno staklo".
Također, učestalo se od Vaših novinara čuje "PVC vrećice" ili "najlon vrećice" kada govore o potrošačkim plastičnim vrećicama - bilo onim tankima, bilo onim debljima, višekratnima, s kojima se svakodnevno susrećemo u trgovinama. Što je također na razini "drvenog stakla". Te su vrećice u pravilu izrađene od polietilena - bilo od polietilena niske gustoće (one malo deblje, recimo višekratne), bilo od polietilena visoke gustoće (one tanke, jednokratne). Najlon vrećice ne postoje, a PVC vrećice su samo one plastične vrećice za krv. Stoga, molim da Vaše novinare informirate da se bolje pripreme o području o kojem izvještavaju, a ako je to možda i predetaljno za njih, uvijek postoji spasonosno rješenje: "plastična folija", "plastična vrećica" itd.
Hrvatska radio televizija je informativni, ali i edukativni servis građana. I odlično je da ste u posljednje vrijeme posvetili više prostora jeziku, ali smatram da bi bilo potrebno posvetiti i više pažnje edukaciji novinara kada izvještavaju o materijalu toliko sveprisutnom, korisnom, praktičnom, jeftinom, ekološki i energijski prihvatljivom te iznimno pogodnom za široku primjenu - kao što je plastika - materijal 21. stoljeća i budućnosti.
U tom cilju, molim da se slobodno obratite Društvu za plastiku i gumu, profesoru Čatiću ili meni koji ćemo Vam rado odgovoriti na svako pitanje iz područja s kojim se bavimo i kojeg poznajemo.
New York zabranjuje ambalažu od pjenećeg polistirena
NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 58
Krajem prosinca prošle godine, konkretnije 19. prosinca 2013. gradsko vijeće New Yorka, najvećeg američkog grada, koje broji 51 vijećnika, prihvatilo je prijedlog gradonačelnika Michaela Bloomberga te jednoglasno izglasalo uredbu o zabrani prodaje i opskrbljivanja jednokratnom ambalažom od pjenećeg polistirena (PS-E), a kod nas poznatijeg pod trgovačkim nazivom stiropor. Osim polistirenskih čaša, tacni, kutijica, podložaka, ostale ambalaže, tu su i polistirenski komadići za osiguranje pakiranih lomljivih predmeta itd. Procjenjuje se da se u New Yorku godišnje potroši oko 20000 t ambalaže od pjenećeg polistirena.
Međutim, prihvaćen je i amandman protivnika zabrane kojim se traži odgoda od najmanje jedne godine za koje vrijeme proizvođači ambalaže od pjenećeg polistirena zajedno s odgovarajućim gradskim službama ne pronađu učinkovit sustav prikupljanja i recikliranja.
Dakle, Uredba, odnosno zabrana stupiti će na snagu 1. srpnja 2015. godine, ukoliko se ne uspostavi učinkovit sustav prikupljanja i recikliranja.
Časopis Forbes napravio je izbor najblesavijih zabrana koje su predložene u Sjedinjenim Američkim Državama u 2013. godini. Evo ih:
1. Predložena je zabrana postavljanja polica za novine na pločnicima u okrugu Clark u saveznoj državi Nevadi. Naime, prijedlog zabrane ide za time da se oslobode pješački prolazi.
2. Gradski nadzornik San Francisca predlaže zabranu boca za vodu. Iz obrazloženja se iščitava da se traži "zabrana prodaje plastičnih boca na bilo kojem javnom događaju na javnoj površini na kojoj je više od 100 osoba", a kako bi se spriječilo rasipanja gradskog novca. Međutim, prijedlog iz San Francisca nije usamljen - u gradiću Massachusetts Town u istoimenoj saveznoj državi takva zabrana je već na snazi.
3. Gradsko vijeće San Diega predložilo je zabranu jednokratnih plastičnih vrećica te uvođenje naknade na papirnate vrećice. Čak i uz činjenicu da plastične vrećice čine manje od 0,3 % komunalnog otpada, ova je zabrana stupila bi na snagu, kako obrazlažz predlagatelji, s ciljem smanjenja otpada u okolišu. Prijedlog još nije prihvaćen, niti je uredba stupila na snagu, još.
4. Zakonodavac u saveznoj državi New Jerseyju predlaže zabranu "nasilničkih" video igrica jer imaju značajnu ulogu u nasilničkom ponašanju mladih. Prijedlog uredbe je da se u zabavnim parkovima, kinima, igraonicama i restoranima zabrane video igrice nasilnog sadržaja, a za prekršitelje se predlaže kazna od 10000 US $, a za ponavljače dvostruko više.
5. I na kraju, šećer na kraju. Vijeće grada Los Angelesa razmatra prihvaćanje uredbe kojom bi se zabranilo davanje hrane beskućnicima na javnim mjestima. Ovom uredbom želi se spriječiti "agresivna prošnja", spavanje na zabranjenim mjestima i druge uobičajene aktivnosti beskućnika.
Eto: police za novine, plastenke za vodu, plastične vrećice, video igrice i davanje hrane beskućnicima su najgluplje zabrane u 2013. godini u Sjedinjenim Američkim Državama. Jesmo li i mi na tom tragu?
Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije 3 - mali Marko
Neki dan sam kolegu s posla, koji zna čime se bavim u slobodno vrijeme, a koji se pomalo bavi fotografijom, pitao što je s njegovim fotografijama za Plastični foto natječaj koji to nije. Naime, kada sam mu to prvi puta spomenuo, rekao je da mu se ideja jako sviđa i da ima nekoliko ideja. Međutim, od fotki već duže vrijeme ništa. Nimalo se nisam iznenadio kad mi je rekao da sada nema vremena za "moju plastiku", a što se fotki tiče, sada ima jedan sasvim novi "predmet zanimacije". Ali, da ne budem nekolegijalan, kaže, evo ti jedna fotka koja će ti pokazati što je "tema" moje cjelodnevne preokupacije, a istovremeno evo i "te tvoje plastike", koja nas eto prati od doslovce prvog dana života.
Svim čitateljima, posjetiteljima, suradnicima i prijateljima ovog bloga koji Božić slave po julijanskom kalendaru, najiskrenije čestitam blagdan Kristovog rođenja. Neka božićne poruke mira, ljubavi, nade i uzajamnog poštovanja ispune vaše domove i budu nadahnuće za godinu pred nama.
Od srca vam želim radostan i blagoslovljen Božić, dobro zdravlje, sreću i blagostanje.
Iznimna mi je čast što čitatelje ovoga bloga mogu izvijestiti da je članak prof. dr. sc. Igora Čatića - umirovljenog profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i suradnika ovog bloga: Renesansa bioplastike - ne tako prirodan proces (The renaissance of bioplastics: A not-so-natural process) - proglašen jednim od 10 najčitanijih članaka 2013. godine na web portalu najvećeg svjetskog udruženja inženjera plastike SPE (Society of Plastics Engineers) - pogledajte na sljedećem LINKU.
U 2011. godini proizvodnja bioplastike bila je manja od 0,5 % od ukupne proizvodnje plastike. Ali, kada čitate novinske članke, stječete pomalo čudan dojam da je danas i u budućnosti najvažniji materijal ekološki prihvatljiva bioplastika. Bioplastika nije novi izum. Celuloidna eko-lutka stara je oko 150 godina. U stvari, prva bioplastika, zasnovana na kazeinu (proteinu iz mlijeka), stara je više od 500 godina.
Dakle, bioplastika kao materijal koji je postojao davno prije plastike napravljene iz prirode - sirove nafte i prirodnog plina, ili katkada iz ugljena - uobičajeno se zove sintetska ili petro plastika.
Koja je razlika između sintetske plastike i bioplastike? Samo po ulazu u proces. Ulaz za plastiku iz fosilnih goriva je čisti proizvod prirode. S druge strane, ulaz iz takozvanih obnovljivih izvora nije prirodan. Oni ne postoje u prirodi, već su rezultat ljudskog znanja i volje. Sjetva je poljodjelska aktivnost koja zahtjeva radnu snagu, energiju (najčešće fosilna goriva) i mnogo kemijskih proizvoda, kao što su herbicidi i pesticidi. Sve su to umjetni proizvodi.
Moramo pozdraviti renesansu bioplastike. Ipak, to je potpuno proizvod čovjeka, a ne prirode. Dakle, moramo prestati "zeleno umivati" odnosno provoditi greenwashing bioplastike u prirodan materijal, kako je sugerirano članku u European Bioplastics objvaljenom u rujnu 2012. - No Greeenwashing with Bioplastics.
Na stranicama web portala, u sklopu članka postavljeno je i anketno pitanje: Smatra li previše pripadnika medija da je bioplastika "zelena"? Anketu možete pogledati na sljedećem LINKU. Trenutno više od 80 % sudionika ankete misli da previše medija smatra da je bioplastika "zelena". Eto, kako nam mediji stvaraju i utječu na naša mišljenja i stavove.
Izvori:
Kako je navedeno i označeno poveznicama (linkovima) u tekstu posta.
Prosinac je na blogu obilježen s Plastičnim foto natječajem koji to nije koji je u tijeku još od listopada i vrlo uspješno se nastavlja - moglo bi se reći da je prerastao u jedan veliki i zanimljivi projekt. Kako sada stvari stoje, potrajati će još barem nekoliko mjeseci.
Na blogu je gotovo svakodnevno objavljivan po jedan post, a evo pregleda objavljenih članaka (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):
01.12. - NEWSLETTER 6 - pregled objavljenih članaka na blogu tijekom studenog 05.12. - Najava događaja: Savjetovanje "Stanje i budućnost plastičarstva u Hrvatskoj" - kako i sam naslov kaže - najava savjetovanja o stanju plastičarstva u Hrvatskoj u organizaciji Društva za plastiku i gumu. 06.12. - Fotogalerija Plastik - Ivana Brnas - ovaj puta nam se predstavila blogerica Ivana Brnas iz Splita. Ono što je zanimljivo, ovaj post izabran je za "Blog dana" na blog.hr-u. 07.12. - Plastične vijesti 56 - Nagrada za najbolju plastenku - ovogodišnja nagrada za najbolju plastenku pripala je britanskom proizvođaču APPE koji je na tržište izbacio PET plastenku visoke toplinske postojanosti, otpornu na temperature do 95 °C. 08.12. - Fotogalerija Plastik - Izidora Kovačević - Plastika koja život znači - fotogalerija koju je poslala medicinska sestra Izidora iz Zagreba (inače i vrhunska kickboksačica i hrvatska reprezentativka), a prikazala je plastične predmete s kojima se svakodnevno susreće u svom poslu na bolničkom odjelu. 13.12. - Plastične vijesti 57 - Pranje rublja s plastičnim granulama - Kompanija Xeros razvila je postupak pranja rublja s plastičnim granulatom koji koristi do 70 % manje vode i 50 % manje energije te 50 % manje deterdženata za pranje rublja u odnosu na uobičajene postupke pranja u strojevima za pranje rublja. 14.12. - SADRŽAJ 6 - pregled sadržaja objavljenih postova na blogu od 1. studenog do danas. 15.12. - Fotogalerija Plastik - Brazde 1 - Kud plovi ovaj brod - Ljubaznošću blogerice Čuvarica pinkleca dobivene su prekrasne fotografije Zdenka B., blogera Brazde. Kako kaže Čuvarica pinkleca, šalje Brazdine fotke s uhvaćenom ljepotom. 16.12. - Zabranite zabrane plastičnih vrećica - video prilog - Kanadski Toronto je najprije uveo zabranu pa povukao zabranu plastičnih vrećica. Razlozi su brojni i obrazloženi su u ovom video prilogu - od štete lokalnoj ekonomiji, trgovini, građanstvu do opasnosti od nehigijenskih uvjeta kod korištenja višekratnih vrećica, itd. Ipak, možda najvažnije je to da se 65 % anketiranih "snažno protivi" uvođenju zabrana. 17.12. - Fotogalerija Plastik - blogerica Valcer - dva (možda i tri) pogleda na plastiku poslala je blogerica Valcer koja piše blog Sanjarenja. 18.12. - Oksoplastičari protiv prerađivača - Udruženje oksoplastičara objavilo je svoje očitovanje kojim pobijaju istraživanje o reciklabilnosti biodegradabilne plastike, koje je za potrebe Europskog udruženja prerađivača plastike proveo austrijski Transfercenter für Kunststofftecknik. 19.12. - Fotogalerija Plastik - Iva Kraljić - Crno-bijelo u plastičnoj foliji - Iva Kraljić - umjetnički fotograf napravila je upravo za Foto natječaj koji to nije seriju prekrasnih fotografija s modelom. 20.12. - Plastične funte - Britanska narodna banka službeno je objavila da će 2016. početi izdavati plastične novčanice čime će se okončati razdoblje od 320 godina u kojima se koristio papirnati novac. 21.12. - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije 2 - Nikola Smernić - suradnik i prijatelj ovog bloga NIKOLA SMERNIĆ u izboru Slobodne Dalmacije nominiran za osobu 2013. godine, odnosno za Dalmatinca godine. 22.12. - Fotogalerija Plastik - TunnA - Svakodnevna plastika - poznanik TunnA poslao je nekoliko fotografija iz svog ureda. 23.12. - Fotogalerija Plastik - blogerica Kamena - Slatke plastične predbožićne pripreme - kako je autorica sama napisala: "I mene je privukla ova tvoja ideja s foto natječajem koji to nije, i bilo bi mi drago, štono bi se reklo, bila bi mi čast i zadovoljstvo, ako svojim slikama mogu pripomoći slaganju tvog foto-mozaika o plastici." 24.12. - Sretan Božić - Svim čitateljima i posjetiteljima bloga, dragim prijateljima, znancima, suradnicima, iskreno i od srca čestitka za Božić. 25.12. - Riječi Pape Franje valja poslušati na Božić - Papa Franjo promovira recikliranje - video prilog - Papa Franjo napravio je amaterski snimak u kome je pohvalio sakupljače plastičnih boca i ostalog korisnog otpada širom svijeta, siromašne ljude koji u smeću traže robu za recikliranje i za višekratnu upotrebu. 26.12. - Fotogalerija Plastik - Rafaela Radić - Neka igre počnu - modna dizajnerica Rafaela Radić iz Splita igrala se sa svojom kćerkicom - i to je fotografirala. Kako kaže, igra se nastavlja. 27.12. - Od čega ugiba stotine tisuća morskih životinja - Često se u našim medijima može pročitati da od plastičnih vrećica godišnje ugiba stotine tisuća morskih sisavaca i kornjača i milioni morskih ptica. I ne samo od medija, već i od političara, pa i nekih koje bi mogli zvati znanstvenici, a najčešće od takozvanih zelenih. Ovdje se daju dva primjera koji dokazuju što je stvarni uzrok pomora morskih životinja. 28.12. - Fotogalerija Plastik - Marina Š. - Svjetlost glazbe - blogerica Marina je od starih plastičnih muzičkih kazeta napravila prekrasnu lampu. 29.12. - Dva primjera za primjer - Školarci su u prigodno predbožićno doba iskoristili sakupljene plastične vrećice i pretvorili ih u zabavne, kreativne i jedinstvene ukrase za bor - dva primjera iz dva kraja - iz Veprinca sa Učke i iz Perušića. 30.12. - Fotogalerija Plastik - Andrej Šepčić - Pozdrav iz Dubaija - svoje slike, kao doprinos projektu prikaza svakodnevne upotrebe plastike poslao je Andrej Šepčić iz Dubaija. 31.12. - Sretna nova godina - 2013. na blogu "Plastično je fantastično" bila je uspješna. Objavljena su 284 posta. Bilo je dosta analitičkih članaka, reagiranja, uveden je newsletter, a ono što je drugi dio godine obilježilo je Foto natječaj koji to nije kojem se odazvala do sada 60-tak autora s više od 80 fotogalerija, i slijedom toga Galerija PLASTIK. I ja sam ostao iznenađen. Veselim se što se akcija nastavlja, radovi pristižu i objavljivati će se i u novoj godini tempom kao i do sada. Ono što me je posebno razveselilo, ali i kao čovjeka dirnulo je post Ala je lijep ovaj svijet kolegice blogerice Kamene. Post koji je namijenjen mojoj ideji i meni. Napisan je tako prijateljski da je na svoj način pokazao svu suštinu stvari koju sam i želio postići ovim blogom, a veselilo bi ma da sam i ostvario. Pročitajte.
S lijeve strane naslovne stranice bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO dana je anketa "Što bi trebalo učiniti s plastičnim vrećicama" koja je obrazložena u postu: "Zašto anketa?" pa Vas pozivam da odaberete jedan od ponuđenih odgovora. Također, na istoj toj lijevoj strani dane su poveznice na preglede sadržaja te na pojedine grupe članaka o određenoj temi - radi bržeg i jednostavnijeg snalaženja čitatelja.
ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA: ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa, Sjeverna i Južna Amerika):
- Milpitas, Kalifornija, SAD - 5. prosinca 2013. gradsko vijeće je odlukom donesenom s 3 glasa protiv i 2 glasa za odbilo prijedlog uredbe kojom bi se uvela zabrana jednokratnih plastičnih vrećica te naknada na papirnate vrećice koje su napravljene iz manje od 40 % recikliranog papira. U obrazloženju odluke navodi se da je bi zabrana bila neučinkovita, a da bi se lokalnom gospodarstvu nanijela šteta od najmanje 250000 $ godišnje.
- Sjeverna Irska, Velika Britanija - Odbor za zaštitu okoliša parlamenta Sjeverne Irske početkom prosinca 2013. predložio je da se uvođenje druge faze uredbe o ograničenju potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, koja je trebala stupiti na snagu u travnju 2014. godine odgodi, jer je i prva faza postigla zadovoljavajuće rezultate, odnosno došlo je do značajnog smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica.
- Zadnja obnova podataka: 8. prosinca 2013. - 12:00 - revizija 13.
ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Afrika, Azija, Australija):
- Tijekom studenog i prosinca nije bilo uvođenja zabrana ili oporezivanja u dijelovima svijeta koje pokriva ovaj pregled, ali niti ukidanja postojećih.
- Zadnja obnova podataka: 3. listopada 2013. - 20:00 - revizija 4
IZ POVIJESTI BLOGA:
Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu: 14.11.2011. - Povijest plastike - Slikovni prikaz povijesti plastike. Možda ta povijest i nije dugačka, ali je puna promjena i inovativnosti, područje ljudske civilizacije koje se je najbrže i najviše razvijalo, a razvija se i dalje. Zato pogledajte kratki slikovni prikaz uz navedene neke značajnije godine.
S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.
Svim primateljima ovog newslettera, čitateljima bloga, suradnicima i učesnicima Foto natječaja koji to nije od srca i iskreno želim sretnu i uspješnu 2014. godinu.
Kad čovjek stalno radi, jedna ideja vuče drugu! – kaže Diana Sokolić, akademska slikarica koja je posljednjih mjeseci skrenula pažnju (ne samo hrvatske) javnosti svojim radom na području dizajna – točnije prestižnim nagradama u jednoj od kategorija natječaja A'Design Award & Competition u talijanskom gradu Como. A nagrade je dobila za manžete, torbu i za ogrlicu, koje su nastale od ostataka pleksiglasa* korištenog u žaru stvaranja luminokinetičkih objekata, što ih je – pod naslovom »Sinestezija« – izložila prošle godine u galeriji Ulrich.
Luminokinetički objekti izazvali su mnogo lijepih reakcija struke, ali od svjetlosnih objekata se danas ne živi. Isto se može reći i za slike Diane Sokolić, koje su vrlo često bile nagrađivane i otkupljivane. Stoga je bila ugodno iznenađena zanimanjem za nakit koji je izradila od komadića pleksiglasa pripremajući izložbu »Sinestezija«, a što ju je ohrabrilo da produbi neke ideje.
Budući da od pleksiglasa radim svjetlosne objekte, nije čudno da sam upravo njega odabrala za izradu nakita i torbi. Sviđaju mi se njegove jake boje, sjaj i to što je lagan i suvremen. Privatno volim nositi nešto što je »drugačije«, nešto baš moje. Odijevam se pretežno u crno i potpuno jednostavno, što je odličan temelj za neki akcent: šal, nakit... Prvu šarenu ogrlicu od pleksiglasa napravila sam za sebe i kad je bila dovršena, shvatila sam da je to upravo ono što mi je oduvijek nedostajalo! Nakon te prve, višebojne, počela sam raditi i druge – jednobojne, pa ogrlice u samo dvije boje... Svaka je drugačija po obliku i kombinaciji boja, svaka je jedinstvena.
Nagrada u Comu bila je potvrda da je na dobrom putu, a kad su njene proizvode na svoje stranice uvrstili časopisi Vogue, Tatler, Marie Claire i In Style – pomislila je da su se neka vrata ipak možda odškrinula!