Susjedna država s kojom Hrvatska ima najdužu granicu, Bosna i Hercegovina ima ozbiljnih problema s otpadom i zbrinjavanjem otpada. Prilično je teško u tako razjedinjenoj vlasti donositi zakone koji će biti učinkoviti na cijelom području, a Zakon o gospodarenju otpadom je primjer zakona koji mora biti jedinstven za cijelu državu. Pogotovo ako se radi o malim državama s relativno malim brojem stanovnika.
Što se tiče gospodarenja otpadom (što je nedjeljivi dio održivog razvoja) situacija je vrlo ozbiljna, problem nije samo gospodarski i ekološki, već i društveni. Ali Bosna i Hercegovina ima šansu, učeći na greškama Slovenije, a potom i Hrvatske koje su sada članice Europske zajednice. Naime, vrlo čest slučaj u ove dvije zemlje bio je da se bezrezervno prepisuju neka zakonska rješenja iz zapadnoeuropskih razvijenih zemalja, a ista ta rješenja nisu mogla biti primijenjena. S druge strane, često se pristajalo i uvodila su se strana rješenja, neprovjerena i neprimjenjiva u našim uvjetima, a da se istovremeno nije vodilo računa o domaćoj znanosti i struci te domaćem gospodarstvu. Ipak, u Bosni i Hercegovini, prema meni dostupnim podacima, ima nekoliko sredina koje primjenjuju najmodernije sustave odvajanja prikupljenog otpada prema savjetima domaćih - i hrvatskih i bosanskohercehovačkih stričnjaka, pa te sredine mogu biti primjer za rješavanje problema otpada u cijeloj regiji.
Prof.dr.sc. Aleksandar Knežević, profesor na Sveučilištu u Sarajevu, ekspert održivog razvoja, za ovaj blog pripremio je tekst koji govori o načinu rješavanja problema otpada, uključujući i plastičnog otpada i odbačenih plastičnih vrećica.
Prof. dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ,
Sarajevo, BiH