Susjedna država s kojom Hrvatska ima najdužu granicu, Bosna i Hercegovina ima ozbiljnih problema s otpadom i zbrinjavanjem otpada. Prilično je teško u tako razjedinjenoj vlasti donositi zakone koji će biti učinkoviti na cijelom području, a Zakon o gospodarenju otpadom je primjer zakona koji mora biti jedinstven za cijelu državu. Pogotovo ako se radi o malim državama s relativno malim brojem stanovnika.
Što se tiče gospodarenja otpadom (što je nedjeljivi dio održivog razvoja) situacija je vrlo ozbiljna, problem nije samo gospodarski i ekološki, već i društveni. Ali Bosna i Hercegovina ima šansu, učeći na greškama Slovenije, a potom i Hrvatske koje su sada članice Europske zajednice. Naime, vrlo čest slučaj u ove dvije zemlje bio je da se bezrezervno prepisuju neka zakonska rješenja iz zapadnoeuropskih razvijenih zemalja, a ista ta rješenja nisu mogla biti primijenjena. S druge strane, često se pristajalo i uvodila su se strana rješenja, neprovjerena i neprimjenjiva u našim uvjetima, a da se istovremeno nije vodilo računa o domaćoj znanosti i struci te domaćem gospodarstvu. Ipak, u Bosni i Hercegovini, prema meni dostupnim podacima, ima nekoliko sredina koje primjenjuju najmodernije sustave odvajanja prikupljenog otpada prema savjetima domaćih - i hrvatskih i bosanskohercehovačkih stričnjaka, pa te sredine mogu biti primjer za rješavanje problema otpada u cijeloj regiji.
Prof.dr.sc. Aleksandar Knežević, profesor na Sveučilištu u Sarajevu, ekspert održivog razvoja, za ovaj blog pripremio je tekst koji govori o načinu rješavanja problema otpada, uključujući i plastičnog otpada i odbačenih plastičnih vrećica.
Vrlo brzo nakon uspostave mira u Bosni i Hercegovini Svjetska banka je pokrenula projekat uspostave sistema menadžmenta otpada u BiH čiji je ključni rezultat (cilj) izgradnja savremenih deponija otpada za čije izdržavanje nema sredstava ni kod bh. privrede ni kod građana, niti onda, niti danas, niti sutra.Prof. dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ,
Sarajevo, BiH