Marketing
Eminentni stručnjaci komentiraju EU-rezoluciju o zabrani opasne plastike
Prekjučer sam objavio post Rezolucija o zabrani opasne plastike te predstavio dokument Europskog parlamenta koji želi zabraniti najopasnije vrste plastike kao i pojedine vrste vrećica. Kako se navodi u obavijesti za medije, ova zabrana bila bi samo dio Europske strategije kojom se želi smanjiti količina plastičnog otpada te povećati recikliranje uvođenjem obvezujućih ciljnih kvota recikliranja plastičnog otpada.
Što o tome misle hrvatski i bosanskohercegovački znanstvenici upitao sam naše najeminentnije stručnjake na tom području: prof.dr. Igora Čatića - umirovljenog profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba i glasnogovornika Društva za plastiku i gumu, dr.sc. Viktora Simončiča iz Siska - znanstvenika i samostalnog savjetnika u području zaštite okoliša te prof.dr. Aleksandra Kneževića - profesora na Sveučilištu u Sarajevu i eksperta održivog razvoja.
Pa pogledajte što kažu:
Prof.dr. Igor Čatić, Zagreb
Apsolutno birokratski pisani dokument
Ne poznajem dovoljno rad Europskog parlamenta i naših zastupnika u njemu. Ocjenu koja slijedi temeljim na ovom tekstu o rezoluciji Parlamenta i poznavanju stavova povjerenika EU za okoliš gospodina Janeza Potočnika. Radi se o apsolutno birokratski pisanom dokumentu koji ne definira temeljne pojmove: opasna plastika i određene plastične vrećice.
Pretpostavljam da bi portali izvukli listu opasne plastike. Drugo, o kojim se vrećicama radi. Sve je to nejasno, a naslućuje se u funkciji svih drugih ciljeva, a ne zaštite okoliša. Primjerice, nedostaje odredba da trgovac mora osigurati osnovnu ambalažu, npr. pri kupovini suhih šljiva ili mokrog sadržaja. Namjerice se ne pravi razlika između vrećica i torbi jer u engleskom to pokriva riječ bag. Bilo bi dobro nabaviti hrvatsku inačicu rezolucije. Valja završiti mišlju. To je nama naša EU dala.
Prof.dr. Igor Čatić
Dr.sc. Viktor Simončič, Sisak
Odgovornim pristupom
zabrana vrećica bila bi bespredmetna
Ne poznajem dovoljno problem “opasne” plastike. Što se tiče “obvezujućih ciljnih veličina za odvojeno prikupljanje otpada koji bi trebali u europskoj legislativi biti definirani i do 80 %” to mi se ne čini loše. Dapače, u Hrvatskoj bi trebali početi s intenzivnijim izdvajanjem korisnih dijelova iz mješovitog komunalnog otpada, za što postoji domaća tehnologija, superiornija onim postojećim u EU.
Što se tiče “Korištenje jednokratnih plastičnih vrećica treba biti onemogućeno gdje god je to moguće”, odgovornijim pristupom, što je priznajem kod nas gotovo nemoguća misija zbog nekompetentnih (ne)odgovornih u okolišu i mnogih onih koji se trude da bombastičnim izjavama zataškavaju svoj (ne)rad, a mnogi sve to koriste i za politički probitak, mogli bi pokazati da je ovakva zabrana, ako se tiče samo nekontrolirano odloženog otpada (ako se ne radi o nekim aspektima iz “životnog ciklusa proizvoda”) bespredmetna. Možda bi u Hrvatskoj mogli iskoristiti priliku da preko demonstracijskih projekata pokažemo da se može drugačije.
Dr. Viktor Simončič
Prof.dr. Aleksandar Knežević, Sarajevo
Koja je razlika između Kemala Ataturka i Veselina Đuranovića ili
Evropski parlament odobrio rezoluciju o zabrani opasne plastike
Veselin Đuranović je bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije od 1977 do 1982. godine. Kemal Ataturk je refromator Turske i na politčkoj sceni je bio od 1923. do svoje smrti 1938. godine.
Koja je razlika između Kemala Ataturka i Veselina Đuranovića? Kada Turska država nije imala deviza za uvoz kave, Ataturk je promovisao korištenje čaja. I danas Turci ne piju kavu kao Turčin.
Kada Jugoslavija nije imala deviza za uvoz kave, ona je prestala da uvozi kavu. Tada narodi i narodnosti Jugoslavije potežu za devizama iz čarapa i dušeka, putuju u Trst, kupuju švercovanu kavu. Rezultat akcije Veselina Đuranovića je povećan izvoz deviza, za razliku od akcije Kemala Ataturka koja je dala pozivan rezultat, reklo bi se čak win-win.
Danas u Bosni i Hercegovini, valjda i šire, građani se izjašnjavaju za gradnju elektrane ili protiv. Odgovaraju na pogrešno pitanje, da li ili ne graditi. Postoje dva prava pitanja. Prvo, gdje graditi elektrane i kakve. I drugo pitanje, kako osigurati razvoj lokalne zajednice. Pitanje ne smije tražiti odgovor da ili ne. Pitanje mora sadržavati upitne rječice kao što su kako, koliko, gdje, ...
Po mom skromnom mišljenju Evropski parlament pati od sindroma Veselina Đuranovića. Nešto zabranjuje. Volio bih da su oni predložili nešto što bi bilo na liniji održivog razvoja i da to nešto, podržano ekonomskim instrumentima polako potisne opasnu plastiku.
Naravno, prvo treba definisati šta je to opasna plastika ili postoji samo termin opasno korištenje plastike.
Prof. dr. Aleksandar KNEŽEVIĆ
Post je objavljen 29.01.2014. u 16:29 sati.