Kad čovjek stalno radi, jedna ideja vuče drugu! – kaže Diana Sokolić, akademska slikarica koja je posljednjih mjeseci skrenula pažnju (ne samo hrvatske) javnosti svojim radom na području dizajna – točnije prestižnim nagradama u jednoj od kategorija natječaja A'Design Award & Competition u talijanskom gradu Como. A nagrade je dobila za manžete, torbu i za ogrlicu, koje su nastale od ostataka pleksiglasa* korištenog u žaru stvaranja luminokinetičkih objekata, što ih je – pod naslovom »Sinestezija« – izložila prošle godine u galeriji Ulrich.
Luminokinetički objekti izazvali su mnogo lijepih reakcija struke, ali od svjetlosnih objekata se danas ne živi. Isto se može reći i za slike Diane Sokolić, koje su vrlo često bile nagrađivane i otkupljivane. Stoga je bila ugodno iznenađena zanimanjem za nakit koji je izradila od komadića pleksiglasa pripremajući izložbu »Sinestezija«, a što ju je ohrabrilo da produbi neke ideje.
Budući da od pleksiglasa radim svjetlosne objekte, nije čudno da sam upravo njega odabrala za izradu nakita i torbi. Sviđaju mi se njegove jake boje, sjaj i to što je lagan i suvremen. Privatno volim nositi nešto što je »drugačije«, nešto baš moje. Odijevam se pretežno u crno i potpuno jednostavno, što je odličan temelj za neki akcent: šal, nakit... Prvu šarenu ogrlicu od pleksiglasa napravila sam za sebe i kad je bila dovršena, shvatila sam da je to upravo ono što mi je oduvijek nedostajalo! Nakon te prve, višebojne, počela sam raditi i druge – jednobojne, pa ogrlice u samo dvije boje... Svaka je drugačija po obliku i kombinaciji boja, svaka je jedinstvena.
Nagrada u Comu bila je potvrda da je na dobrom putu, a kad su njene proizvode na svoje stranice uvrstili časopisi Vogue, Tatler, Marie Claire i In Style – pomislila je da su se neka vrata ipak možda odškrinula!
* poli(metil-metakrilat) (PMMA)