vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

četvrtak, 17.11.2022.

Iznad pobjeda

"Iz godine u godinu slušam urlik o pobjedi, a sve je manje hljeba na svijetu i snage u ljudima, dok zemljom prolazi laž o pobjedi.
Pobjeda ima nisko čelo i crvene oči. U pobjednika je nemiran pogled. Prokleto je ognjeno pobjedničko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli!
Bog drži ruku na tjemenu pobijeđenih a pobjednik je sâm i njegova radost plamti i gasne. Sve što je nade, utjehe i
ljepote na svijetu otkriva se očima pobijeđenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo.
Jer šta su drugo današnje pobjede nego sutrašnji porazi? U očima čovjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraženo čovječanstvo.
Vjetrovi putuju i kiše idu, dobre i plodne, uvijek jednake; zastave se polako rastaču i cijepaju; boje blijede i sve
se zaboravlja, a čovjek ostaje uvijek isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje
čovjek koji sije i radi i kiša koja mu pomaže.
Nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod
poraženih jednako kao i kod pobjednika - napaćen i ponižen čovjek."

Ivo Andrić, Nemiri, 1920., Kugli, Zagreb

17.11.2022. u 08:27 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.