Oganj.blog.hr

UZ BLAGDAN SVI SVETI I DUŠNI DAN



Molitva za pokojne



Hvala ti Gospodine, za osobe s kojima smo dijelili radost i tugu svagdašnjeg života, osobito za one koji su nam bili bliski i dragi, a napustili su nas s ovog svijeta.


Zahvaljujemo ti Gospodine za svu njihovu ljubav i razumijevanje koje su prema nama pokazivali, za njihovo prijateljstvo, za mir koji su među nas donosili, za lijepe riječi koje su nam upućivali.


Opraštam im svaku krivu riječ i svaki krivi postupak kojima su nas povrijedili.


Dok osjećamo bol i prazninu zbog njihove odsutnosti tijelom, molimo te, milosrdan budi našim pokojnima, otkrij im svoje lice i udijeli im dar vječnoga života. Daj da i mi jednog dana s njima uživamo blaženstvo tvoje nazočnosti.


Amen.


Branko Smrekar U Brdovcu;31.listopada 2025.

ZA OPSTOJNOST DRŽAVE
ODGOVORAN JE NAROD


Prema Ustavu Republike Hrvatske, u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.


Među članicama Europske unije, po Indeksu percepcije korupcije, Hrvatska je među pet najkorumpiranijih država Europske unije. Ne slučajno. Dosadašnje su političke vlasti, utjecajem na, po javnoj percepciji, korumpirano sudstvo i sprječavanjem pokušaja otkrivanja korumpiranosti i lopovluka, tim zlima omogućavale puni procvat.


.
O pokušaju otkrivanja nezakonitih i neetičkih radnji u svojim sredinama, višekratno, napisah:


Unas su zviždači časni ljudi koji prijavljuju nepravilnosti pokvarenjaka, koji se, najčešće, zbog nepravedne zaštićenosti osjećaju nedodirljivima.


Zviždač (eng. whistleblower) je osoba koja (kao što sudac u sportu zviždukom upozorava na nepravilno ponašanje), javno upozorava na ilegalne aktivnosti (primjerice korupcije, nedoličnog ponašanja, kršenja zakona ili zlorabe ovlasti moćnih pojedinaca).


Prijavitelji nepravilnosti su hrabri pojedinci koji iz moralnih razloga, uprkos riziku za vlastitu radnu službu, odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih osoba iz svoje sredine.


Kako unas Hrvatski narod i njihovi politički izabranici, hrabrim, časnim i poželjnim prijaviteljima nepravilnosti, pogrdno nazvanih zviždači, daje potporu? Pasivno, gotovo nikako. Kao da se to njih ne tiče. Sramota.


Čudni smo mi svati. Kad je u pitanju iskazivanje naše radosti zbog sportskih uspjeha naših velikana, skupi nas se i preko pola milijuna, ali kad trebamo javno poduprijeti potrebu poboljšanja uvjeta za razvoj sporta, dati potporu: roditeljima s djecom u invalidskim kolicima, potplaćenim zapisničarkama na sudovima ili nekoj drugoj ugroženoj skupini, poput tendenciozno otpuštenim radnicama u tvornicama, onda se ponašamo kao da nas nije briga. Pasive se habere.


U četiri zida žalimo, suosjećamo, tugujemo, zgroženi smo, osuđujemo, psujemo, vrijeđamo, iznenađeni smo, zatečeni…, ali sve te osjećaje, vani, skrivamo „kao svećenik ispovjednu tajnu“. Jadno.


Sve me to podsjeća na davno, poslijeratno vrijeme, i mišljenje jednog, visoko školovanog, vrhunskog stručnjaka za vatrogasnu tehniku i sredstva za gašenje požara: „Sigurno je samo jedno, na ovaj se narod ne može računati“, što, u to vrijeme, nisam želio prihvatiti.


Kad bismo bili manje indolentni i kuražniji, javno bi štitili prijavitelje nepravilnosti, tražili njihovu, poreznim novcima plaćenu pravnu zaštitu i iskazivali svoje nezadovoljstvo brojnim drugim negativnostima, imali bismo više prijavitelja nepravilnosti, a manje njihovih tvoraca. Bilo bi nam bolje.


I većina „naših“ sredstava jadnog općenja, oprostite, „lapsus calami“, javnog priopćavanja, umanjuju ili skrivaju naše kobnosti i strahote.


Tako se, primjerice, lopovluk, kao da je to dječja živahnost, a ne „nož u srce“ našeg naroda, opisuje kao:


„Uhvaćeni su s prstima u pekmezu“.
„Zamračili su velika novčana sredstva“,
„Zaigrali su se“.
"Ostalo im je među prstima“
„Nisu znali da je nečasna radnja grijeh“…


Većina tih medija uredno promovira i „vrle“ ispraznice naših čelnika:
„Neka institucije sistema odrade svoj posao.“


Neupućeni bi pritom mogli postaviti pitanje: Jesu li institucije sistema, institucije vlasti ili institucije naroda?
Odgovor je na Hrvatskim biračima.


Prema svim statističkim pokazateljima EU, dosad se nismo iskazali.


Socijalno ugroženi, većina umirovljenika, blokirani, ovršeni, prezaduženi, nezaposleni i brojni drugi ugroženi i besperspektivni, to najbolje mogu osjetiti, iako među njima ima i onih „niš koristi“, koji se za vrijeme svog razuzdanog života nisu brinuli ni za sebe ni za bližnje.


Nažalost, ugroženi na izborima zaborave svoje jade i nasjedaju dokazanim političkim „ falschspilerima“, njihovim brojnim lažnim obećanjima i predizbornim mrvicama njihova kruha.


Navijek je vrijeme za svekoliko osvještavanje naroda. Oni koji imaju to poslanje, akademičari, matičari, intelektualne svite pa i naš Kler vidljivo su zakazali. Socijalni nauk Crkve više je u sferi teorije, ali u našoj pomalo tužnoj zbilji, po mojoj prosudbi, saživio nije.


Uzdajmo se u svoju pamet, jer sami odlučujemo o sebi, svojim najdražima i našoj domovini, Hrvatskoj.


Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar

U Brdovcu,25. listopada 2025.

RADOST ŽIVOTA JE U NAMA


Život je dar Božji. Svatko ga, u okolnostima zbilje, želi i pokušava živjeti na sebi najbolji način.

Brojne su mudre misli, izreke, i citati koji opisuju život i koji ga mogu učiniti ugodnijim, radosnijim, manje teškim, mirnijim, ljepšim , zanimljivijim, sretnijim, kvalitetnijim; promijeniti naš pogled na život, povećati samopouzdanje, motiviranost, autentičnost;…, biti vodilja života.

Naravno svaka vodilja ne vrijedi za svakog jer, kao što je rekao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić:

„Svaki je čovjek jedna tajna“

Poseban, svoj, specifičan, jedinstven, neponovljiv, pozornosti vrijedan,…. Čovjek ima dušu, nije robot.

Ipak svjedočim vodilju koja svima donosi dobro, radost življenja, smiraj duše, dostojanstvo, lakše prevladavanje životnih poteškoća, budi nadu i sve što čovjeka čini čovjekom:

„ Ja sam put, istina i život Nitko ne može doći Ocu osim preko mene'” (Ivan 14:6, Novi svijet).


O životu jednom napisah:

Čovjekov se vijek simultano odvija u tri komplementarna života:

Život u obitelji, koji bi morao biti obgrljen ljubavlju i razumijevanjem, gdje nastoji harmonizirati u krugu: supruga, (suprug), djeca i unuci, roditelji, šira obitelj, te biti čim uslužniji, korisniji, bolji, suprug, otac, sin, rođak.

Život na radnom mjestu gdje, poštujući pravila službe, pokušava stvoriti sklad svih subjekata koji sudjeluju u procesu rada. Izvršavati radne zadaće, potrpiti nepravdu, boriti se za prava sebe i svojih kolega te gajiti zdravu atmosferu.


I treći, njegov osobni, tajni, život, pun razmišljanja, snova, mašte, želja, virtualne ljubavi i simpatija, ostvarenih i neostvarenih htjenja, moralnih i društvenih ograničenja, frustracija, nemira, boli, patnje, tuge, nepodijeljenog veselja…Sva osjećanja koja čovjeku pune dušu i stvaraju životnu energiju.

Svako posrtanje u bilo kojem od navedenih života ima mogućnost relaksacije u druga dva, ali najčešće poteškoće u jednom, negativno utječu i na druga dva segmenta življenja.

Najvažnije pitanje u životu čovjeka je:
Kako si zadovoljan sam sa sobom?
Naravno naš put k ostvarenju zadovoljstva ne smije ugrožavati puteve drugih ljudi.


Sveti Ivan Pavao II je o životu rekao:
Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tomu putu naći pravdu, razvitak, istinsku slobodu, mir i sreću.

A Mahatma Gandhi:
Gdje je ljubav , tu je i život.


Ljubav sve pobjeđuje!

Želim vam obilje ljubavi i svako dobro u životu.



Branko Smrekar

U Brdovcu, 18. listopada 2025.

VIZIONARI PROŠLOSTI - RETROVIZOR ZNALCI I NIHILISTI BEZ PROGRAMATSKIH IDEJA


Lijepo je što korisnici fb mreže, ponosno objavljuju: svoje najdraže, svpja zriftana i nasmiješena ličeka, poze s izleta u prestižna mjesta, lijepu obleku, ugodna druženja, zabave, fešte, domoljubne dekoracije, domaću glazbu, prigodne odojke i janjce, kotlovinu, „dišeće“ kobasice, friške očvarke z lukom, gradele, cvijeće, lijepe vrtove, okućnice, grožđe, paprike i paradajze, peseke i mačke, vrijedne radove u polju i obiteljskom gospodarstvu, prelijepe prirodne ljepote i povijesne građevine naših krajeva, mudre misli velikana, sjećanja, uspomene, dosjetke i viceve te druge radosti, sreće i zadovoljstva, većih od bilo koje konvencije, rezolucije ili „ 555. posljednje opomene“, Ujedinjenih Naroda.


Izim tih ugodnih, lepršavih, laganih, nježnih, prostodušnih, nepretencioznih objava , pojavljivale su se i one upitne, teško razumljive, nepoznate, nevjerojatne, gotovo neprihvatljive o: opstojnosti Hrvata od preko osam tisuća godina, njihovoj pradomovini Harahvatiji u staroj Perziji, Hrvatu Kralju Gašparu, još nedokazanim, ali osnovama sumnje da je i sam Gospodin Isus Krist, Hrvat i sličnim nepoznatim, ali i vrlo dvojbenim tezama..


Posebno su zanimljive objave o našoj teškoj, često sluganskoj, ali hrabroj i časnoj povijesti, koje se ne smijemo sramiti i ne dopustiti da nas neprijatelji, s puno putra na glavi, bez razloga, lažno optužuju i nameću krimene povijesti, posebno ustaštva.


Osobito su korisne i objave o velikanima naše slavne povijesti: koji su zbog svoje nepokolebljive domoljubnosti i vizionarstva, postali žrtve krvožednih, antihrvatskih, udbaških struktura, našim časnim političarima, umjetnicima, znanstvenicima, stručnjacima, uspjesima i tragedijama u našoj novijoj povijesti, pobjedonosnom Domovinskom ratu i njegovim posljedicama, ponosnim obilježavanjima velikih pobjeda i tuzi zbog tragedija, koje nam je velikosrpski agresor nanio, nepoznatim činjenicama o našoj povijesti, kulturi , vjerskoj tradiciji, narodnim običajima, prepoznatljivim gradovima i osobitim objektima te drugim znamenitostima.


Objave o prošlosti pišu brojni povjesničari, znanstvenici, stručnjaci, političari, znalci pa i diletanti, ali tek rijetki sublimiraju tu povijest u viziju potrebitih mjera, metoda i strategija poboljšanja sadašnjosti, a time i što je moguće izvjesnije budućnosti.

Nedostaje programatskih ideja kako promijeniti strategiju razvoja, povećati industrijsku proizvodnju, poljoprivredu, zaštiti nacionalno blago, poboljšati demografsku politiku, ojačati pravnu državu…,spriječiti dekroatizaciju.


U fb objavama, pojavljuju se i brojni tekstovi nihilista koji bi rušili čelnike svih vlasti, ne prezentirajući metode na koji bi način to ostvarili, a posebno ne, imaju li alternativu današnjim rukovodiocima. Smatram da današnja oporba u Saboru Republike Hrvatske to osvjedočeno nije.


Jako cijenim ljude koji danima i godinama proučavaju povijesne knjige, članke i dokumente te ih jasno prezentiraju javnosti, ali još više one koji uz sva ta znanja imaju i Božji dar inventivnosti.


U Hrvatskoj i izvan naših granica ima puno inventivnih: uspješnih gospodarstvenika, stručnjaka, znanstvenika, uglednih Hrvata, ali u državi, komunizmom, globalizmom i lažnim vjerništvom razorenih duša, punoj parola, laži i neargumentiranih, besplodnih kritika i bezidejnosti, o čemu narod ne misli svojom glavom, interesni egoizam političara prednost nad strukom daje stranačkim podanicima.


Svaka država svoju politiku vodi prvenstveno u svojem interesu, a mi, kako mi se čini, zbog osobnih interesa i servilnosti pojedinih političara, svih provenijencija, u prvi plan stavljamo „više interese“, vjerujući svima osim Dragom Bogu, a Hrvatska bez dragog Boga neće opstati.


Poštujmo Božje zapovjedi, ne bojmo se, ne skrivajmo se iza vlastite sjene i mislimo svojom glavom.


Još Hrvatska ni propala. Ni neće ako se osvijestimo.


Branko Smrekar.
U Brdovcu, 11. rujna 2025,