Oganj.blog.hr

U POVODU OBILJEŽAVANJA 80.OBLJETNICE SMRTI
SVETOG LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆ

LJUBAV PREMA BOGU I ČOVJEKU

Jedne večeri, na susretima u okviru projekta Religija za mir, ispred zagrebačke katedrale, jedan je biskup rekao: "Kad sam bio mali, gledao sam kipove svetaca. Činili su mi se tako veliki, posebni, nestvarni, grandiozni, nedodirljivi... a onda sam proučavao njihove živote i shvatio da su obični, normalni ljudi, ljudi poput nas, ali ipak tako posebni, drugačiji, ljudi podređeni Bogu i čovjeku. Nema odmora, nema osobnih interesa. Ljudi koji su sebe davali drugima, služili im, patili za njih, često i po cijenu vlastitog života “.

Sjećao sam se tih riječi, svakom novom spoznajom o svecima, podsjećajući se na neodvojivost služenja i ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Ali sve navedeno kao da je lebdjelo oko mene. Dublje značenje svetosti osjetio sam dok sam dugo molio u Padovi, u kapeli svetog Leopolda Bogdana Mandića.

Nije me se posebno dojmio novouređeni prostor kapelice, ni mramor ni sva pozlata u njoj, već, više nego skromna, odaja u kojoj je svetac danonoćno molio i ispovijedao.
Krhka, bolesna osoba snažne duhovne snage. Ponizan, skrušen, u okruženju materijalnog siromaštva, zapravo bijede, predan, pun povjerenja, poniznosti, dobrote, milosrđa, razumijevanja, blagosti i ljubavi.


U ovoj maloj prostoriji, gdje je dobrohotni čovjek molio i ispovijedao cijeli dan, a ponekad i noću, čovjek ne može a da ne osjeti „Bog je tu“ i ne pomisli: „Bog je kad ti ništa nije teško učiniti za bližnjega. "

Sveti Leopold Bogdan Mandić živio je Boga kroz svoja djela i u najtežim trenucima svoga života.

Dao Bog da se više ugledamo u takve velikane.
Nije lako, ali je lijepo živjeti s Bogom.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 12. travnja 2025.