Oganj.blog.hr

ALIJENACIJA OD HRVATSKOG ISELJENIŠTVA I DALJE TRAJE


Nedavno pročitah jedno opravdano pitanje: „U dijaspori živi gotovo 4 milijuna Hrvata, pa kako manjine mogu imati 8 zastupnika u Hrvatskom saboru, a dijaspora samo 3?“
Nažalost, tragedija je još veća.

Pod dijasporom vode i područja u susjednim državama, gdje su Hrvati, stoljećima, domicilno stanovništvo, poput Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Boke Kotorske…
Oni nisu iseljeništvo. Oni su, kao što mi reče prijatelj Nikola, svojedobno visoki dužnosnik Crne Gore: „Svoji na svome“.

To, nemogućnost glasanja iseljenika elektroničkim glasovanjem, otežavanje mogućnosti stjecanja njihova državljanstva i drugo, imali su za posljedicu da u zadnja tri saziva Sabora Republike Hrvatske, nije bilo ni jednog predstavnika našeg iseljeništva. Isto se dogodilo i nakon zadnjih izbora.

Svih dvanaest saborskih zastupnika bili su domicilni Hrvati iz Bosne i Hercegovine.
Hrvatsko iseljeništvo ima posebno mjesto na pijedestalu naše Domovine, Hrvatske. Sjetimo se silnih milijardi dolara kojima su bili naša najveća novčana potpora pobjedi u Domovinskom ratu, ali i u poslijeratnom razdoblju, do dana današnjeg.

Po prosudbi, doznake iz iseljeništva čine 6,6 posto bruto-društvenoga proizvoda, dok je BDP, od, spasonosnog, turizma 19,4 %.

Hrvatsku je u Domovinskom ratu branilo preko 1000 branitelja iz iseljeništva, a ako dodamo i one koji su imali podrijetlo iz Hrvatske, broj sa penje na preko 1500.

Vidjevši, kroz medije našu patnju i borbu za slobodu, braniteljima su, u ratom razorenu Hrvatsku, uz strance, odlučili doći pomoći i hrabri iseljenici.
Iseljeništvo je ogromnu ulogu imalo i u nabavci, kao zlato vrijednog oružja, nakon što su domaći izdajnici i velikosrpski fašisti utjecali, da Srbiji naklonjena međunarodna zajednica uvede embargo na uvoz oružja, naoružanoj Srbiji s “JNA“, kao i golorukoj, samo srcem naoružanoj, Hrvatskoj.

Iako mi u Hrvatskoj dajemo silnu verbalnoj potporu iseljeništvu, organiziramo prigodne skupove i događaje, što brojni „veliki domoljubi“, u posjetima državama u kojima živi značajan broj Hrvata daju euforična obećanja, u zbilji premalo cijenimo i vrednujemo naše iseljeništvo. Volio bih biti u krivu, ali imam dojam da iseljeništvo vide, prije svega , kao izvor financiranja njihova „poslanja“

Zaslužili su mjesta u Saboru Republike Hrvatske, veleposlanička i diplomatska mjesta u državama u kojima žive, lakše dobivanje državljanstva Republike Hrvatske, elektroničko glasovanje i jačanje kulturnih vrednota u iseljeništvu i u domovini, kao i zakonske uvjete za povratak iseljenik, bez obzira na njihovo imovinsko stanje, pri čemu država treba potpomagati iseljenike slabije imovinske moći, a za bogatije, stvoriti postojane, drugim državama konkurentne, uvjete za investicije u Domovini Hrvatskoj.

Po dosadašnjim spoznajama, ne mislim da je današnja konstelacija političkih snaga i odnosa, mahom euroljubnih, virtualnih domoljuba, željna i kadra to učiniti.

Prvi Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, osjetio je zajedničko bilo iseljene i domovinske Hrvatske pa je već !990. godine osnovano Ministarstvo iseljeništva, načelu s Gojkom Šušak, useljenikom iz Kanade, kojeg je zamijenio Zdravko Sančević, useljenik iz Venezuele.
Osnivanje Ministarstva iseljeništva, raseljeni Hrvati diljem svijeta, u komunizmu stigmatizirani kao „ustaška emigracija“, dočekali su s iznenađenjem i radosnom nadom da je konačno došao kraj komunističkoj nepravdi i represiji, koja se pola stoljeća prema njima primjenjivala.

Ministarstvo iseljeništva bilo je dio prvih triju vlada Republike Hrvatske. Peta i šesta Vlada Republike Hrvatske imale su Ministarstvo povratka i useljeništva.
Počevši od sedme, Račanove Vlade (2000. god.) ukida se ministarstvo za pitanja i poslove vezane uz Hrvatsko iseljeništvo, ali se 2012. osniva Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ne izdvaja iseljeništvo od domicilnih Hrvata, izvan Republike Hrvatske.

Dao nam Bog novu domoljubnu upravljačku strukturu, koja će osjetiti bilo svih Hrvata, ma gdje oni živjeli.

PRIJEDLOG:
Veleposlanici Republike Hrvatske u Australiji, Argentini, Kanadi, SAD-u … trebali bi biti iz redova iseljenika. Više je tome razloga:
Bolje poznaju stanje u državi u kojoj žive i problematiku naših iseljenika poput stjecanja Hrvatskog državljanstva, problematiku glasovanja i drugo, lakše bi pronalazili modele gospodarskog i kulturnog povezivanja te posebno, povratka iseljenika, uključujući i vrhunske stručnjake, u maticu Zemlju.

I na kraju jedna, gotova nespominjana, velika vrijednost našeg iseljeništva je njihov mentalitet. Većina njih nema komunizmom razorenu dušu, poput većine nas u Domovini.

Promjena Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na iseljeništvo, bila bi na korist ukupnog Hrvatskog nacionalnog bića, iseljenicima dala realnu mogućnost povratka i veće poštovanje, kad već to, u dostatnoj mjeri, nismo učinili za njihovu pomoć u Domovinskom ratu i nakon pobjede.

Branko Smrekar
U Bdovcu; 30.travnja 2024.

UZ IZBORNI ZAKON ( I )


U prijeizbornoj kampanji, brojni su aspiranti za zastupnička mjesta u Saboru Republike Hrvatske izkazivali potrebu promjene Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na metodu izračuna broja zastupnika. Danas je na snazi:
D'Hondtov sustav ili metoda je metoda raspodjele glasova u zastupnička mjesta (mandate) u sustavu razmjernog predstavništva. Ime je dobio po belgijskom pravniku i matematičaru Victoru D'Hondtu. Prvi put je zakonski uveden u Belgiji 29. prosinca 1899.[1]

Prema ovom sustavu, broj dobivenih glasova svake izborne liste koja sudjeluje u podjeli mandata u izbornoj jedinici, dijeli se redom s 1, 2, 3, itd. i tako dok se ne dođe do broja jednaka broju zastupnika koji se biraju u toj izbornoj jedinici. Dobivene količnike svih izbornih lista treba poredati po veličini te odbrojiti od najvećeg prema manjima onoliko koliko se zastupnika bira. Tada svaka lista dobiva onoliko mandata koliko ima odbrojenih količnika.[1][2][3][4]

Dodaju se i primjeri izračuna, ali, seglih (svejedno) mi se čini da to većini naroda nije previše jasno.

Kad bih htio tu metodu uprostiti do razumijevanja, napisao bih:

VICTOR D'HONDT JE ANTI ROBIN HOOD
I dok je, po legendi, Robin Hood uzimao bogatima i davao siromašnima, Viktor D'Hondt uzima siromašnima i daje bogatima.
Naime glasovi koji birači podariše posrnulim strankama i pojedincima, dodaju se onima koji dobiše najviše glasova. Meni nije pošteno da se glasovi birača koji nisu glasovali kao većina, dakle bili su kontra , metodom dodaju baš toj većini.

Meni to nije normalno. Znam, nisam ni ja, ali u današnje je vrijeme Božji blagoslov, ne biti normalan.

Iz sela Brdovec,
Branko Smrekar

28. travnja 2024.

JOŠ HRVATSKA NI PROPALA,

dok mi živimo. A poslije? Ovisi o nama!

I dok je, kao što reče „Otac srpske nacije', ideolog Srpske laži i uzrok Srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća, Dobriša Ćosić:

„Laž je srpski državni interes“.

U nas Hrvata je laž egoistični osobni, antidržavni, interes.

I dok je nekad, moj djed Stjepan, na prigovor bake Jelice, nerado, kletvom na vraga i mater, negirao svoje nepromišljene uvrijede, danas političari svoje laži jednostavno prešućuju. Kao da ih nije bilo.

Dokazana prijašnja izjava, koja u jednom trenutku postaje opterećenje, bez ikakvog se srama, „sinkopira“. (sinkopa se definira kao nagli i kratkotrajni gubitak svijesti uzrokovan smanjenim protokom krvi kroz mozak).

U dosadašnjim sazivima „Visokog doma“ s podosta malih ljudi, bijaše bezbroj „sinkopista“, koji su se samo zahvaljujući kratkom pamćenju našeg naroda, „kolektivnoj sinkopi“ naših birača, mogli politički opstati..

Oni, kao i brojni drugi političari, imaju različite, mahom, već prema potrebi, promjenjive, dijametralno suprotne svjetonazore (vrijednosne sustave, političke stavove, uvjerenja, shvaćanja, vjerska uvjerenja, a pogotovo vrednovanja i življenjima po kršćanskim načelima…)
Svjetonazor označava odnos pojedinca prema okolini, u kojem se zauzima određeni „pogled na svijet“. Svjetonazor podrazumijeva i stvaranje određenih stajališta i zauzimanje stavova prema ukupnoj zbilji.

Mijenjanje svjetonazora političara zbog osobnih materijalnih i drugih interesa je prijevara i izdaja birača. Pokvareni pragmatizam na štetu Domovine.

A bajke o sličnijim svjetonazorima, bez uvjetovanja pristanaka na postupke: utrnuća lopovluka, krađa, korupcija, klijentelizma, nepotizma; demografske politike, zaštite nacionalnog blaga: voda , šuma. rudnog bogatstva, reformi zdravstva, sudstva, školstva, porezne i mirovinske politike, traženja ratne odštete i povratak ubijenih i na nepoznatim mjestima zatrpanih branitelja i civila,sustava poticaja i drugih, za život i perspektivu vitalnih područja našeg društva, su sramotni izgovor za osobne interese, a ne doprinos istini, pravdi i domoljublju.

Tako nam Bog pomogao.
Branko Smrekar

U Brdovcu, 25. travnja 2024.

MINUTA SJEĆANJA I POČASTI


Na brojnim našim obljetnicama značajnih događaja pobjeda i stradavanja, posebno u Domovinskom ratu, komemoracijama, s pijetetom se sjećamo i odajemo počast poginulim, preminulim i ubijenim Hrvatskim braniteljima čiji posmrtni ostaci počivaju na nama nepoznatim mjestima te civilnim žrtvama, nametnutog nam, pobjedničkog, rata.

Na komemoracijama, uz popratne govore, svijeće i cvijeće, mimohode, barjake, molitve, neizostavni dio početka svečanosti je šutnja, kojom se prisjećamo, odajemo poštovanje i počast našim junacima i žrtvama.

Nazivamo je MINUTA ŠUTNJE.

Poput Liturgijske, to je pozitivna šutnja.

Inače, Hrvatskom je rodu, uz svjetla vremena Hrvatskog proljeća, revolta na bezdušna velikosrpska ugnjetavanja prije raspada propale Jugoslavije i tijekom cijele teške, ali svijetle povijesti, pojedinačnih svijetlih trenutaka izkazanja domoljublja i borbe za neovisnu Hrvatsku, imanentna: zla, a u jednom vremenu, iza formalnog utrnuća Hrvatskog proljeća, koji su nemili događaji sa za pojedince vrlo teškim posljedicama, što je iniciralo donošenje Ustava SFR Jugoslavije, koji je bio osnova po kojoj su Europske i druge države priznala pravo Hrvatske na odcjepljenje, prokleta, šutnja poniznosti, mazohizma, pokornosti, poltronizma, ulizivanja, anemičnosti i bezdušnosti, što nam loše utječe naš život, status i perspektivu.

U novije smo vrijeme svjedoci denominacije Minute šutnje, u Minutu tišine , Minutu Hrvatske tišine, a u nekim drugim prigodama spominju se i neprimjereni nazivi: „Minute glasne tišine“, „ Minute gromoglasne tišine“ pa i Duboka tišina.

Uz sve nabrojeno, kao sudionik Domovinskog Rata i brojnih poslijeratnih komemoracija diljem Hrvatske, predlažem da svima koji su svoj život položili na Oltar Domovine, odamo:

MINUTU TIHE POČASTI

Ali ta minuta odsutnosti govora i djelovanja, mora biti plodonosna, a bit će ako promislimo jesmo li posvetili potrebnu pozornost, uvidjeli stanje, tješili i davali potporu i pomoć ožalošćenim majkama, očevima, supružnicima, djeci i unucima poginulih branitelja.

Aktivna pomoć najmilijima naših poginulih i preminulih branitelja, je najbolji način poštivanja naših junaka, koji iza sebe ostaviše tugu , bol, suze i neizvjesnu budućnost. To je naša moralna, ljudska i kršćanska obveza

Sama šutnja za počast nije sam sebi svrha. Ona mora biti djelotvorna, a ne formalna. Svi bi to morali znati , a naročito oni koji se domoljubima vole nazivati.

Domoljublje se gaji i prenosi generacijama.

Uz tihu počast svima koji su dali doprinos stvaranju i jačanju domoljubnog duha te stvaranju Države Hrvatske,

U Brdovcu, 19. travnja 2024,
Branko Smrekar

KAMPANJA ZA KOPANJU

U tijeku je, pomalo necivilizirana, bezobrazna, osjetilima naporna, degutantna prijeizborna kampanja, s ne osobitom mogućnošću izbora.

Volio bih svoj glas dati osobi koja poštuje deset Božjih zapovjedi:
1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva!
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari!

Nažalost, stiče se dojam da je, u prosjeku, više takvih ljudi među politički neaktivnim osobama, nego među aspirantima za visoke političke značaje. Posebno se to odnosi na 7. Božju zapovijed : NE UKRADI.

Lopovluk se pokušava zamaskirati s : prstima u pekmezu, zaigranošću, zamračivanjem i sličnim zabašurivanjima istine.

Nisam primijetio da se grijeh krađe dostatno pojavljuje u rječniku onih kojima je širenje kršćanskog nauka poslanje, a niti čuo da se neka od stranaka okuražila u svom programu napisati: VRAČAMO UKRADENO!

Dojma sam da je prvenstvena težnja većine aspiranata za mjesta u Saboru Republike, materijalni interes.
Za ovu godinu, izim plaća i dodatnih prihoda u i izvan Sabora, povlaštenih informacija vrhuški, ove će se godine političkim strankama i nezavisnim zastupnicima isplatiti 9,7 milijuna eura. Je li netko od kandidata ili stranaka u stremljenju za tim beneficijama, u želji smanjenja troškova državnog proračuna, predložio da se, izim ne previsokih plaća, odreknu makar i centa, osobnih primanja? Nek.

I na koncu, uz neke neosporive uspjehe, je li netko analizirao naš vanjski dug, inače imanentan svakoj državi, od preko 120 peljeških mostova, s pristupnim cestama, (od čega samo prošle godine 15) i je li taj dug svrsishodno uporabljen?
Nisam to čuo ni od ekonomskog mudrijaša, koji, politički upravljan, nemoralno, tvrdi da je, nasuprot svim drugim državama, za Hrvatsku sreća što svoje rezerve ne drži u zlatu, već u čvrstoj valuti eura.

Iako sam zadovoljan svojim obiteljskim, društvenim i materijalnim stanjem kao i našim zdravstvenim sustavom, neopterećen stranačkom pripadnošću, ne mrzeći nikoga, nisam mogao, prije izbora, odoljeti ovo ne napisati i pokušati potaknuti na razmišljanje da pri odabiru svojih predstavnika u Sabor Republike Hrvatske, promislimo svojom glavom, vidimo kako živimo i u koga možemo imati povjerenja.

Moguće nismo ni svjesni da izlaženjem na izbore, sami odlučujemo o sudbini sebe i svojih najmilijih.

Sve dosadašnje generacije Hrvata, ginule su i borile se za opstojnost Hrvatske, a mi smo u pobjedničkom Domovinskom ratu, životima naših junaka, krvlju, boli i suzama izborili samostalnu državu.

Na izborima imamo povijesnu zadaću spriječiti daljnju dekroatizaciju Hrvatske i zadržati njenu opstojnost.

Branko Smrekar

U Brdovcu, 8. travnja 2024