Nepoznati Zagreb

29.08.2019., četvrtak

Pogodi tko sam!

Nagradno pitanje: Na vratima kojeg lokala sam jučer našao ovu poruku? wink



Vukotinovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: natpis, centar, Dolazim odmah


- 20:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.08.2019., nedjelja

Starim cestama prema moru



Spust sa Gornjeg Jelenja prema Hreljinu, uz niz starih rubnih kamenova. Snimio: Vanja


Iako na ovom blogu često spominjem prošla vremena i njihove tragove vjerojatno ste zamijetili da me rijetko hvata nostalgija za prošlim vremenima. Od fraze "Nekad je sve bilo bolje ..." automatski dobivam ospice jer smatram da to jednostavno nije točno - da, puno toga je bilo drugačije, neke stvari su zaista bile bolje ... ali, ljudi, vrijeme ide i kad bi sve bilo zabetonirano i uvijek isto brzo bi nam dopizdilo. Neke nas stvari, prizori, pjesme, slike podsjećaju na neke nama drage trenutke, ljude, na nas same iz nekih davnih, možda i boljih vremena ... i to je OK, vratiti se nakratko u njih .. ali nije OK živjeti u njima ili pak automatski "diskreditirati" sadašnje vrijeme kao loše, naravno da će nam onda ono zaista biti loše.

Anyway, danas ću vam pisati o putovanjima na more. Kao klinac nisam baš tako strašno često putovao na more: prije prvog osnovnoškolskog razreda sam bio sa roditeljiam i sestrom u Tučepima kod Podgore i tog se ljetovanja i putovanja jedva sjećam, a nakon toga smo slijedećih sedam godina ljetovali u kampu Lanterna kod Poreča. Ta su mi ljetovanja ostala u sjećanju onak, ni vrit ni mimo: da, bio sam uzbuđen prije njih, kretali smo rano, uz buđenje negdje oko 4 ujutro, pa onda vožnja preko Ljubljane i Kopra dolje, 7 dana mediterana (koji me tad nije nešto baš ostavljao bez daha ...) pa onda nazad. Bilo mi je to OK, ali ništa više, nikakvo oduševljenje. Ono što me se najviše dojmilo sa tih putovanja je planina Nanos koja fantastično strši iznad one padine kojom se Primorska polako spušta prema moru te sama ta krška pokrajina sa suhim dolinama, stijenama koje vire iz tla, mjestašcima sa kamenim kućama usred kraških polja ...

No, za današnji post je bitno da moja sjećanja na odlaske na more ni na koji način nisu povezana sa starom cestom prema Rijeci. Tom sam se cestom počeo češće služiti tek posljednjih 20-tak godina od kada redovno ljetujem na Cresu i malo pomalo se to putovanje kratilo svakim dovršenim komadićem autoputa tako da sad vožnja do Valbiske na Krku otkud kreće trajekt iznosi tek 2 sata i 15 minuta (prije 20-ak godina se vozilo cca 3, 3 i pol sata).

Ali, u posljednje vrijeme mi je autoput (ne samo riječki, već svaki) postao pomalo dosadan - da, brži je ... ali i dosadniji. Draže mi je potrošiti sat-dva-tri više pa vrludati nekim lokalnim cestama i vijugati njima bez stresa i uz poneku pauzu nego na autoputu držati nogu na gasu i paziti koga ja obilazim i tko mene obilazi umjesto da gledam okolicu.

Pa onda prije tjedan dana odlučih jednu od vožnji prema Cresu pretvoriti u posebni događaj ... odnosno, u komadić gušta. I to vožnjom bez i metra autoputa, od Zagreba pa sve do Krka. Službeno sam započeo to putovanje kod Jadranskog mosta (kad već stari savski most nije za auto upotrebu), nakon rotorske obilaznice skrenuh u Remetincu na Karlovačku cestu do Lučkog, a potom kroz Jasku, Karlovac, starom riječkom cestom preko Severina, Skrada i Delnica do Gornjeg Jelenja i zatim starom cestom dolje do Hreljina i Križišća pa za most. Vozio sam ležerno, uz zastajkivanja za fotkanja, gablec na klupi u Skradu, i cijeli me je put do prilaza Krčkom mostu došao otprilike 5 brutto sati uz sve pauze (tamo me je dočekala gužva tako da sam na prolazak mosta čekao skoro sat vremena).

Neću vas sad daviti opisima svih mogućih detalja, veći dio te ceste sam već u ovoj ili onoj prilici i prošao, nekad ovaj dio pred Zagrebom, nekad onaj dio kod Delnica, ali već jako dugo to nisam učinio u jednom komadu i baš me se dojmio taj kontinuitet vožnje po magistralnoj cesti koja je sada gotovo bez prometa uz sve znakove neke njene "bolje prošlosti" (zatvoreni restorani, pohabani asfalt, stare ograde mostova itd), ali i ipak žive budućnosti (stranci koji ponekad biraju baš takve prilaze moru).

Pa, evo par dojmova, onako nasumce nabacanih:

- Remetinec, Lučko, Stupnik ... eh, nikako izać iz te zagrebačke aglomeracije i napokon proći koji komadić puta uz/kroz šumu i livade!
- Nakon Jaske: Napokon manje prometa, vozim koliko želim, a ne koliko mi nameće vozač/kolona ispred mene!
- putokaz za Gornju Kupčinu: Netko se našalio pretvarajući slovo "p" u "r" ... wink
- Karlovac: Uvijek me razvesele njihove zelene ploče sa imenima ulica, kao u Ljubljani ili Grazu! wink
- nakon Duge Rese: Taj dio sam iščekivao sa veseljem, očekivajući praznu cestu ... i, takva je i bila!
- Jarče Polje i most preko Dobre: Uvijek lijep!
- Zdihovo, Klanac: Mali Raj i Mirni kut su i nadalje otvoreni i svaki dan serviraju janjetinu (provjerio pitavši konobarice!), to me je razveselilo! Ali, mnogi drugi usputni lokali su zatvoreni.
- Severin: Čuveni piš-pauza restoran je zatvoren ... ali su zato tu druga dva lokala koji su puni ljudi!
- Vrbovsko: Napušteni motel Vidikovac .. eh, nekad jedna od najpoznatijih postaja ..
- Donja Dobra, Skrad: Baš sam nekako brzo došao tamo! U Skradu više nema benzinske, motel je isto zatvoren ... ali sam zato našao super klupicu u hladu za gablec!
- Delnice: Nakon mjesta se cesta obnavlja skoro do Gornjeg Jelenja - usputno pronađoh čak dva stara natpisa koja nisam uspio dešifrirati, jedan potječe iz doba nakon Drugog svjetskog rata, dok za drugi, na Gornjem Jelenju ne mogu ništa reći ...
- Nakon Delnica je više auta, Slovenci i ostali stranci dolaze preko Broda na Kupi ...
- Prilaz Hreljinu: Odvikao sam se od gužve i gomila auta koja stiže sa autoputa me je iznenadila ...
- Križišće: Uvijek zanimljivo mitsko mjesto susreta čak šest cesata ...
- I naposlijetku prilaz mostu za Krk: Guuuuuužva, nema više mira i idile! wink



Izlazak iz Zagreba starom Karlovačkom cestom kroz Remetinec. Snimio: Vanja


Nestašno ... wink Snimio: Vanja


Čuveno "morsko" raskršće u Karlovcu. Napuštam "Jedinicu" i krećem dalje "Trojkom". Snimio: Vanja


Glavna cesta prema rijeci je tek "ulica" i ima ofucanu staru tablu, a ovaj njen odvojak se diči nazivom "cesta" i ima noviju tablu i to čak sa obrubom. wink Snimio: Vanja


Jarče Polje i čuveni most preko Dobre. Snimio: Vanja


Prekrasno! Snimio: Vanja


Stari rubni kamenovi uz most. Snimio: Vanja


Lokalna ekipa cucla pivu uz lokalni dućan pored mosta. Snimio: Vanja


Jedan od napuštenih lokala kojeg je uništio novoizgrađeni autoput - obratite pažnju na retro tendu! Snimio: Vanja


"Leonardo" mu je ime ... Snimio: Vanja


Prazna cesta kakvu sam gledao većinu vremena na toj dionici, zapravo sve do Delnica ... Snimio: Vanja


Dobra vijest: "Mali raj" u Zdihovu i dalje radi i nudi janjetinu (200 kn/kg, i radnim danom)! Snimio: Vanja


.. a isto vrijedi i za "Mirni kut" u Klancu! Snimio: Vanja


Pokojni restoran u Severinu na Kupi. Snimio: Vanja


Ovdje počinje Goranski planinarski put! (Moram jednom prijeći i tu dionicu do Lukovdola!). Snimio: Vanja


Neobična kombinacija boja na prozorima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi. Snimio:Vanja


Još jedan "pokojnik", motel "Vidikovac" kod Vrbovskog. Snimio: Vanja


Napuštena benzinska pumpa u Skradu. Snimio: Vanja


Stari natpis koji sam neuspješno pokušao dešifrirati (spominje se revolucionar Florijan Bobić!), nalazi se malo iza Delnica. Snimio: Vanja


Lokacija natpisa. Snimio: Vanja


Prekrasan usputni pogled na Lokve ...Snimio: Vanja


... i Lokvarsko jezero. Snimio: Vanja


I, eto Gornjeg Jelenja - od sada samo nizbrdo! wink Snimio: Vanja


Još jedan tajanstveni natpis koji nisam uspio pročitati ... Snimio: Vanja


Kilometarska oznaka kamena na Gornjem Jelenju, vjerojatno je tamo od izgradnje ceste. Snimio: Vanja


Napuštam Riječku cestu ... Snimio: Vanja


Uvijek dragi pogled na planine - Grobničke Alpe. Snimio: Vanja


A tu je i ... prvi pogled na more!!!!!! Snimio: Vanja


Kod Križišća skrenuh malo i na jednu postranu cestu sa još sačuvanom kamenom "ogradom" .. Snimio: Vanja


Ograda možda i jest sačuvana, ali kolnik nije. wink Snimio: Vanja


I, tu je Križišće, još malko i mojem putu po starim cestama je došao kraj, "utopio" sam se u gužvu na prilazu Krčkom mostu. Snimio: Vanja

Oznake: more, cesta, Karlovac, rijeka, Krk


- 22:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.08.2019., petak

Na rubu čitljivosti

Ovih sam dana zaredao sa postovima vezanima uz centar grada, pa evo onda i još jednoga, vjerojatno posljednjega iz tog mini serijala. A radi se o dvorištu zgrade u Praškoj 8. Ušao sam kroz haustor iz puke znatiželje i iznenadio se kad sam na lijevoj strani dvorišta uočio teško čitljiv natpis. Trebalo mi je desetak minuta da ga dešifriram, pokazalo se da na njemu stoji "Restauracija". Stjecajem okolnosti je baš tad iz haustora izašao stariji gospodin koji je nosio smeće u kontejner pa sam ga priupitao kako je došlo do toga natpisa i kada se tu nalazila restauracija. A on mi je rekao da ona zapravo nikad nije ni proradila već je samo bilo planirano njeno otvorenje, stavili su već i natpis i onda se odustalo od nje. Pitao sam ga kada je to bilo (prema tipu natpisa bih rekao da se tu radi o dobu između dva rata ili možda o kasnim četrdesetima ili pedesetima), no nije mi mogao odgovoriti.

Da li možda netko od vas zna nešto više o tom natpisu odnosno restauraciji koja je tu trebala biti?



Ulaz u haustor. Snimio: Vanja


Spomenuti natpis. Snimio: Vanja


A za ilustraciju sličnog, ali bolje vidljivog natpisa dodajem još jedan trag prošlosti, sa fasade u Petrinskoj ulici gdej se nekad nalazila trgovina Slavije, potom Dione, a danas je trgovina prazna. (zanimljivo da je slovo "A" netragom nestalo ... wink)



Petrinjska ulica. Snimio: Vanja

Oznake: stari natpis, Praška ulica, restauracija, trgovina, Petrinjska ulica


- 14:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.08.2019., četvrtak

Ljetna kina, nekad i sad

Čini se da "tržišnu nišu" ljetnih otvorenih kina nisu pretjerano uzdrmali multipleksi koji su se u Zagrebu pojavili prije 20-ak godina .. jer, gledanje filma pod vedrim nebom je ipak posve drugačji doživljaj od onog u hladnoj (i po klimatizaciji, a i po uređenju) dvorani nekog kino centra (kad već ne možemo gledati film u nekoj maloj i intimnoj kino dvorani - vidi i jučerašnji post o kinu Grič).

Ali, ono što isto tako mogu primijetiti jest da je posljednjih desetljeća bilo dosta promjena na listi mjesta gdje su se filmovi gledali pod zvjezdanim nebom. Moja mama priča kako je kao osnovnoškolka poslije Drugog svjetskog rata gledala filmove na Trešnjevačkom placu, a vjerujem da je takvih povremenih pozornica bilo u to doba i na drugim važnijim trgovima. A 1954. se pojavilo ljetno kino Tuškanac, koje je funkcioniralo do cca 1970. kada je zatvoreno i zaboravljeno čamilo u gustišu sve do ponovnog uređenja 2012. godine otkad je ponovo tu, na veselje svih (o programu se sada brine Centar za kulturu i film Augusta Cesarca, za tekuće programe pogledajte OVDJE)

U moje omladinsko doba se tokom ljeta išlo na terasu kina Lika ... no, i ta je terasa u međuvremenu zaboravljena, pogotovo otkako se u dvoranu uselio Zagrebački plesni centar. Koliko sam prije nekoliko dana uspio vidjeti sa Zakmardijevih stuba, sama terasa je u dobrom stanju. Da li znate, da li se ona posljednjih godina koristi za bilo kakve manifestacije?



Terasa bivšeg kina Lika, slikana prije nekoliko dana. Snimio: Vanja


Ako se dobro sjećam, posljednjih je godina bilo pokušaja otvaranja ljetnog kina na Prisavlju, kod "Kockice", čak možda jednom i na Kajzerici (?), kod Velesajma .. sjećam se da je i Centar za kulturu Maksimir svojevremeno prikazivao filmove kod Vidikovca u Maksimiru, a i Zrinjevac ima već podužu tradiciju ljetnih projekcija (ovih dana se tamo prikazuju filmovi posvećeni plesu). I, da ne zaboravim, unazad nekoliko godina je i Baza, kustoski kolektiv Trešnjevke, povremeno prikazivao odabrane angažirane filmove na Trešnjevačkom trgu, na prostoru tržnice.

Oznake: kino, film, ljetno kino, terasa, Tuškanac, Lika


- 13:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.08.2019., srijeda

Grič (2): Od Kosmaja do rusvaja

Jučer pisah o jednom Griču ... a evo me danas ponovo sa pričom o Griču, ali nekom drugom, posve drugačijem: riječ je o kinu Grič (odnosno, nekadašnjem kinu Rex, pa Klek i poslije dugo vremena poznatom kao Kosmaj) u Jurišićevoj ulici. Ako se ne varam, to je bilo posljednje kino koje je još poslovalo u okviru zagrebačkih "Kinematografa" da bi nakon nekog vremena i ono zaplivalo tim nekim čudnim "slobodnim" vodama.
(ako želite malko virnuti u prošlost, pročitajte razgovor za tjednik "Studio" sa nekadašnjim direktorom "Kinematografa" Enverom Hadžiabdićem ostvaren 1986., a možda ćete rado pročitati i članak u "Nacionalu" o stanju u našim kinima na početku ere multiplexa 2004. ili nedavno objavljen razgovor o posljednjem zagrebačkom biljeteru u "Jutarnjem listu".)

Prema članku u "Jutarnjem listu", novi vlasnik zgrade u kojoj se nalazilo kino "Grič" više ga ne želi imati u svojem prostoru pa ostaje tek da vidimo što će se dalje dešavati sa njime. Sudeći po vanjskom izgledu, potrebna je generalna reparatura (možda čak i rušenje?) cijele zgrade, a moj jučerašnji posjet je zatekao otvorena vrata haustora pa sam čak mogao malko virnuti i u dvorište ... na žalost, nema tu lijepih prizora, tek nered i hrpa smeća.



Napušteni prostor kina Grič, snimljeno prije tjedan dana. Snimio: Vanja


O prošlosti kina, plakat postavljen zaslugom Zagreb Design Distrikta. Snimio: Vanja


U haustoru ... Snimio: Vanja


Zapuštene vitrine za plakate i izlaganje bižuterije ... Snimio: Vanja


Nered u dvorištu u koji se nekad izlazilo iz kino dvorane, a u kojem je radio i dućan sa bižuterijom "tara". Snimio: Vanja


A do nekog novog uskrsnuća te zgrade prisjetiti ću se mojih posjeta kinu "Kosmaj" odnosno "Grič" - začudo, u svojoj zbirci starih kino ulaznica sam našao tek dvije: Jednu kada sam sa roditeljima i sestrom 07.09.1975. gledao film "Tarzan - kralj džungle" te iz 22.07.1990. kada sam u njemu gledao "Veliko plavetnilo". Između tih godina je kroz to kino prošlo mnoštvo westerna, kung fu i soft porno filmova koje sam ipak najčešće gledao u meni bližim kina poput "Partizana" i "Studija".



Snimio: Vanja


P.S. Ako vas zanima generalna prošlost zagrebačkih kina pročitajte OVAJ tekst na mojem blogu kojeg sam napisao 2011. godine.

Oznake: kina, Grič, Kosmaj, Jurišićeva ulica


- 14:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.08.2019., utorak

Grič (1): Klupa na vrućem limenom krovu

Iako se druga strana života u gradu najbolje može vidjeti ulaskom u dvorišta i haustore, neki se detalji gradskog života ne mogu otkriti na drugi način nego pogledom odozgo. A jedan takav pogled sa Griča na stražnju stranu Mesničke ulice mi je otkrio ovaj prizor sa fotke. U svoj toj silnoj kakofoniji opeka, crijepova, antena i dimnjaka najviše su me privukla vrata u sredini fotke koja pružaju udoban izlaz na metalni krov koji leži pred njima, zajedno sa klupicom koja je pored njih. Eto pravog mirnog kutka (i užarenog, za vrućih dana!) usred grada! (naravno, izloženog pogledima turista i stanara u višim zgradama)



Grič. Snimio: Vanja

Oznake: Grič, krov, vrata, mir


- 13:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.08.2019., ponedjeljak

Tajno igralište

Centar grada je oduvijek patio od nedostatka dječjih igrališta .. jer, nije tu bilo puno mjesta za smještaj sprava i spravica, pješčanika i penjalica, tobogana i ljuljački. A kada bi ih i stavili, to je obično bilo u nekom od dvorišta za koja znaju tek "lokalci" .. takvo je npr dvorište u koje se ulazi iz Tomićeve (u kojem je posljednje dvije godine gostovao "Art in park") ili recimo dvorište između Ilice i Prilaza Đure Deželića, kod Dalmatinske ulice!

A ovih sam dana slučajno naišao i na još jedno takvo igralište koje je čak posve nedostupno - jer je pod ključem. A pod ključem je jer je više puta bilo meta posjeta vandala i narkomana. Igralište je sad, rekao bih, vrlo rijetko korišteno, a u njega sam zašao dobrotom gospođe iz frizerskog salona koji se nalazi u dvorištu te zgrade u Berislavićevoj ulici koja čuva ključ igrališta.



Ulaz u haustor iz kojeg se može doći na igralište. Berislavićeva ulica. Snimio: Vanja


Pogled kroz vrata dok još nisam dobio ključ. Snimio: Vanja


Prva impresija po ulasku. Snimio: Vanja


Neobična penjalica kakvu još nisam vidio u Zagrebu. Snimio: Vanja


Dno igrališta. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Već dugo neobnovljena fasada ... Snimio: Vanja

Oznake: Berislavićeva ulica, centar, igralište, djeca


- 16:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.08.2019., nedjelja

Dan dugih sjena ...

.. sjene lampi su bile zakon!



Zakmardijeve stube. Snimio: Vanja


Zakmardijeve stube. Snimio: Vanja


Zakmardijeve stube. Snimio: Vanja


Zakmardijeve stube. Snimio: Vanja


Grič. Snimio: Vanja

Oznake: sjena, Gprnji Grad, lampa


- 22:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

16.08.2019., petak

Druga strana ljepote

U jednom haustoru na početku Preradovićeve pažnju mi je privukao stari znak upozorenja zaštite na radu koji je virkao iz dna dvorišta ....



Preradovićeva ulica. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


A sve to s druge strane ljepote ... Snimio: Vanja

Oznake: znak, zaštita na radu, preradovićeva, nered, centar


- 22:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.08.2019., srijeda

Magnetne gume

Eh, lako je sa tim magnetnim gumama voziti bicikle na krovu auta bez nosača! wink



Branimirova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, krov, auto, branimirova ulica


- 15:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.08.2019., petak

Trenutak kada su i kuriri zastali



Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: kurir, jelačić plac, centar


- 23:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Pipi: Spomenik neisklesanom tijelu

I ovoga ljeta je krenula nova reklamna kampanja za čuvenu oranžadu Pipi i to sa brojnim plakatima koji su mi baš simpatični, pa, rekoh, ajd da ih podijelim sa vama!
(naslov ovogodišnje kampanje je "Spomenik neisklesanom tijelu"! wink)



Ljubljanska avenija, blizu City Centra One West. Snimio: Vanja


Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Ljubljanska avenija, pred Jankomirski most. Snimio: Vanja


Jarun. Snimio: Vanja


Jarun. Snimio: Vanja


Aleja grada Bologne. Snimio: Vanja


Ulica grada Vukovara. Snimio: Vanja

Oznake: reklama, plakat, ljepotica


- 22:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.08.2019., srijeda

Neobični zidni zapisi Staglišća



Našička ulica. Snimio: Vanja


Našička ulica. Snimio: Vanja


Našička ulica. Snimio: Vanja

Oznake: grafiti, staglišće, trešnjevka, street art


- 23:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)

Tema bloga:

Linkovi